„Optužnica tereti Nedeljka Milidragovića, Aleksu Golijanina, Milivoja Batinića, Aleksandra Dačevića, Boru Miletića, Jovana Petrovića, Dragomira Parovića i Vidosava Vasića da su u Srebrenici počinili ratni zločin nad civilnim stanovništvom tako što su u hangaru Kravice 14. jula 1995. godine ubili 1.313 Bošnjaka.”

Dakle samo u jednom procesu koji se vodi u Srbiji se sudi za vise od tih 500 do 1000 ubijenih o kojima govori Herman.
Dalje, prema Tokacinim podacima ocito je da nije bilo tih 2.383 ubijenih srpskih civila čak ni u cijelom Podrinju. „U odnosu na ukupan broj stradalih stanovnika Podrinja, Bošnjaka je poginulo 22 472, Srba 5 571 i 23 Hrvata. Najveći broj ubijenih Bošnjaka – civila je u općinama Srebrenica 5 233, Bratunac 2 076, Zvornik 2 017, Vlasenica 1641 i Foča 1513. U općini Srebrenica, također je nastradalo najveći broj Srba – civila, njih 158, u Foči 155, Bratuncu 127 i Goraždu 126.”

Istina je samo jedna, a laži su brojne bas kao sto su brojni i dokazi koji ogoljavaju te laži.

@nonima

Znam Pjer, upadam ali ne vidim kako drugacije možeš opovrgnuti lazne brojeve ako nećeš iznijeti prave. A ako još uz brojeve das i hronologiju pojedinacnih zločina, vidis da je osveta nad Srebrenicanima bila jer su se oni uspijeli, barem privremeno, oduprijeti planiranom i odpočetom nestanku. To tupave i usijane glavuse, koje su tada bile ubijedjene u vlastitu velicinu i nedodirljivost, nisu mogle da oproste Srebrenicanima. Poslije su se vjerovatno uvjerili u relativnost te velicine i nedodirljivosti. Ovi sto danas nastavljaju prljavu rabotu iz 92-95 samo traže nacina da umanje taj zločin kako bi njegovo nakazno cedo moglo da lici na nešto normalno, civilizovano ... naše a srednje-evropsko sto bi reko danasnji vozd Baja.

@nonima

„Pazi zamka” povika Pjer...

Cuj... nemoj neko da bi spomenuo brojke, Tokaca je to napisao i to je amin.

Samo me zanima kako doći do te istine ako se ne razgovara/istrazi/sjedne za sto, aaa Pjer?

Da Pjer, oni u Sarajevu će reci broj (bez ikakve istrage koja uljucuje i 'naše ljude', ZAJEDNICKU KOMISIJU) i OD TADA vise nećemo pricati o 'brojevima„.

Kao i sve ostalo, oni u Sarajevu;-
- Proglese nezavisnost (ignorisuci nas) a mi ćemo reci OK, OD SADA hajde da gledamo kako ćemo dalje/zajednicki
- Kažu izvrsena agresija na BiH, mi ćemo sutiti i ”hajde eto kao bila agresija„ (zarad mira u kuci) ne talasaj... ”nego, ima vaznijih stvari, kako ćemo bolan dalje„
- Nametnu bilo kakav zakon, u dogovoru sa strancima, NE DOGOVARAJU SE S NAMA Pjer, a mi trebamo taj zakon postovati, opet ”ne talasaj, suti daj da vidimo kako prezivjeti„
- Oni u Sarajevu obajve broj zrtava, logora, prognanih OPET BEZ ZAJEDNICKE ISTRAGE i mi trebamo klimati glavom...

Pa Pjer taj isti ”gracka raja„ anonima je ovdje uvijek spreman ”ispitavati„ i negirati broj Srpskih zrtava oko Srebrenice i svoditi ga na desetine (do sada), evo sad se popeo na 158 (šta mu bi?!)… ali uvijek… a ti mu Pjer nikada nisi odgovovio kao sada ”ne upadaj u zamku brojeva„. To je za staviti prst na celo (da i tebi Pjer ipak ove druge žrtve ipak nisu nizeg ranga (onako podsvjesno).

