Дискусије : Философија

 Коментар
Sudbina i biblija
No-1
22. септембар 2010. у 20.50
Biblija je najčitanija i najprodavanija knjiga svih vremena.

Nasuprot konceptu sudbine, Biblija uči da je čovek stvoren sa sposobnošću donošenja
moralnih odluka i da je odgovoran za te izbore. Tako na primer, pad čoveka koji se opisuje u
Prvoj knjizi Mojsijevoj nije bio nikakav predodređen događaj u kojem su Adam i Eva bili
bespomoćne žrtve Boga koji upravlja svojim marionetama. Naprotiv, Adam i njegova žena su
imali moć da izaberu poslušnost (koju prati blagoslov) ili neposlušnost (iz koje proističe
prokletstvo). Oni su znali kakav će biti ishod njihove odluke, i smatrali su se odgovornim
Ova tema o odgovornosti čoveka nastavlja se kroz celo Sveto Pismo. „Ko sije
bezakonje žnjeće nevolju”.
Često kad Biblija govori o sudbini, to je vezano za krajnji ishod koji su ljudi navukli na
sebe: „Mnogi žive kao neprijatelji krsta Hristova. Njihova sudbina (svršetak) je uništenje.”
„Ako ko učini preljubu sa ženom, nedostaje mu rasuđivanje (bezuman
je); i ko tako čini uništava sebe.”
Otkrivenje govori o izvršnom sudu nad ljudima koji su odbili Božju ponudu spasenja:
„...I sud primiše po delima svojim.” „Jer ćeš se svojim rečima opravdati, i
svojim rečima osuditi”, rekao je Isus (Matej.
Mi grešimo zato što to biramo. Ne možemo kriviti „sudbinu”, predodređenje ili Boga.
Jakov „Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom
iskušati, i On ne kuša nikoga; nego svakog kuša njegova slast, koja ga vuče i mami. Tada
zatrudnjevši slast rađa grijeh; a grijeh učinjen rađa smrt.”

Zanimljivo je da su mnogi ljudi koji izabiraju grijeh ogorčeni negativnim posledicama
svog grijeha. „Ludost čovečija razara njegov život, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda.”
Dakle, čovek svojim nerazumnim odlukama rasturi svoj život (a često i živote
drugih osoba s kojima je u kontaktu), i onda nastoji da okrivi Boga ili „sudbinu”. Na taj način,
umesto da se pokaje on istrajava u svojoj gluposti.
Tako ćemo nerijetko čuti „opravdanja” za sopstveno neverstvo tipa „Jednostavno
nemam taj osećaj u sebi, ja sam za nešto drugo.” Ali Biblija uči da mi izabiramo da imamo
veru. Sveto Pismo poziva na to...???
Dovlaa
23. септембар 2010. у 15.20
„Biblija je najčitanija i najprodavanija knjiga svih vremena.”

Kako ti znaš za sva vremena unapred?Postoji valjda i buduce vreme a ti ne možeš znati koja će tada knjiga biti najcitanija.
Bibliju ne treba shvatati ozbiljno već cisto kao istorijski dogadjaj,ali ne tako što bi se podatci iz Biblije smatrali kao istorijske cinjenice.Znamo koliko je Biblija kontradiktorna,da ju je pisao ko je hteo,da je svasta u nju ubaceno tokom vekova.
Ona je kao devojka koja je bila sa puno muskaraca pa bi sad da se dobro uda.Pa eto kako je po toj devojci brljao svako tako je i po bibliji brljao svako.
Nadje se u njoj poneka mudrost ali vrlo retko.To je metafizika za narod,a od Biblije u tom smislu je gori samo Kuran.
Što se tiče sedme zapovesti NE CINI PRELJUBE,to je potencirano sa pojavom svojine,jer kad se čini preljuba onda može žena da ti rodi i tudje dete koje će polagati pravo na imovinu.
Otuda tada pa i danas ta zapovest se uglavnom u praksi sprovodi „neci preljube nad mojom zenom,a ja ću ciniti nad sto vise tudjih žena”.

