Jes vala, to kaže slobodni...

Haha,Sartr da muva žene.Koga je on muvao kad je bio homoseksualac.
Njegova pratilja S.Bovouar je i sama bila vise muskarac nego žena pa su se uklopili i opstajali su ne na seksulanoj osnovi već su imali duhovnu vezu.

Olično receno, ali

Zapravo sve vreme se pominje da su čula i naše telo ono sto nas sputava,i samim tim logicno kad umremo telo nestaje,ostaje dusa i nema vise prepreka za nasu (dusu)/ ali ne dusu Dovla, (ne dusu) za nasu smrt, nema vise prepreka za nasu smrt, (Dovlaa..) bio si na pragu rešenja, na samoj ivici...

Postivani Davla,

Postujem te zbog mnogo boljeg poznavanja teme na koju dajes svoje vidjenje...

Ko može da ti zameri?

Ko može da trazi vise?

„Duša nije ta koja doživljava prepreke (patnju) nego je to Biće koje se, zbog poistovjećivanja sa tijelom i čulima kroz koje stvara iskustva, udaljava od namjera svoje duše.”

Zato kažem da je Dovlaa bio na samoj ivici rešenja, kod njega se naime radi o njegovoj identifikaciji sa dusom,.. a dusa je svakako vezana za taj takozvani „zemni zivot”... Zato:

„ako ostanes u centru
i prigrlis smrt svim svojim srcem
ti ćeš izdrzati zauvek”

Lao Tze

(I, kakva je tu razlika u Sokratu?...(igra reci...?))

Samo dodajem:

bez duše (a kroz razum) ne postoji tijelo...bez Bića ne postoji IZBOR, duša...bez apsoluta ne postoji Biće, ne postoji...ništa.

Apsolut postoji.
Apsolut JESTE ali Biće BIRA iskustva.

:)

Awake.

Dovlaa,

da li ti to mene ismijavaš???

Nisi prvi... :)

Awake.

toplap
(Neumorni)
16. avgust 2010. u 12.46

****Bez obzira na zrelost diskutanata, ali posto i mene zanima pitanje oko kojeg se tako grcevito zalazete,MOLIM VAS, da mi neko pokaze sliku duse...****
.
.
.

Slika kao doživljaj nečega jedino postoji u tvom razumu, kao proizvod tvoje projekcije, te jedino kada postaneš ubijeđen da slika postoji u njemu...sliku ćeš da nađeš...
Naime, sve što se dešava je ‘u tebi’ i u tebi si tvoji doživljaji onoga što nije slika već dogovor između Jednih koji vibriraju na određenoj talasnoj dužini. Ovaj dobovor je sklopljen sa svhom da Svi i Sve dijelimo informacije bezuslovno. Pri ovom dijeljenju Sebe (davanju) mi služimo svakom drugom Jednom da stvori relaciju koja je neophodna da se Znanje o Sebi pokrene ka iskustvu Sebe. Kretanje stvara enegiju od koje su doživljaji načnjeni. Materija je recimo, doživljaj određene vibracije. Kada se materija doživi u odnosu na nešto drugo, ona postaje uvjerljiva. Materija i dimenzionalna iskustva jedino mogu da se dožive kroz čula. Mi ih u tijelu (a u razumu) imamo 5 i jedno vantjelesno (intuiciju). Čulima doživljavamo istine o onome što jeste. Očigledno te istine su relativne.
Zato, sve što doživljavaš kao realnost spolja je tvoja projekcija te realnosti, projekcija onoga u što već vjeruješ ili pak ne-vjeruješ da jeste, dakle projekcija onoga što prvo moraš da PERCIPIRAŠ.

Vjerovanje je osnova projekcije te kažem i onda kada ništa ne vjeruješ i tada veoma mnogo vjeruješ...vjeruješ da sve ono u što ne vjeruješ nije onako kako ti se predstavlja...bolje reći vjeruješ u svoje sumnje.

Dakle, ja ću ti ponuditi sliku koju tražiš...mada nećeš dobiti naučnu, eksperimentom dokazanu sliku, fotografiju...a ti je po svojim Vjerovanjima projektuj za Sebe :).
:
Duša je dakle, vibracija, energija koja vibrira na određenoj talasnoj dužini. Potreban joj je razum koji će tu vibraciju da prevede u ‘sliku’ i priliku. Bez razuma dakle, nema realizacije Namjera.