Inače Pjer za tvoju informaciju Atif Dudakovic je još na slobodi (pored snimka u koloru)... od koga ti još trazis ”pravdu„!!!!!
”

A ti doTure izgleda bio na svim mogućim ratistima u prvoj liniji pa znaš sve 'nako poimenice gdje je ko šta radio. Vidis, ja mislim da je taj zadnji rat bio mnogo opasniji po civile nego sto je bio po vojnike. Kad si vojnik, imaš barem cime da se branis, znaš odakle opasnost dolazi. Mislim da je moj otac mnogo opasnije živio kao civil u Banjaluci gdje rata nije ni bilo, nego recimo da sam ja recimo proveo čitav rat kao komandir voda veze u atriljeriskom divizionu koji nikad nije prisao na manje od petnaest kilometara liniji fronta.
Kad nazoves oca koji treba otici po naocale u Getaldus i iz glasa mu osjetis strah, kad slusas sestru koja ti prica kako je sa djetetom od tri godine pretrcala Vlasic da bi dosla u „sigurnost” izbjeglistva, kad ti zet prica kako mu je bilo na Manjaci, kad vidis u Nirnbergu momka svjeze izaslog iz Omarske i kad ti onako pedesetak kila tezak kaže da je pred rat imao osamdeset i pet kila, kad u Francuskoj odes posjetiti imenjaka od trinaest godina kojeg je snajper napravio dozivotnim invalidom ... sve te tvoje ratnicke price možeš si objesiti na racku. Cojstvo, junastvo, ... puno si ti ratnih fimova gledao moj doTure. Ja sam vidio samo ljudsku bijedu i ponor necovjestva.

@nonima

Ne znaju da, zato zna anonima, bar za ovaj broj -158- je veoma siguran vidim.

„Znaci svaki praznik nama je prisjeo, i Petrovdan i Bozic i Vaskrs...”

https://youtu.be/qeZjuitBveo

Za neke ovdje rijeci ove žene su „Naucna Fantastika”!?!

U clanku http://www.nspm.rs/sudbina-dejtonske-bih-i-republika-srpska/nekaznjeni-zločini-nad-srbima-u-podrinju.html?alphabet=l
m ožemo procitati slijedece „U izveštaju MUP-a RS sa početka ove godine detaljno su, međutim, dokumentovani zločini nad ukupno 636 žrtve srpske nacionalnosti, ubijene od maja 1992. do polovine 1993.” Ovdje se radi o oko dvije stotine žena, djece i staraca dok su ostalo „seoske straže” (čitaj vojnici).

Dakle, radi se o periodu od početka rata do momenta kad je Srebrenica postala „zasticena zona UN-a”. Sad me interesuje kako se to doslo do 2 ili 3000 Srba ubijenih u regiji Birca od strane „ostrascenih Orecivih mudjahedinskih koljaca”? Svi izvori govore o sporadicnim upadima muslimana u srpska podrucja tokom prestalog perioda do pada Srebrenica, koji su vodjeni zbog hrane i naoruzanja i u kojima je poginulo nekoliko desetaka Srba.

Opet mi o brojkama, ali je to neophodno da bi se izbjeglo „izjednacavanje” zločina i nametanje ideje o „masakru kao odgovoru na masakr”.

Od'o sad pripaziti rucak da me hanuma ne grdi kad se vrati „iz grada”, a vi prokontajte pa mi „pastujte” koji link RTRS-a.

@nonima

Evo i jedna od srpskog izdajnika Srdjana Puhala na ovu temu.

@nonima

Zašto se manipuliše srpskim žrtvama u regionu Srebrenice?

„U nama nema mržnje i osvete, ali je krajnje vrijeme za procesuiranje monstruoznih zločina počinjenih nad Srbima. Ne možemo prihvatiti selektivnu pravdu kako je bilo do sada, da je jedna - srpska strana za sve kriva, a da za ovolike srpske žrtve niko ne odgovara. Rekao je ovo juče predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, obraćajući se okupljenima na Vojničkom groblju u Bratuncu na kojem je održan pomen i služen parastos za 3.267 srpskih civilnih žrtava koje su tokom ratnih sukoba 1992. godine ubile oružane snage Armije RBiH pod komandom Nasera Orića.” - Glas Srpske 12.07.2011. godine.

