Дискусије : Родитељи

 Коментар
Roditelji - potrebna pomoć
violinplayer
(IT)
22. јул 2010. у 16.22
Bivši muž hoće da vodi decu na odmor u Srbiju ali ja znam da će tamo ostati da živi - već se nekoliko godina sprema za to.

U septembru imamo sudjene, sudija treba da odluci da li može ili ne.

Advokati su skupi - traže mi $400 depozit za razgovor a naplacuju $220 na sat.

Da li ste čuli da se desilo da sudija odluci u korist roditelja koji želi da vodi decu u Srbiju iako se drugi roditelj ne slaze.Srbija nije potpisnik konvencije - zaboravila sam ime konvencije, i ako on ostane sa decom tamo Australia ne može da trazi da se deca vrate.

Puno hvala.

Lina
(registrovani clan)
23. јул 2010. у 09.56
Nije mi jasno da li ti želiš da oni idu tamo pod uslovom da ih vrati ili ne želiš uopste da oni odu na odmor u Srbiju?
Kad izvodi decu iz zemlje mora da ima napismeno saglasnost drugog roditelja tj. tvoju.
curice
(trazim informacije)
23. јул 2010. у 10.19
Kako se meni čini, on ne može da izvede djecu iz zemlje ukoliko nema tvoju saglasnost. Ni ti ne možeš nikuda da ih vodis bez njegove saglasnosti.
Ukoliko nemas povjerenja i mislis da on neće da vrati djecu i da će ostati tamo da žive, onda nemoj ni da potpisujes saglasnost da djeca putuju i on ih neće ni odvesti iz zemlje. Ni meni nije bas jasno šta pitas. Da li samo za godisnji odmor ili za stalno...
PustaZelja
(veciti student :))
23. јул 2010. у 21.20
Koliko shvatam ti mu tu saglasnost već nisi dala čim je slučaj dosao do suda. Pretpostavljam da se on zalio i sad sud treba da donese odluku da li djeca mogu ili ne s njim na odmor van zemlje. U ovom slučaju, sud gleda najbolji interes te djece i obzirom da su oni (pretpostavljam) Australijski državljani, mislim da sud neće odobriti odlazak u Srbiju ako zakljuce da postoji i malo sanse da on djecu tamo bespravno zadrzi, a pogotovo jer taj međudržavni dogovor, kako kažeš, nije potpisan o vracanju djece.

Nisam pravno lice niti znam Australijske zakone, ali cista logika nalaze tako.
Larami
24. јул 2010. у 12.43
violinplayer, plati advokata i ne brini!

Pusti ti te „visoke” cene advokata.
Nema cene za tvoju decu.

Pravda i pravo,zakon su na tvojoj strani.

Iznad svega, nikako ne pustaj decu na taj put!

Smiri se, i cekaj septembar.

U međuvremenu uvek reci NE.

Srećno!
MalaHeroina
(doktor)
26. јул 2010. у 09.55
Iz iskustva govorim da me niko nije (iz Amerike do Srbije, Hrvatske i Bosne) pitao za saglasnost drugog roditelja (mada sam je imala).
Da li su se pravila izmjenila, ne znam, ali eto cisto da se ima u vidu da bas sve putnike ne pitaju za taj papir.

Meni se čini da on hoće da odvede djecu „kao na odmor”, a postavljacica misli da će ih zadrzi na silu i ostace tamo za stalno.

E šta ja ne kontam...da li sudjenje ima veze sa tim „godisnjim” ili sudjenje je zakazano nezavisno od sudjenja (niste rijesili stvari od ranije)?

Da, ja mislim da on može da odvede djecu na odmor i da ih zadrzi tamo. Da li je legalno to je drugo pitanje. On smatra da je tamo bolje za njegovu djecu (isto kao sto i ti mislis da je dobro gdje god da ste) i zato ih i vodi.
Teska situacija, ali i on je otac kao i ti majka...
MalaHeroina
(doktor)
26. јул 2010. у 10.07
Vidis, ja mislim da su pravda i pravo (kao sto neko rece) na tvojoj strani samo iz razloga sto su djeca rođena u toj zemlji. Znaci država ih stiti i ti ćeš dobiti, ali to ne znači da on ne može isto uraditi.
Znaci, ti ćeš njemu morati dati suglasnos da ih vodi na odmor (na ovaj ili za 5 god), ali on ih ipak može zadrzati (ako to zaista želi).

Koliko su stara djeca?

six_feet_under
26. јул 2010. у 14.13
Violinice, nemoj puno da raspredas ovde i da gubis vreme, nisi bas najjasnije postavila pitanje tako da mi samo možemo da nagadjamo pravi odgovor. Plati tog advokata, nadji pare nekako, sigurno možeš, i odradi to kako treba, neka ti advokat objasni sva tvoja prava i mogućnosti tu gde se nalazis. Sretno!
PeraPeric
(perac)
27. јул 2010. у 03.21
Violinplayer,

Prvo treba da se dobro obavestis o svim pravnim mogućnostima, a onda, poznajuci svog bivšeg muza, decu i sebe, smislis šta je za vas sve najbolje. A onda da to i uradis.