Duša je znači iskra života, onaj dio energije u čovjekovom tijelu oko kojeg se stvara gravitaciono energetsko polje. Što više čovjek raste u iskustvima to tijelo postaje veće dok ne dođe do zrelosti do tačke koja je određena Znanjem o Sebi u Sebi koja tačno određuje karakter tog tijela, njegov izgled, njegovu masu, njegovu visinu itd, a koje jedino mogu da se dožive kroz čula.
Dakle, duša ne može da doživi Sebe u potpunosti bez tog tijela, što će reći bez razuma koji u sebi sadrži 5 čula kroz koja projektuje ISKUSTVO (doživljaj) tijela, kao projekcije svojih dešifrovanih vibracija.

Sve dotle dok je duša u tijelu, dakle sve dotle dok Biće teži ka realizaciji Namjera koje nosi u duši, (dakle, sve dotle dok Biće drži dušu u projekciji) tijelo će da opstaje, da funkcioniše, da služi Biću kao centar oko kojega i kroz koji se njegove Namjere mogu doživjeti kao projekcija Sebe i Svijeta oko Sebe.
Ako se zadržimo u projekciji, dakle ovdje gdje Biće piše kroz moj razum i tijelo :)...jedini način da Jedan dokaže onom drugom Jednom ‘šta smo i ko smo’ je da to pokaže u relaciji koju nazivamo ‘SLIKA’.

Međutim, da bi SLIKA postala...SLIKA mora da bude zamišljena prije njenog postanka. Ono što se ne može smisliti razumom, NE-MOŽE se projektovati.
A pošto si ti Jedini koji može da projektuje svoju realnost SEBI...do tvog razumijevanja je da li ti je nešto moguće ili ne-moguće projektovati.

*Stoga, tražiti od mene da za tebe projektujem Tebi Ne-postojeće, Tebi-Ne-shvatljivo, ne-zamislivo (ako je?)...je apsurd.
Zato sam ja kao Biće ovdje, da vam oslikam ono što nije slika, da vam zavibriram frekvencijom koju je lakše dešifrovati u ovom času i na ovom nivou Svjesnosti o Sebi. Zato...ja pričam, kako bi u jednom trenutku moja riječ zavibrirala nečim ‘poznatim’ vašem razumu (nekog od vas) koji će onda da sklopi matematički određenu formulu iz koje je moguće projektovati ono što mu do tada nije bilo moguće, formulisano.

Zato je ‘meni dato’ da vam to pokušam predočiti ‘slikovito’ jer i sam sam ‘slikar’ u ovoj realnosti...te je i to preduslov kao i u slici da od nečeg apstraktnog (kao što je misao recimo) stvorim sliku koja postaje iskustvo Sebe... Iluzija Iluzije...Projekcija Projekcije...dakle ‘prevod’ onoga što uistinu JESTE.

.

Neko je pravio experimente, pokušaj da izmjeri težinu duše...te je mjerio težinu tijela do momenta smrti i u momentu kada smrt nastupi (to je bio experiment).
Tijelo je pri smrti (u momentu) gubilo određenu težinu i uvijek se ponavljala ista brojka...pri čemu je, onaj koji je exsperimentisao, došao do zaključka da duša ima težinu i teži...(koliko?) ne sjećam se detalja.

Uglavnom, experiment mu je pokazao tačno ono što je istina; duša ima masu.
Masa ima gravitaciju, te se njena težina može mjeriti (jedino u odnosu na gravitaciju sa većom masom) jedino u odnosu na masu, gravitaciju Zemlje koja određuje težinu mase duše ili bilo čega što je manje u masi od mase Zemlje a na Zemlji je.
Dakle, kada duša uđe u domen razuma Zemlje, duša se predaje gravitaciji njene mase Iskustava (projektovanih Znanja o Sebi). Količina ovih iskustava Zemlje je znatno veća u masi od inicijalne mase iskustava duše koja ulazi u taj domen. Stoga, čovjek koji izrasta iz ‘praha’ oko sebe (oko duše) sakuplja Iskustva (oko duše, oko iskre, sakuplja već projektovana Znanja o Sebi, vibracije) koja su takođe u domenu gravitacije Zemlje) te se sada ta iskustva (a) zbog njihove duše pripijaju uz dušu koja želi da iskusi Sebe kroz njih (i oni kroz tu dušu). Svi su dakle u domenu kolektivnog razuma Zemlje, ali ipak individualni, te zato čovjek, kao iskustvo Sebe-duše, ‘HODA’ po Zemlji a ne Zmlja po čovjeku...zato putovanjem u svemir čovjek uistinu pokušava da stvori ubjeđenje, da stvori razumijevanje o tome kako je uistinu biti ‘OD’ praha a biti ‘IZVAN’ njegove gravitacije...što uistinu pokazuje da se uslovi mijenjaju (vrijeme teče sporije jer gravitacija kojom s mjeri i određuje trajanje doživljaja više nije iste snage...itd.)