Premijer Srpske Aleksandar Džombić istakao je da međunarodna zajednica mora da uvaži činjenicu da su u proteklom ratu ubijani i Srbi. „U Srebrenici, Bratuncu i okolnim selima ubijeno je imenom i prezimenom 3.267 Srba. Želimo da pošaljemo istinu u svijet, da pokažemo i ukažemo da su Srbi stradali i da tražimo ravnopravan tretman prema svim žrtvama i svim zločincima.”

Pitate se u čemu je problem sa ovom izjavama?

Problem je u brojci od 3.267 srpskih civilnih žrtava koje su tokom ratnih sukoba ubile oružane snage Armije RBiH pod komandom Nasera Orića
Problem je što su ove brojke istakla, u tom trenutku, prva dva čovjeka Republike Srpske.
Problem je što mi nekritički vjerujemo domaćim političarima.
Problem je što to nije tačno.
Problem je što nije pametno reći da to nije tačno.
Problem je što se ove brojke koriste kao opravdanje, mada je takvo opravdanje glupo samo po sebi, za sve ono što se dešavalo jula 1995. godine u Srebrenici.
Pa krenimo sa redom.

Podaci koje ću vam predstaviti su dobijeni od Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije, znači zvanične institucije Republike Srpske kojoj je to posao i za čiji rad stanovnici Republike Srpske izdvajaju novac. Institucije - čije podatke bi vlast Republike Srpske trebala da koristi kada istupa u javnosti i govori o zločinima nad Srbima u regionu Srebrenice.

Tako bi barem trebalo biti.

1. Prema podacima Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od početka do kraja rata u BiH (1992-1995) godine na teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići pogunulo je 2.385 Srba. Žrtve su selektovane prema mjestu stradanja, a ne prema trenutnom prebivalištu, mjestu boravka, rođenja ili mjestu ukopa.

1.1. To je 882 osobe manje u odnosu na brojke koje su u svojim govorima spomenuli tadašnji Premijer i sadašnji Predsjednik Republike Srpske.

2. Od ukupnog broja Srba (2.385) koji su stradali u ovih 6 opština (plus opštine Milići i Osmaci) 1.974 su vojnici, 387 civili, a 24 su svrstani u kategoriju „nepoznat status”.

2.1. Ostaje nejasno odakle tadašnjem Premijeru i Predsjedniku Republike Srpske broj od 3.267 srpskih civilnih žrtava, kada je Odjeljenje za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije pronašlo 387?

3. Interesantano je vidjeti i to da je 1992. godine poginulo 1.489 Srba (273 civila, 1.201 vojnika, a za 15 se vode kao nepoznat status), dok je u ostalim godinama rata (od 1993. do 1995.) poginulo 896 Srba. Interesantano je vidjeti i to da je 1992. godine ubijeno Srba civila 273, dok je u ostalim godinama rata (od 1993. do 1995.) poginulo 114 srpskih civila.

3.1. Ova dva podatka su veoma važna jer pokazuju da su srpski civili najviše stradali na početku rata tj. dok Srebrenica još nije bila proglašena „zaštićenom zonom” (april 1993. godine).

4. Prema podacima Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od trenutka kada je Srebrenica proglašena „zaštićenom zonom” (april 1993. godine do 1995. godine) desila su se napadi na tri srpska sela Osmače, Srebrenica i Tamburića Kosa u kojima je stradalo troje ili više ljudi.

4.1. Iz ovih podataka sasvim je jasno da intenzitet napada na srpska sela od trenutka kada je Srebrenica proglašena „zaštićenom zonom” nije bio tako intenzivan i brutalan kao što to vlasti Republike Srpske žele da nam predstave.