Što se tiče donosenja odluka,posebno onih nemoralnih,i tu je svaki covek nevin,neduzan.Svako radi onako kako misli da je pravedno i najbolje,neko uvidi grešku,ali kad je delo cinio on nije znao da je to greška.
Nešto je drugo sto nas zakon ili bog kaznjava za pocinjeno nedelo.
I najveci kriminalci tek na kraju zivota uvide svoje greške i zablude.Jedan od trih nacuvenijih kad se obogatio rekao da je pogresio jer koliko je ulozio truda,znanja i straha,rizika,da bi kriminalom stekao,tolikim istim trudom bi sve to bogastvo stekao i postenim delatnostima.
Covek ne treba da se kaje,ne treba da krivi ni sebe ni druge.
Kad uvidi svoju grešku,treba da se trudi da je ne ponovi.

No-1
23. септембар 2010. у 20.30
Biblija tvrdi da je dala tu priču koja objašnjava većinu naših pitanja. Ja ne govorim o religioznosti, o odlasku u crkvu i lepom ponašanju. Ne o nekim samoprozvanim svecima i dogmama. Znam da je to ono na šta većina ljudi pomisli kada se seti Biblije. Ali to je pogrešno. Postoji nešto više. Mnogo više. I to više je ono za čim većina od nas čezne celog života. Priča. Ep. Nešto skriveno u drevnoj prošlosti. Nešto opasno što se sada otkriva. Nešto što u budućnosti čeka na nas, da ga otkrijemo.
Neke ključne uloge za nas, da ih odigramo. Biblija govori da postoji Autor i da je on dobar, suština svega što je dobro i lepo i istinito, jer je on izvor svih tih stvari. Govori nam da je on stavio težnje našeg srca u nas jer nas je stvorio da živimo u Epu. Upozorava nas da je istina uvek u opasnosti da bude izvrnuta i korumpirana i ukradena od nas, jer postoji Zlikovac u Priči koji mrzi naša srca i želi da nas uništi. Poziva nas u Priču koja je istinitija i dublja od bilo koje druge, i uverava nas da ćemo pronaći smisao naših života.

Šta ako? Šta ako sve velike priče koje su vas ikada pokrenule, donele radost i suze – šta ako vam one govore nešto o pravoj Priči u kojoj ste rođeni, o Epu u koji ste ubačeni? Mi nećemo početi shvatati naše živote, niti šta je to takozvano jevanđelje o kojem neki govore, dok ne shvatimo priču u kojoj smo pronašli sebe. Jer kada ste rođeni, rođeni ste u Ep koji se odigrava dugo vremena. To je Priča o lepoti i intimnosti i avanturi, Priča o opasnosti i gubicima, heroizmu i izdaji. „To je svet magije i tajne, duboke tame i svetlucavih zvezda. To je svet gde se dešavaju strašne stvari, ali i predivne takođe. To je svet gdje se dobro bori protiv zla, ljubav protiv mržnje, red protiv haosa, u velikoj borbi gdje je ponekad teško biti siguran ko pripada kojoj strani jer su pojave beskonačno prevare. Ipak, uprkos njegovoj konfuziji i divljaštvu, to je svet gde borba u konačnici ide prema dobru, gde su sretno živeli do kraja, i gdje na duge staze sve, i dobro i zlo, biva prepoznato po svom pravom imenu...
To je bajka o jevanđelju s, naravno, jednom bitnom razlikom u odnosu na sve ostale bajke, a to je da se za ovu tvrdi da je istinita, da se nije desila samo nekada davno, već da se nastavila dešavati otad i još uvek se dešava.”