Dakle, da bi duša mogla da iskusi ŽELJENA Iskustva (svoje Namjere) ona mora da se projektuje u uslove koji su poznati samo Biću koje vidi i ZNA SVE o SVEMU (dok se poistovjećuje sa SVEOBUHVATNIM POSTOJANJEM-UNIVERZUMOM ili bolje reći: sa Sveobuhvatnim Postajanjem-Univerzumom).

Dakle, jedino Biće (kao takvo) ZNA zašto se projektuje u određene uslove jer poznaje sve mogućnosti ODJEDNOM te stoga tačno ZNA gdje Jedan, kao duša, mora da bude da bi mogao da iskusi Sebe kao skup svojih Namjera.

Duša je skup namjera, i kada postane taj izabrani skup, Biće ga zavibrira i projektuje ga u uslove (u domen Zemljinog kolektivno-individualnog postajanja). I sama duša koja ulazi u domen svih iskustava koja čine Zemlju kao nosioca Života (centar veće gravitacije) kroz koje želi da doživi Sebe sada postaje i materijal koji služi drugima za iste razloge...postaje upravo ono na što su drugi čekali da bi sebe mogli da dožive. Sada se i oni mogu pripijati toj iskri, njenoj sili gravitacije i doživljavaju Sebe kroz nju ili pak ukoliko su veći u masi mogu da privudu Jednu dušu k Sebi...prijmer toga su familije, religije, narodi, države itd.

Na jednoj diskusiji (Benin, sagovornik na forumu) je to objasnio na sličan način, samo što on taj kolektivni razum vidi kao okean kroz koji duša ulazi koji u sebi ima demone i ovo i ono...ti demoni su već polarizovana iskustva, već postojeće ubjeđenje koje jedino može da bude u genima onih koji ta iskustva predaju onima koji tek dolaze. To bi moglo da bude jedino u drvetu života određene duše, koja iz ‘praha’ sakuplja svoja iskustva da bi sebe mogla da stvori i doživi.
Svi uslovi su već izabrani od Bića koje ih vidi zato se i roditelji biraju jer oni nose ta osnovna iskustva (drvo života) u Sebi a iz kojeg-kojih se stavara izgled, tijelo kao takvo, a onda se u to iskustvo ubacuju i vibracije Svih i Svega što postoji u razumu Zemlje (a) koje biramo u momentu dok postajemo... Is toga slijede individualna iskustva te IZBOROM iskustva uistinu biramo budućnost koja slijedi. Budućnost je mogućnost (matematički proračunata mogućnost između jedne duše i svega postojećeg u domenu kolektivno-nesvjesnog) a koja samo izborom Bića koje JESTE postaje PUT kojim se duša kreće ka samo-realizaciji. Stoga i odatle dolazi i ona mogućnost da se duša ne kreće ka toj samo-realizaciji već ‘OD’ nje...što stvara totalno odvajanje Bića od njegovih iskonskih Namjera.

Jednom, kad je već na tom putu, Biće koje doživljava Sebe kroz dušu-razum-tijelo, Biće ne može da zaustavi ŽIVOT (Projekciju) te da se projektuje na kompletno drugačiji put da bi došlo do istog cilja... NE, zakon postajanja u ovoj dimenziji je da moraš da nosiš ‘SVOJ KRST’. Dakle, moraš da živiš izbor koji načiniš.
Zato i jeste važna izreka: „Pazi šta biraš!”

Ne možeš, recimo, izabrati da ploviš brodom od Australije do Evrope...a onda dok još ploviš, shvatiš da si pogriješio u IZBORU te onda odlučiš da promijeniš čitavu projekciju za drugu Projekciju koju BIRAŠ u istom momentu te da onda (zato što si shvatio da je avionom mnogo brže doći do istog cilja) odjednom ‘LETIŠ’ i već JESI...eh, nije baš tako, ne u ovom razumu, ne u ovom domenu iskustava. (Možeš da odlučiš da se premjestiš, prvom prilikom kad je to moguće, sa broda na avion...da...to je već nešto drugo...opet zahtijeva da nastaviš kretanje po PUT-u ubjeđenja na kojem već JESI...).

