Za početak diskusije, moj zahtev i preporuka za ostale, navedi koiko iznosi ta „brzina misli”...

Bez toga - neće nam biti potreba ni brzina svetlosti, nit radio poruke i sve sto iza toga smo navikli da koristimo!

OSNOVNI RAZLOG:

Kad su prvi ljudi stigli na Mesecu - ne bi bili potrebni radio veze...

Piloti u avionima (svake vrste) - ne bi imali potrebu za komunikaciju sa aerodromskim centrima...

ne bi bili potrebni mobilni i SMS-poruke...

Neumorni!

Да ли се дискутује о брзини којом неко мисли унутар свог сазвежђа или на брзину одашиљања мисли у друге галаксије?

Misao i beskrajnost Univerzuma
analitico
(karikaturista)
01. septembar 2010. u 00.24

****Misao, njena brzina... ..do na kraj univerzuma.. blokada misli i njene akcije - brzine.

Evo par teza iz kojih nije teško zakljuciti šta mislim o brzini i o okoncanju akcije misli (naše misli).

Ja ću se oglasiti malo kasnije, a bas sam znatizeljan kako vi to vidite?****
.
.
.

Misao...NEMA brzinu...misao je informacija koja iz svijesti biva dešifrovana našim razumom...tek kada vibracija njenog značenja uđe u domen razuma tek onda ta informacija POSTAJE misao...osnova ove dimenzije.

Stoga, misao nema nikakvu brzinu ali zato razum ima moć da prevodi i dešifruje njeno značenje određenom brzinom. Ovim dešifrovanjem razum, Biće kroz razum, prevodi značenje onoga što mu dolazi u njegov domen iskustva.

Razum je JEDAN, univerzalan, za sve nas...to je medium kroz koji se svako postajuće Biće projektuje u iskustva Sebe.

Ako možemo da shvatimo da je razum uistinu JEDAN za sve onda ćemo moći razumjeti kako nas misao INSTANTNO vodi tamo, u srž, onoga što pojmimo.

Dakle, kada kažem 'London', recimo, misao će da me odvede tamo instantno, tamo gdje sam po-mislio, bilo to u maštu Iskustva grada Londona ili pak na zapisano ime na mapi svijeta.

Šta to znači?

To znači da je svaka misao sadržana u Ne-svjesnom kolektivnom (univerzalnom) razumu a samo one misli kojih smo svjesni i koje smo spoznali kao individualna Bića, postaju vibracije istine (ili ubjeđenja) o Sebi u našem razumu.

Dakle, svaka misao, svaka informacija koja postoji u univerzalnom razumu je dostupna svakom Biću ali samo ona misao kojoj smo odredili značenje ima smisla našem razumu, našoj logici.
Do nje dolazimo onoliko brzo koliko nam ona jasno vibrira kao značenje, pojam, onoga što želimo probuditi iz sna. Buđenjem, jedna misao postaje kapljica izvučena iz Okeana misli...itd.

.

Da bi misao o veličini univerzuma recimo, postala...razum mora da stvori koncept nečega što prvo mora osmisliti...a pošto je univerzum nešto Ne-osmislivo razumom, dobijamo osjećaj prostora (postojanja u prostoru) koje-i se neprekidno proširuje, kao što se i u razumu konstantno proširuju znanja (spoznaje) o nečemu dodavanjem nove informacije (nove spoznaje) već postojećim. Dakle, misao ne stiže NIGDJE, misao je ono što je zamislivo, ono što je već postalo POJAM nečega te se sada projektuje u razumu kao to-nešto već postojeće. Dakle, razum STIŽE do misli...koncentracijom na nju. Tako i naša iskustva postaju projektovana realnost onoga što osmislimo, diktirajući je našom koncentracijom na određene misli.Ta projekcija uistinu poprima oblik Ubjeđenja koje smo srvorili o pravoj slici postojanja onoga što sam pojam sada predstavlja našem razumu.

(Kada pomislim 'Serbian Cafe'...zavibriram pojam koji poželim da iskusim i taj pojam postane 'ŽIV' i stvaran u mom razumu, jer već znam šta predstavlja, a kao posledica te vibracije doživljavam ODNOS sa 'Vama' koji predstavljate ono što već postoji u 'kolektivnom razumu' ali za mene spava...sve dotle dok se na 'Vas' i na 'Serbian Cafe' ne koncentrišem svojim razumom. Tek tada 'VI' koji JESTE postajete realnost i meni za mene koji JESAM.)