(Frederick Buechner, Govoreći istinu). Ali trčim pred rudu. Hajde da sami u daljem čitanju otkrijemo Ep. ()
Wakan
24. септембар 2010. у 19.01
Novi Zavet, kao i svaka druga duhovna knjiga, daje coveku unutrasnju stabilnost i sigurnost, koje mu pomazu da se kroz zivot kreće sigurno ne sumnjajuci u ispravnost svojih odluka. Zivot bez boga je prazan. Covek postaje programirani robot, masina bez duse, kojom upravljaju programi. Hladna, bez ljubavi i saosecanja. „Ne plasite se onih koji mogu da ubiju telo, već onih koji mogu da ubiju dusu” Jer covek bez duse je obična kanta. Novi Zavet coveku daje dusu i samim tim sustinu i svrhu njegovog zivota a to je ulepsavanje duse. „Zakon koji nije napisan na kamenim plocama već na ljudskim srcima” Dali ćemo dusu ukaljati i naneti joj stetu ili procistiti i takvu cistu poslati dalje, to samo od nas zavisi. Od naših motiva i namera pri donosenju odluka zavisi stanje duse. Zato svaki covek treba da snosi odgovornost za svoje odluke a ne da kao Adam svu odgovornost prebacuje na Boga i ženu. Koliko je duhovnost jaka i ispravna za coveka pokazuju i svi ovi silni napori zapada da uniste pravoslavlje u srbiji i odvoje mlade od Boga. Bog coveku daje ljubav, saosecanje, mir i samim tim toplinu. Sledeći boga covek nije zbunjen i zna kuda ide. Bez duhovne cvrstine i pravca covek je izgubljen i luta. Takvog coveka je vrlo lako zavesti na pogresan put predstavljajuci mu mane kao vrline i vrline kao mane. Nasilje, kriminal, nemoral i odvajanje od pravoslavlja se forsiraju danasnjoj omladini u srbiji, dok ljubav, saosecanje, mir ili ti jednom recju Bog trude se da na svaki način uniste. Zapadu ne treba duhovno jaka Srbija koja će nastaviti stopama svojih predaka sa verom u boga, već konfuzna srbija sa kojom može lako da manipulise. Sve vrednosti ukinuti i postaviti novac kao jednu jedinu vrednost za koju covek treba da se bori. „srebroljublje je koren svih zla, neki mu se predadose, zastranise i sami sebi mnoge muke pricinise”. Novi Zavet je vredna knjiga, samo je treba razumeti. „Dodjite meni svi koji ste umorni i optereceni i ja ću vas odmoriti. uzmite moj jaram na sebe i naucite od mene, jer ja sam blag i smeran u srcu i nacice te odmor u svojim dusama, jer je moj jaram blag i moje breme je lako”. To je duhovnost. O tome prica Buda, Filosofija, Psihologija. Mir, harmonija, spokojstvo. Bog
hakermaher
(Master Yoda)
24. септембар 2010. у 21.30
Trla baba lan da joj prođe dan...