Vlast Republike Srpske, a i oni političari koji pretenduju da dođu na vlast, moraju tražiti da se krivci za ubijene srpske civile i vojne zarobljenike uhapse i osude. I to nije ništa sporno. Ali vlasti Republike Srpske ako žele dobro svom narodu ne smiju da zloupotrebljavaju srpske žrtve i njima manipulišu u svrhu sakupljanja jeftinih političkih poena i time na bilo koji način opravdavala sve ono što se dešavalo u Srebrenici u julu 1995. godine.

Suočavanje sa prošlošću podrazumijeva: utvrđivanje istine, ma koliko ona bila bolna; suđenje zločincima ma kako se oni zvali; pružanje pravedne nadoknade (materijalne ili nematerijalne) žrtvama i njihovim porodicama, jer ako to ne uradimo ratovaće naša djeca i unuci.

HEHE SArbi su bacali granate po 989 iljada BROJ„O Tokaca i SVUDA su ginuli nemuslimani a eto na Ilidzi,Vogosci,Grbavici mUUUje bacale sa tOBLERONE i ginuli samo SRBI. Brojke koje JA navedoh su IZVORNE izjava jednog od osudjenih u smrdajvkim procesima 5 godina poslije rata medijima sa slobode dok mUUUUje nisu skupile smece.

Do sada nadjose 'aman još 8 iljada a eto jEDNOG Slobodana Samardzica NE mogu

”

Vacuum,
Ne znam zbog čega me prozivas. Da komentarisem anonimino pisanje?
Ja rekoh da o brojevima ne vrijedi pricati.

Mislim da se nikad nećemo sloziti oko broja. Verovatno ni do pomirenja neće doći sa ovim politicarima. Niti skoro.

A uvezi početne teme, komentarisao sam prije godinu ili dvije.

Zbog istine nisam bio čitavo vrijeme do 1995-te u vojsci RS. Ne znam šta je ko radio, kolike žrtve podnio i ne bih da se poredim. Svakom je njegova muka najgora.

Ako hoćeš procitaj ona dva posta ako nećeš ništa, nemam šta ponavljati.

@,
„vidis da je osveta nad Srebrenicanima bila jer su se oni uspijeli, barem privremeno, oduprijeti planiranom i odpočetom nestanku. ”

Ovo zasluzuje osvrt, jer je u pozadini kvalifikacija oko koje se vjerovatno nikad nećemo sloziti.

Osveta
Da bi covjek nekoga ubio ili naredio da se ubije potreban je razlog i opravdanje. Moje mišljenje je da je logika naredbodavca bila da vojno sposobne ne može poslati preko linije fronta da se naoruzaju. Drzati ih zarobljene je imalo negativnu stranu u propagandi o logorima. Ubijeni u Naserovim akcijama su bili opravdanje. Nekome dovoljno da naredi i drugima da izvrse.

Planirani nestanak
Impliciras da je neko planirao eliminaciju Bosnjaka. Mislim da je namjera bila formiranje kompaktne teritorije. U to se nisu uklapale vece teritorije sa vojno aktivnim stanovnistvom. Uporedi za primjer Janju koja je bila kompaktna i bez zločina. Manja i ne vojno aktivna. Ili Krajinu koja je imala sličnu sudbinu Srebrenice.
Plan je bio da se ukloni vojna opasnost i stanovnistvo premjesti. Negdje u sredini operacije je postalo jasno da je broj zarobljenih vojno sposobnih veliki, i neko je odlucio ono sto znamo. Mislim da je to tačno jer jedan od vojnika koji je bio u operaciji mi je rekao da je treci dan „receno da se ne zarobljava vise”.

Ok ov je POGRESAN link, pogresna osoba. (jbga nema edit)

PERO,
Stal;jina aka DJ poznajem PRIJE no što se OZENIJJJO

On je dao moje cifre JAVNO još sa slobode iz Bijeljine.

ONO sto pricas su bajke
NET je na zalos bolji izvor istine no smrdajevski procesi a ni dominik ne navodi sindbadove brojke

ONIM uspaljenim:

Osveta NIKADA ne stize zlocnice NA ZALOS!

Ljubitelju OCEUBICE:

Svim sto RECES kazujes samo o sebi

Dobro...al eno domin;ko ostavio 484 i još na sudjenje u sa