Fenomen razmišljanja je osobina našeg razuma da logički stvara zaključke o nečemu što se desilo ili pak još nije. Ovaj proces razmišljanja ima i moć da izmijeni tok odvijanja doživljaja te ih najčešće iskrivljuje stvarjući akcije koje su vođenje logikom radije nego li Istinom o Sebi.

Svijest čovjeka već ima svoj cilj i svoju putanju ka tom cilju ali razumom
je može poremetiti, iskriviti. Razum je uistinu alat koji omogućava projekciju doživljaja, Iskustva, ali identifikacijom Bića sa njim gubi se prava slika o Sebi te se Biće oslanja na Logiku radije nego li na Svijest koja sve to zajedno čini postojećim.

Awake.

toplap
(Neumorni)
02. septembar 2010. u 02.00

****Dopuna:

Udaris noznim palcem u nešto tvrdo: informacija od palca do mozga putuje brzinom od oko 300. km/s. - kad to obrade neuroni, oswetis bol i tek nakon toga se rodi misao da je uzrok tome misao koja obradjuje posledice...****
.
.
.

Ti opisuješ misao kao stvorenu reakciju na nešto što se već desilo... :)
...a...da bi se nešto desilo kao prvo :) potrebna je prva misao koja je nezavisna od ne-postojanja dešavanja...

Šta hoću da kažem s tim???
Nisu sve misli proizvod REAKCIJE.
Reakcija je prizvod zatvaranja Bića u entitet razum-tijelo (ego)...
Akcija NE MORA da ima RE-akciju...osim ukoliko je Biće koje stvara akciju Ne-svjesno Principa Projekcije AKCIJA, tj Iskustava.
Dakle, istinski, iz ‘BOG-a’ namjereni doživljaji bi trebali da budu konstntne kontinuirane AKCIJE (Jednih ka drugima)...pri tome, razum bi trebao da služi kao PORTAL kroz koji infprmacija iz Svijesti (jednim i drugima) ulazi u domen projekcije tijela i stvara doživljaj koji se odvija kroz projekciju dešifrovanih ZNANJA o Sebi kroz 5 čula koja nam služe kao alati doživljaja Sebe.

U tom istom duhu... :),

Kada pogledao u Sunce...zrak koji nas je obasjao nije onaj koji Sunce zrači u SADA već je star nekih 8 dana (po našim vremenskim mjerilima), dakle zrak svjetlosti putuje od-do...itd. te ga onda naši senzori (oči, čulo vida) prihvate odnesu do mozga brzinom ??? itd...itd... međutim...

...Istina je sasvim drugačija.

Istina je da Svjetlost kao takva NE-postoji, kao što uistinu niti ikakva iskustvena, svjetlosna niti materijalna realnost NE-postoji do Iluzija o iskustvu JEDNOG Bića koje ih doživljavaju kroz kompleksan mehanizam: Princip Projekcije.

Kada prođemo PORTAL razuma i POSTANEMO Iskustvo Sebe...u tom iskustvu sve postaje 'mjerljivo' te stoga možemo uporediti i razdvojiti iskustva jedno od drugog, jer inače odvojenost sopstvenog iskustva (bitisanja u tijelu i kroz tijelo) ne bi bilo uvjerljivo...bilo bi uistinu iskustvo JEDNOG kao SVEGA odjednom.

Misao...je osnova svih iskustava.
Misao je dešifrovana informacija, dakle dešifrovano Znanje o Sebi koje je projektovano u razum kao medijum (dimenziju) koju dijelimo kao platno na kojemu sami za Sebe islikavamo svoju sliku realnosti.

Misao, prije nego li postane misao, je vibracija Znanja o Sebi koja se iz aposluta pokrenula u projekciju sebe i po dogovoru SVIH i SVEGA daje Sebe svim oblicima postajanja kako bi svako Biće moglo da doživi Sebe u odnosu na njega.