„Da nije zalosno; bilo bi smesno!” kako bi Oziman rekao
hakermaher
(Master Yoda)
24. септембар 2010. у 21.37
A sad reč ima Dovlaa...
Dovlaa
25. септембар 2010. у 07.19
Novi zavet nije teska metafizika da se ne može razumeti.Pa ipak vecina vernika ne razume je,posebno je ne razumeju pravoslavci.Ma šta ti Wakan mislio ali katolici protestanti mnogo bolje znaju i razumeju Bibliju od pravoslavnih.Biblija u kuci kod Srba je zaista retkost,pre ćeš naći u kuci pravoslavca kengura nego Sveto pismo.
Oba zaveta su poucni,nema tu previse teskog i pogresnog.Ima naravno dosta nelogicnog i kontardiktornog.No svaka duhovna knjiga nas uci moralu i dobrom vladanju.
Problem nastaje u primeni toga.
Ko je pisao biblijske spise?
Pisali su ih oni koji su i osnovali jevrejsku i hrišćansku religiju.Muslimani su tu posteniji,oni jasno kažu da je Muhamed sastavljao Kuran.
Dakle osnivaci religija su pisali Bibliju a kad je tako onda tu mora da smrdi.To je ono KADIJA TE TUZI,KADIJA TI SUDI.
Otuda postujem ljude koji veruju u boga ali bez religije.
Nije tačno da religija i vera u boga svakome donose mir i olaksanje.
Koliko je samo primera da su teske trenutke bola,bolesti i smrti bolje i mirnije podneli ateisti nego verujuci.
Biblija i druge duhovne knjige,kao i svi aspekti zivota,se mogu najbolje razumeti ako se posmatraju sa filozofskog stanovista.
Šta reci o danasnjim vodjama hrišćanskih crkava?
Ono sto vekovima rade crkve to je sve suprotno onom sto naucava Sveto pismo,suprotno od onog za šta se zalagao Hrist.Otuda je Nice u pravu kad kaže da je Hrist bio poslednji hrišćanin.
Religije propagiraju srce,veru a ne intelekt.Nešto nisam sklon mišljenju da je karakter nešto sto je pitanje srca,da prosti ljudi mogu biti moralniji od ucenih.
Neko će reći da je bezbroj primera zverstva intelektualaca.Jeste,ali nisu oni ni dosegli pravu duhovnost,kad su mogli pociniti to što jesu.
Wakan
26. септембар 2010. у 20.29
Novi Zavet nailazi na nerazumevanje iz prostog razloga sto ga niko i ne cita ili ga je nekada davno procitao i nije bas najbolje razumeo o cemu se tu zapravo radi ali zato cita i slusa o njemu od drugih i tako donosi zakljucak da je Novi Zavet nešto „bezveze” ili „demode knjiga” ili „bajka za odrasle” i sl. Za vreme Jugoslavije Srbi su rasli u duhu bratstva i jedinstva odbacivsi Novi Zavet. Takvi ljudi su pre 20 god. odjednom postali vernici. Poceli su da slave, zaboravljene slave, da se krste, idu u crkvu, ljube ikone itd. misleci da su time ispunili svoje „obaveze” prema bogu. Na zalost, samo su usvojili spoljnu formu vere, dok su sustinu skroz promasili. Takvi vernici nemaju Novi Zavet kuci niti su ga ikad citali i nemaju pojma o cemu se tu radi, jer su veru prihvatili kao obicaj, pomodarstvo i od nje pretvorili idololatriju sto je u suprotnosti sa Isusovim ucenjem. Za taj nesporazum ogroman deo odgovornosti snosi i crkva koja sve to odobrava iz cisto materijalnih razloga. Crkvi je bitno da ima vernike, poslusne ovce, sa kojima može lako da manipulise tumaceci im Novi Zavet i veru u Boga kako njima odgovara. Pre neki dan mi je jedan pop rekao da:„ ako covek želi da spase svoju dusu, on mora da sledi popa i crkvu, jer jedino kroz crkvu može da se spasi”. Kako ruzna recenica! kako ruzno tumacenje vere u boga! Susta suprotnost Isusovog ucenja. Zbog toga sto ljudi ne čitaju sami Novi Zavet, već im ga tumace razni popovi sve vise je naroda koji se smeju na pomen vere u boga ili Novi Zavet, jer oni koji treba da im priblize Boga ustvari ih sve vise odaljavaju od njega svojim izjavama i ponasanjem. Pravoslavlje je nazalost postalo pomodarstvo i idololatrija, dok je sustina, onaj vazniji deo, duhovnost, ostao u mraku neznanja. Ljudi neznaju da je duhovnost srce vere, pravo blago, dok je spoljasna forma totalno nebitna. Duhovnost je uvek slabo prolazila među masom jer je „nevidljiva” za nasa čula. Do nje se dolazi intuicijom, pa sobzirom da vecina nema Filosofskog dara već jednostavno ide kroz zivot slepo verujuci i sledeći svoja čula ne mogu ni da je „vide”. Duhovnost je privilegija za mali broj ljudi a to potvrdjuje i Isus kada kaže:„gledajuci niste videli i slusajuci niste čuli”. Duhovnost je prekrivena culima koja stvaraju iluziju, fenomen zvani zivot. Covek zagledan u taj fenomen nije u mogućnosti da vidi duhovnost. Da bi je video mora da „pogleda” iza reci i pojmova, da „oseti” transcedentno bez straha od velicine i dubine praznine u kojoj će biti. U praznini kada su nasa čula odsutna desavaju se duboke promene u nasem nesvesnom, jer sve sto smo potiskivali odjednom pocinje da se pojavljuje sa svom svojom potisnutom energijom koja nam je stvarala probleme u nasem svakodnevnom zivotu a da uopste nismo bili svesni zašto, šta je pravi razlog naših problema. Prazneci svoje nesvesno, prozivljavajuci potisnute dogadjaje, mi se olaksavamo te razarajuce energije i covek postaje sve laksi, srećniji, opusteniji, mirniji, zadovoljniji itd.
temudjin
27. септембар 2010. у 07.00
Dovla probaj da skines e-Bibliju sa torenta.
http://www3.serbiancafe.com/lat/diskusije/mesg/69/014787664/torrent.html?4
Šta igras?
Jesi još uvek na Donkey Kong
revizor
(pilot)
06. октобар 2010. у 09.11

