*pjesmu sam napisala mom dragom prijatelju a zove se Srbo Galic-Peuljanac

Mom prijatelju

Dok sam gledala zalazak sunca
koje se lagano iza breza spustalo
na tebe je mislila tvoja prijateljica
dok je lisce sa grana sustalo.

Spustila se mjesecina do tvoga lica
rasprsile se zvijezde kao biserne suze
saljem ti pozdrave ,sapatom ptica
eh,zivote sto mi ono najdraze uze?

Nedostajes mi dragi prijatelju
nasi dani i iskreni razgovori
da mogu na trenutak da vratim zelju
dal' ti srce još o tome zbori?

Hvala ti za potporu
u teskom trenu,bio si tu
pruzio si mi nadu i utjehu
dok sam bila na samom dnu.

Nekada smo stazama djetinjstva setali
i u beskrajnu cvjetnu poljanu gledali
ljepotom Krajine se ponosili
i u srcu sliku zavicaja nosili.

Sada,ne može ni hartija
toliku bol upiti
kolika nas tuga razbija,
prijatelju,
a gdje smo mi?

talas