U ovom domenu, jedini način da to učiniš, dakle da promijeniš čitav scenario, jeste da UMREŠ i da počneš onaj drugi scenario iz početka.

Za takav poduhvat Biće bi moralo da povuče dušu iz Projekcije, iz tjela, gdje nastaje instanta smrt čovjeka (kraj jednog a i početak drugog iskustva tog Bića).

Da li ti to garantuje da ćeš sledeći put, kada se ponovo nađeš pred IZBOROM (ponovo rođen) da izabereš putovanje avionom umjesto brodom???

Ništa ti s tim nije zagarantovano, jer duša, jedino što garantuje jeste Znanje o Sebi, Znanje o Namjerama koje Biće želi da iskusi kao Sebe dok PUT kojim će Biće da dođe do realizacije tih Namjera NIKADA NIJE i NE MOŽE DA BUDE ZAGARANTOVAN...put je UVIJEK posledica IZBORA u momentu Projekcije...to sam objašnjavao na pitanju o budućnosti i sudbini.
(Duša nikada ne zaboravlja Namjere...jer duša JESTE te Namjere...zato.)
:)

.
.
.

Tražiti dokaze, SLIKE duše, je suludo...jer duša nije SLIKA, duša je skup Namjera koje jedino Biće, koje JESTE, ZNA (i to samo onda kada se poistvjećuje sa aspektom postojanja Sebe-dušom).

Duša je ne-manifestovani dio iskustava te ‘SLIKU’ tog manifestovanog dijela duše dobujaš jedino onda kada se jedna od tih iskonskih namjera (koje su dio nje, duše) samo-realizuje. Tada doživljavaš Sebe, Biće u POSTAJANJU, onako kako si to poželio prije pokretanja Znanja o Sebi u iskustvo Sebe.

Aawke.

toplap
(Neumorni)
17. avgust 2010. u 02.02

****Kada govoris o eksperimentima sa ljudima koji su umrli i u trenutku smrti bili mereni, malo podsecanje:

Sve je to tačno sa jednim dodatkom...
Telo i „dusa”, zajedno sa krevetom, bili su stavljeni u stakleno zvono i na vagi... Posle poslednjeg izdisaja i merenja telo je bilo lakse za oko 300. gr. kako sasvim prirodan proces bioloskog kraja - smrt...

Ako na to mislis da je „dusa” - nije.
To nije ni duh!
To je izdisaj.
Izlaz poslednjeg vazduha iz tela.****
.
.
.


Dobro,

meni takvi experimenti uistinu i ne predstavljaju nikakve dokaze (niti su mo dokazi potrebni, ja ZNAM) ali pošto ti bolje poznaješ taj specifični experiment moram da ti dodam nešto što ne vidiš...

Ako je sve, tijelo zajedno sa krevetom, bilo ispod staklenog zvona...onda je i vazduh koji je unutar čovjekovih pluća kako i onaj koji je izvan čovjekovih pluća takođe ispod staklenog zvona...što znači, nemoguće je da je negdje 'izvapio'...jer sve se mjeri, zajedno, sam si to rekao. :)

Čovjek je morao biti živ i sa vazduhom u plućima pri postavljanju ispod staklenog zvona da bi ispod n jega umro kako bi experiment mogao da bude uopšte izvodljiv. To isto tako znači da je nemoguće izmjeriti težinu ičega a ne uključiti težinu vazduha koji je konstantno u procesu udisanja i izdisanja...taj prices se dešava i onda kada čovjek živi ispod staklenog zvona (dok ne izdahne)...zar ne?

Ne samo da taj vazduh ulazi i izlazi iz pluća već taj isti vazduh pripada istim uslovima koje čine ono što je izolovano staklenim zvonom i što se mjeri, takođe (da l’ u plućima da l’ izvan njih...stoga nije vazdug ono čija se masa gubi iz tog čitavog skupa...već mora da je ‘to’ nešto što može (ako već tumačimo prirodu experimenta) da izađe izvan tog staklenog zvona, izvan tog čitavog skupa koji je ušao u experiment...vazduh ne može da s epretvori u ‘NIŠTA’...energija, po nauci (ne po meni i po ‘BOG-u’), ne može da nestane može samo da se pretvori u drugo stanje sebe...slažiš li se?