Engleski poslanik u Svedskoj,negde u 17 veku,bio je posebno uznemiren izvjestajem koji je dobio iz svoje domovine.Pošto nije mogao da spava,poceo je da hoda po sobi.Njegov sluzitelj usudio se da ga upita:„Dopustite mi ,gospodine , da vam postavim jedno pitanje? Hajde pitaj,odgovorio je poslanik.
VJERUJETE LI DA JE BOG DOBRO UPRAVLJAO SVETOM, pre nego sto ste se vi pojavili na njemu?
Svakako.
A vjerujete li da će ON isto tako upravljati svetom i ako ga budete napustili?
Naravno.
Ne mislite li onda da biste se mogli pouzdati u Njega da će našim svetom upravljati i tih nekoliko godina u vasem zivotu?

Psalmista posebno naglasava:” Gle ne dremlje i ne spava cuvar Izrailjev.„ Psalam 121,4.

Mi imamo Boga koji nikada ne spava ,koji bdi na nama, našim rodjacima i prijateljima... Jedan mislilac ovako se izrazio : Svi smo u iskusenju da gledamo na planine, na stvoreno, umesto Stvoritelja, na stvari i ljude pod nebom,umesto na Njega koji prebiva iznad plavog zvezdanog neba u svojoj beskrajnoj slavi, kome je data svaka vlast, nebeska i zemaljska.”
white_swan
(ღ♥♡♥á�)
11. октобар 2010. у 20.42
cuj « kom je data vlast »

Bogu nije data vlast jer ko mu je dao onda ako je on najvisi i najmocniji ?

Svasta
Seka-iz-Osijeka
13. октобар 2010. у 14.54
Bog JESTE vlast:)
revizor
(pilot)
13. октобар 2010. у 20.58

„ Gledah dokle se postavise prijestoli, i Starac sjede, na kom bjese odijelo bijelo kao snijeg,i kosa na glavi kao cista vuna, prijesto mu bijase kao plamen ognjeni, tockovi mu kao oganj razgorio.
Rijeka ognjena izlazase i tecijase ispred njega, tisuca tisuca sluzase mu, i deset tisuca po deset tisuca stajahu pred njim ;sud sjede i knjige se otvorise.
Tada gledah radi glasa velikih rijeci koje govorase onaj rog;i gledah dokle ne bi ubijena zvijer i tijelo joj se rascini i dade se da izgori ognjem.
I ostalijem zvijerima uze se vlast , jer duljina zivotu bjese im određena do vremena i do roka.
Vidjeh u utvarama nocnijem,i gle kao SIN COVJECJI IDJASE S OBLACIMA NEBESKIM, I DODJE DO STARCA I STADE PRED NJIM.

I DADE MU SE VLAST I SLAVA I CARSTVO DA MU SLUžE SVI NARODI I PLEMENA I JEZICI; VLAST JE NJEGOVA VLAST VJECNA, KOJA NEćE PRoćII CARSTVO SE NJEGOVO NEćE RASUTI.

A CARSTVO I VLAST I VELICANSTVO CARSKO POD SVIJEM NEBOM DACE SE NARODU SVETACA VISNJEGA; NJEGOVO CE CARSTVO BITI VJECNO CARSTVO, I SVE CE VLASTI NJEMU SLUZITI I SLUSATI GA.” Danilo 7,9-14,27.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Earrings?
.