Dakle, porijeklo misli nije samo iz i od reakcije na nešto (mada može da bude), već je misao postojeća u razumu i prije nego li se ikakva akcija desi.

Jedino kada Biće, svojom Namjerom, pokrene proces projekcije jedino tada ono koristi druga Znanja o Sebi koristeći ih kao MISLI koje prosleđuje kroz razum a do tijela (koje je takođe misao o Sebi u formi aktivnog energetskog polja...).
Jedino dakle, kada Biće proslijedi misao kroz razum do tijela, akcija tijela nastaje a u relaciji sa tom misli, te Biće doživljava Iskustvo koje se projektuje kao realnost (priča) koja se uvjerljivo oslikava Biću dešifrovanjem ODNOSA te misli na naše energetsko polje. Ovo dešifrovanje se prevodi u peto-čulni mehanizam projekcije te se akcija odvija kao projekcija razumijevanja tog procesa. Pri izvršenju akcije stvara se informacija koja se sada vraća ka razumu od ćelija tijela a kroz domen 'praznog prostora'. Nad tim ‘praznim prostorom’ naša Svijest, iako ‘izvan’ projekcije, ima vlast te je za sebe već u samom planu principa projekcije odredila i način da prati tok tog procesa, te se stoga (po planu), u tom praznom prostoru stvara naboj, koji se manifestuje u čovjeku, a za Biće, kao OSJEĆANJE.

Osjećanje je direktan spoj sa SVIJEŠĆU.

Kroz osjećanje Biće doživljava Sebe u potpunosti.

Osjećanje nije namijenjeno samo za doživljaj Sebe dakle, već i kao dodatni mehanizam UNUTAR samog mehanizama Projekcije kojim Biće (SVIJEST) može da kontroliše istinsko meditativno stanje našeg razuma.

Da, našeg razuma.

Zašto našeg razuma?

Zato što razum odlučuje šta će tijelo da čini, a akcija tijela predstavlja realnost koju doživljavamo u odnosu na naš 'spoljašnji' svijet.

Ukoliko bismo bili u punoj kontroli nad razumom bili bismo u potpunoj kontroli našeg Principa Projekcije a s tim i naše realnosti.

Dakle, Informacija koja putuje od tijela ka razumu pokazuje istinu, da li naš razum projektuje našu realnost kako naša Duša želi ili je pak projektuje pod uticajem stvorenih Ubjeđenja, kao ISKRIVLJENE ISTINE o Sebi. Ukoliko su istine iskrivljene i realnost je iskrivljena.

Kako znači znati da je realnost iskrivljena?

OSJEĆANJE koje doživljavamo je NEGATIVNO...jednostavnije ne može biti.

Negativno osjećanje će da stvori REAKCIJU razuma (ukoliko mu dopustimo da preuzme kontrolu nad projekcijom, te će razum da probudi misao koja će biti u totalnoj vibracionoj podudarnosti sa njegovim razumijevanjem...a onda će je ponovo, kao što to razum UVIJEK čini, poslati ka tijelu kao NAREDBU šta da čini...

Iza toga i iz toga slijedi akcija tijela koja će da stvori sliku (projekciju) realnosti kakvu MISLIMO da je 'stvarna', tj, kakva je namjerena da BUDE iz Duše.

.
.
.

Dakle, ništa ne dolazi 'spolja' do nas da bi izazvalo reakciju nego se sve dešava unutar nas...samo je pitanje kada ćemo da se probudimo iz sna koji snivamo i konačno 'VIDJETI' ovaj proces Projekcije (Prinip Projekcije) kroz koji POSTAJEMNO...da l' ovakvi il' onakvi...kroz koji i mi i naš Univerzum POSTAJEMO jedni za druge a svako za Sebe.

