Дискусије : Родитељи

 Коментар
Kolacici
plavicvetic
(mama)
07. септембар 2010. у 04.54
Kolacici
Eh,njima nas je nasa majka uvek obradovati znala.
Spremala bi ih uvek kad neko od nas dolazi posle dugog odsustva od kuce.I nedelja je bila vreme kada je mama pravila kolacice.Unucici su ih obozavali.Majka je umela punu posudu da napravi na šta bi se deca obradovala sa onim..uaaaa,kolacici...bako,ti pravis najlepse kolacice na svetu.
Znala je mama šta ko od nas dece i unucad pojedinacno posebno voli.Uvek se trudila da nam se to nadje na trpezi.
Razbole se moja mama,najdivnija žena na svetu.Pozva me brat i rece,,Dodji sestro i vidi je,neće dugo,rece lekar,,Povedem sina koji je bio još mali ali je dosta razumkeo i upamtio.
Obisli smo je u bolnici,lezala je nepomicno,u komi već dan dva.
drzalo me je nešto da ne vrisnem u plac kad sam je videla,dali zbog nje da je ne uzdrmam ili zbog deteta koje nije imalo mira.Obilazilo je dete oko njenog kreveta,zvalo je,,Bako,probudi se,dosao sam ti da me vidis..otvori oci bako,tu sam..bako..nije mi niko jutros spremio kolacice..ustani,hoću da me obradujes sa njima...bespomocno ju je gledao,uznemiren joj je prisao,podigao ocne kapke,pokrenuse se dve zenice,stadose valda na liku deteta.Slise se dve velike suze..zadnje suze naše mame u zivotu njenom..
Umre najdivnija žena na svetu.Sa njenom smrcu je otisao i deo mene.
Iduci mesec joj je 10 godina od smrti.
Oprostite sto sam ovako i ovde posvetila vreme mojoj uveloj ljubicici
SarenaLazaOriginal
07. септембар 2010. у 10.05
Rasplakah se jutros. Sve razumijem.
Nakon 6.5 godina od kako nema mog tate, ne prođe dan da mi ne padne na pamet, nedostaje mi jako (iako ne sa istom tugom), mislim na njega i sa sjetom se ovako sjecam trenutaka koje smo nekad podijelili skupa.
Divno napisano plavicvjeticu. Divno napisano!
bubasandra
(student)
08. септембар 2010. у 10.59
Tuga uvijek ostaje duboko u nama.
Izgubila sam oca prije 22 godine i sto sam starija, vise mi nedostaje. Nije imao priliku da upozna svoje unuke.

Predivno napisano.
pjesmica
21. септембар 2010. у 17.53
Rasplakali ste me plavicveticu i podsetili na mog tatu koji je umro prije 7 mjeseci. Bili smo samo ja i on u sobi, otvorio je oci pogledao me i samo su potekle dve velike suze... jedan uzdah i kraj...
To je bio najbolji tata na čitavom svijetu. Jako mi nedostaje. I zaista sa njegovim odlaskom nestao je i dio mene.
plavicvetic
(mama)
23. септембар 2010. у 01.30
E da Pesmice,kad roditelj umre,ponese nešto iz naših nedara.

Svesni smo da je to prirodni tok,dobro je kad nam roditelji umiru.Nek su nam decica ziva i zdrava.
Ipak je teško kontrolisati osecanja i secanja,bez obzira sto je već 10 godina od smrti.
Žive u secanjima,kao da se sve juče desavalo.Nedas da to prođe,cuvas i negujes uspomene kao nešto najvrednije.

Jesen dolazi.Sa njom i hrizantemi i crvene ruze koje su preovladavale na njenom grobu.Od tad,ne volim rosu na cvecu,crvene ruze i hrzanteme
pjesmica
23. септембар 2010. у 12.01
Slazem se sa vma u potpunosti. Neka su nam samo djeca ziva i zdrava.
Jedna crvena ruza je otisla na dan sahrane zajedno sa mojim tatom. Cvijece ne mogu da odnesem na grob jer sam daleko ali mama i brat to rade u moje ime. Sve je to jako teško...
Negdje sam procitala da ljudi umru samo kada ih zaborave.
Mi ih nećemo nikad zaboraviti. Svaki dan njegujem kao najvece blago uspomenu na njega.
Dobri moj tata...
boneida
(andjeo)
08. новембар 2010. у 20.33
Plavicvetic, rasplaka i mene,4 god i 20 dana od kad je moja majka otisla, volela jesenke , volim i ja i to me uvek seca na nju...naucila me ljubavi i prastanju i bitnim stvarima u zivotu...
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
.