Dušu, za razliku od vazduha, ne možeš zaustaviti ničim...a specijalno ne staklenim zvonom :).

Dušu bi možda mogao držati gravitacijom nečega što Biću predstavlja interesovanje za samo-realizaciju, ali...pošto je Biće ono koje odlučuje o tome kada duša napušta tijelo...to je već predznak da u toj datoj situaciji nema ničega što će da ga spriječi ili da navede Biće da zadrži dušu unutar projekcije tijela, pa i za samo još jedan uzdah.

NE.

:)

Awake.

Poslednji vic:

„Profesor filozofije drži predavanja studentima:
- ”Nikada ne treba te biti isključivi u iznošenju svojih tvrdnji.Pametni ljudi makar malo sumnjaju u ono što govore.Samo idioti uvijek sve potvrđuju.„
- ”Da li ste sigurni u to što govorite?„-upita ga jedan student.
- ”Sto posto!„

Kao pouka obojici...

Neumorni.”

„Neko je pravio experimente, pokušaj da izmjeri težinu duše...te je mjerio težinu tijela do momenta smrti i u momentu kada smrt nastupi (to je bio experiment).
Tijelo je pri smrti (u momentu) gubilo određenu težinu i uvijek se ponavljala ista brojka...pri čemu je, onaj koji je exsperimentisao, došao do zaključka da duša ima težinu i teži...(koliko?) ne sjećam se detalja.

Uglavnom, experiment mu je pokazao tačno ono što je istina; duša ima masu.”

Stani sad malo, telo posle smrti nije bivalo teze za tih 21 grama nego LAKSE, kako onda dusa može da ima masu? Da dusa ima masu telo bi postajalo teze, a njena masa, prikovana gravitacijom, zarobljena tim istim telom nešto sasvim drugo, nešto sasvim od nje odvojeno...

Istina je da dusa „nosi” masu koja iznosi 21 grama, koja prestaje da postoji, nestaje, prilikom njenog sjedinjenja sa Univerzumom, sve ostalo su energije...

Drugim rečima, put je dug i tezk ako se drugcije ne uspostavi...

(„ako ostanes u cenrtu
i prigrlis smrt svim svojim bicem,..
ti ćeš istrajati forever...”)

Nouri
17. avgust 2010. u 19.15

****Uglavnom, experiment mu je pokazao tačno ono što je istina; duša ima masu.„

Stani sad malo, telo posle smrti nije bivalo teze za tih 21 grama nego LAKSE, kako onda dusa može da ima masu? Da dusa ima masu telo bi postajalo teze, a njena masa, prikovana gravitacijom, zarobljena tim istim telom nešto sasvim drugo, nešto sasvim od nje odvojeno...****
.
.
.

Upravo onako kako sam i napisao: ”Uglavnom, experiment mu je pokazao tačno ono što je istina; duša ima masu„.

Zašto to kažem?

Tijelo jeste lakše, to i kažem, pri odvajajnju duše od tog gravitaciono-energetskog polja...što znači, dok je duša (kao energija) bila prisutna u tijelu ona je imala masu koja se zajedno sa tijelom držala u jednom a u odnosu na silu gravitacije Zemlje, u odnosu na koju se ta težina i mjeri valjda...

Izlaskom iz tijela, nestala je energija (duše) koja u Sebi i po Sebi teži (kažeš 21 gram)...Stoga, taj 21 gram je nestao jer energija duše koja je bila u jedinstvu sa energetskim poljem tijela više nije prisutna...što opet znači da bilo koja energija (u ovom slučaju energija duše) teži (dobija masu), jedino u relaciji sa silom gravitacije tijela koje ono prvo (i dušu s njim) privlači ka Sebi.

Awake.”

Nouri,

ja te ne ismijavam, znam o čemu govoriš, ali to što govorim vezano je za pitanje i raspravu (konkretan primjer): Sve što je već u Projekciji Sebe...može i da se mjeri, svaka energija ima talasnu dužinu a masu DOBIJA u odnosu na ono što ga PRIVLAČI k sebi.
Tako duša, u projekciji Sebe, više nije samo duša, više nije samo iskra već je duša 'sila' koja pokreće iskustva, tj, i sama duša je tada iskustvo koje oko sebe drži određenu količinu informacija (energiju), iskustva) koja to njeno iskustvo čini mogućim.

Awake.