Дискусије : Крајина

 Коментар
Kako se Grigor Vitez osvetio Antunu Tunu
TROFAZNI-3
(Penzioner)
22. април 2010. у 16.12
Ratko Dmitrović: Kako se Grigor Vitez osvetio Antunu Tunu

16.04.2010 god.

Iz faze brutalnih fizičkih likvidacija, kroz period otvorenih pretnji i zastrašivanja, Hrvatska je prešla u fazu koju karakterišu perfidni oblici pritiska na tamošnje Srbe sa ciljem da izbriše njih i tragove njihovog postojanja na tom prostoru

Početkom 2008. godine u Zagrebu je postignut dogovor između koalicionih partnera, Hrvatske demokratske zajednice i Samostalne demokratske srpske stranke, Milorada Pupovca, o vraćanju srpskih pisaca u udžbenike osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj, kao i vraćanju ćirilice u nastavne programe osnovnih škola, kao izbornog predmeta.

Tada je jedan od hrvatskih intelektualaca izjavio da, na primer, „Ježeva kućica” Branka Ćopića svakako treba da ima mesto u čitankama malih Hrvata „jer to je pjesma koja potiče maštu i lijepa razmišljanja”. Tuđmanov intimus, dvorski pisac, Ivan Aralica, istakao je tih dana kako Hrvati svakako treba da pročitaju „Nečistu krv” Bore Stankovića. I to je bilo sve.

SRPSKU MU MAJKU Šta se dogodilo u međuvremenu? Ništa. Tačnije, ono što je hrvatska politika i predviđala, planirala, projektovala; novih udžbenika sa srpskim piscima nema a za ćirilicu niko nije zainteresovan. Srbi najmanje. Oni sami, Srbi roditelji, beže od srpskog porekla kao đavo od tamjana, a decu odgajaju kao katolike i Hrvate kojima, u takvoj logici, nisu potrebni ni srpski pisci ni ćirilica. Ni Brankova „Ježeva kućica” ni nezaboravna pesma „Kako živi Antuntun”, pisca koji je odavno mrtav a čije se ime ovih dana povlači po hrvatskim listovima, iz razloga o kojem ću nešto kasnije.

Najmanje 95 odsto Srba koji su ostali da žive u Zadru napustilo je pravoslavlje i prešlo u katoličanstvo. Mnogi od njih promenili su imena i prezimena, pa se događa da neki mučenik, pridošao iz Srbije, bivši stanovnik Zadra, koji je početkom devedesetih pobegao u Srbiju ili Bosnu, spasavajući glavu, danas na ulicama toga grada susretne bivšeg prijatelja ili rođaka koji se nekada zvao Đorđe, a sada se zove Jure. Ako tome ne treba ime koje su mu roditelji dali na krštenju šta će mu Branko Ćopić i Bora Stanković. Da ne spominjem ćirilicu.

izvor: http://www.pecatmagazin.com
TROFAZNI-3
(Penzioner)
22. април 2010. у 16.19
Jezivo...tako dakle nastaju h(c)rvati,jade,komplexasi,supci,
piCkice...tj.bolesnici kao sto su i sami crvati golemim % bolesnici.

Znam sve kako to izgleda,prezivijo sam i rekao sebi:bolje da se ubijem i djecu vlastitim rukama da pobijem nego da postanem/da mi djeca postanu
takvi bolesnici.

A bilo je u pitanju kuca uz more i ogromne vrijednosti,posao,radni staz 25g...izabrah da budem ono sto jesam pa makar crko od gladi.I nijesam s e pokajao BOGu hvala na nebesima .AMIN
prekodrinski
(šloser)
03. јун 2010. у 11.31
Što se tiče knjiga - njihov problem. Ja ću naći načina kako da svojem đetetu pročitam i predstavim barem dio naše kulture.

Što se tiče prezimenai imena, također njihova stvar. Ja svoje ne mjenjam.NIsu moji preci glavu gubili da ja sad tu muku prodajem.
Nemaju oni tih para.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
.