Dakle, ono o čemu ti pričaš u ‘dodatku’ je u stvari o informaciji koja prethodi REAKCIJI a koja putuje kroz nerve do mozga 300 km/s ali to nije i sama misao...inače, kada bismo pomislili ‘London’ do slike o tome što mislimo morali bismo da putujemo 300 km/s što bi nam (u zavisnosti gdje smo na Zemlji) trebalo toliko sekundi da vidimo sliku zamišljenog...a to nije istina. Istina je da onda kada zamislimo onda i vidimo to što zamislimo...jer misao je OVDJE i SADA, samo našu pažnju (Svjesnost, awareness) moramo da usmjerino na nju i već smo ‘TAMO’. Kada iskrivimo ovu realnost onda stvorimo UBJEĐENJE da nam je potrebno vrijeme da projektujemo ono u šta povjerujemo.
Kada kažem ‘Neumorni’...ti si već ovdje (postojiš kao Znanje o Sebi u kolektivnom razumu) ali zbog toga što proces projekcije zahtijeva manifestaciju u vremenu (po Ubjeđenju u koje i jasam POD-svjesno ‘vjerujem’, očigledno :)...a da bih tebe manifestovao OVDJE i SADA morao bih u to bezuslovno i da VJERUJEM i ti bi uistinu POSTAO i Ovdje i SADA za mene.
.
.
.

To je za sada ipak iskustvo za Višu sferu svjesnosti od čovjekove... mada i mi, ljudi, imamo istu moć u Sebi ali zakržljalu, ne-upotri...ljenu, jer nas upravo naša Ubjeđenja sprečavaju da ih praktikujemo. Ali neke stvari nam se upravo tako i već i dešavaju (kao da pukneš prstom) ali obično na veoma niskom nivou manifestacije gdje je vjerovatnoća tolika koliko već u svom razumu dopustimo da povjerujemo da bi to i moglo da se desi... (pomisliš na nekoga...i sretneg ga, pomisliš na nekoga i zove te telefonom ili...tako neke ‘sitne’ a uistinu monumentalne manifestacije u momentu dok misliš o njima)...
Opet kažem, misli nemaju brzinu ali zato postoji nekakva brzina (ubjeđenje) kojom naš razum dozvoljava da se naše misli projektuju u iskutva Sebe.

:)

Awake.

religije su takva glupost..imale su značaj kad je ljudima trebalo na foru objasniti da se ne treba hraniti živim mesom, spavati sa majkom i sestrama i sl.

ali 1000 godina kasnije, doznali smo neke nove stvari..i sada je jasno šta je bozanstvo svemira i njegova velicina..i koliko komplikovanijih fenomena od sedog bradatog dede koji sedi na oblaku, tamo ima.

pazi samo cinjenicu da gledanjem u zvezde ti gledaš proslost...zar mi stvarno treba biblija da se odusevim?

Neumorni,

da, upravo sam se pročitao :), čitajući hakera, shvatih da je želio da ispravi moju grešku...pa sam onda razumio takođe da i njegova računica nije istinita jer se brojke ne poklapaju...

Uglavnom, da, greška (a uistinu, brojka mi i nije bila toliko važna koliko poenta onoga što sam htio reći, pa se nisam ni vraćao na nju da provjerim šta sam napisao)...

Hvala na ispravkama...dođosmo i do konačnog broja...sve se može kada ima volje za to.

Awake.

Da, brojke se ne poklapaju i treba da je oko 8 minuta i 32 sekunde, zavisno od trenutne distance između Zemlje i Sunca.

Malo vise o tome i brzine od kojih glava boli :)

„Earth's average distance to the Sun is 150,000,000 km (93 million miles), therefore the distance it travels as it circles the Sun in one year is that radius x 2 x pi, or 942,000,000 million kilometers in a year of 24 hours/day x 365 1/4 = 8,766 hours so you divide to get 107,000 km/h or about 67,000 mph.

You could also say the Earth moves around the Sun at 30 km/s. The Sun circles the center of our Galaxy at about 250 km/s. Our Galaxy is moving relative to the 'average velocity of the Universe' at 600 km/second ( http://antwrp.gsfc.nasa.gov/apod/ap960205.html) ”

Prosecna udaljenost između Zemlje i Sunca je 150 miliona km. Tako da Zemlja kruzeci oko Sunca za godinu dana predje put od 942 miliona kilometara. Pa tako dodjemo do brzine kojom se Zemlja kreće oko Sunca da je 107 000 kilometara na sat!

Možemo takođe reći da se Zemlja kreće oko Sunca brzinom 30 kilometara u sekundi.
Sunce kruzi oko centra naše galaksije oko 250 kilometara u sekundi!
Nasa galaksija se kreće kroz Univerzum oko 600 kilometara u sekundi!