Kažeš „Srbija nije potpisala neku konvenciju - zaboravila sam ime” - e, vidis, jedina konvencija koja se primenjuje u međunarodnim sporovima o deci je UNICEF-ova konvencija o pravu deteta, i Srbija ju JESTE potpisala - tj. nasledila je i priznala potpis stare Jugoslavije, još od datuma donosenja te konvencije. Potpis je vazio čak i u onim najgorim godinama rata i sankcija, bilo mi je tad aktuelno, pa znam. Tu konvenciju možeš da nadjes na web-u, recimo na: http://www.unicef.org/crc/index_30160.html.

Ukratko, tamo piše da ako roditelji i deca žive u jednoj državi pre raspada braka (ili vanbracne zajednice, svejedno), za odvodjenje dece u drugu državu potrebna je saglasnost oba roditelja, bez obzira ko ima starateljstvo nad decom - to već znaš. Ali to je teorija. U praksi (provereno!) potvrdu drugog roditelja na granicama traže samo za sasvim malu decu - nisam videla ni čula da je iko tražio potvrde za decu stariju od 5 godina - možda se ponekad i desi, ali ne bih se na to oslanjala. I uzgred, ta „potvrda” je najobičnije parce papira sa nekim potpisom i nekim pecatom - izuzetno lako da se falsifikuje (jednom prilikom sam vodila tudju maloletnu decu na neko takmicenje u inostranstvo, pa smo satima jurili po gradu nekoga ko bi mogao da lupi pecat - i onda mi te papirice ni na jednoj granici niko nije tražio).

To će reci, uz malo bezobrazluka i sreće, ako poseduje decje pasose (a čak i pasos za dete može da se izda bez saglasnosti drugog roditelja, iako je to protiv zakona!), drugi roditelj može malo odrasliju, a ipak maloletnu decu da odvede bilo gde.

I šta se tad desava? U prvih nekoliko nedelja ili meseci možda i može nešto da se uradi, jer je tad nadlezna policija, a međunarodni zakon je jasan - ali tad ostavljeni roditelj najcesce ne reaguje, „jer su deca na odmoru”.

Kad prodju tri meseca, stvari se drasticno komplikuju, jer deca već žive u novoj sredini, možda tamo idu u skolu, pa bi vracanje bilo dodatna trauma. Ukljucuje se lokalni Centar za socijalni rad (u Srbiji) i odgovarajuci organ za brigu o deci u drugoj državi, u tvom slučaju Australiji. Oni procenjuju stanje na terenu i gde je deci bolje. Vrse uvidjaj, vode razgovore, pišu dopise sudu, zakazuju se rocista... Pa sud donese neku odluku, pa se osteceni roditelj zali, pa sve ide na visi sud, pa do najviseg, i tako u krug, godinama... Uglavnom, ako spor pocne kad je deci 5-6 godina, nema sanse da se zavrsi do punoletstva, a tad i tako deca sama odlucuju gde će da žive...

Ovo ti pišem na osnovu nekoliko slučajeva koje sam gledala sopstvenim ocima - tj. uvek je „jači” roditelj (otac ili majka, kako kad) uspevao da decu odvede gde je hteo (ili zadrzi sa sobom), sudovi mu nisu mogli ništa.

Tako, sumnjam da svi advokati i sudovi ovog sveta mogu da ti pomognu, ako sama ne znaš šta hoćeš i kako da to izvedes. Najbolji način je, naravno, da se dogovoris sa bivšim muzem - ali čim je bivši, i već ste na sudu, sumnjam da je to moguće. Ako bi da sprečis da deca idu sa njim, cuvaj njihove pasose kao oci u glavi, i probaj da se raspitas kako bi mogla da stavis zabranu za izdavanje novih pasosa.

Ako je septembarsko rociste samo oko njegovog prava da vodi decu na odmor u Srbiju protiv tvoje saglasnosti, mislim da ne moras mnogo da brines - treba mirno i razlozno da kažeš da se ne protivis da on vodi decu na odmor bilo gde u Australiji, jer je to divna zamlja, a svesna si da deci treba kontakt sa ocem (ovo je uvek dobra prica za sud), ali da je odvodjenje u Srbiju neprihvatljiva opcija - postoji opasnost da ih on tamo zadrzi, a i bezbednost i kvalitet zivota nisu kao u Australiji, pa se plasis za svoju decu. Nema šta da brines - zakon je tu potpuno na tvojoj strani - i to čak i u slučaju da je on dobio starateljstvo nad decom posle razvoda.

Uglavnom, ako hoćeš da deca ostanu u Australiji - decje pasose stavi u sef neke banke, i ne daj ih nikome ni pod kojim izgovorom. Raspitaj se za sve „rupice” pod kojima mogu da se izvade novi decji pasosi, i spreči ih - u Australiji to ne bi trebalo da bude teško. A sve ostalo su price oko kojih se ne treba nervirati...
selidba2008
(tehnicar)
27. јул 2010. у 20.25
Bas sam nedavno pricala sa menadzerom na tu temu. On je razveden i dete je sa njegovom zenom. On je u super odnosima sa zenom, čak žive u istoj kuci, i on kaže (po kanadskom zakonu)jedan od roditelja ako su razvedeni, mogu da se presele unutar provincije ili čak u drugu provinciju, ali van zemlje nikako ne mogu bez saglasnosti oba roditelja. Ako ga odvede kao na odmor pa se nikad ne vrati to je kindapovanje (krivicno delo). Znaci miruj, isto tako kad sam ja putovala sa mojim sinom van zemlje imala sam pismood supruga koji su mi tražili tek u povratku, mislim bezveze ali...
U svakom slučaju ti imaš pravo da im ne das pristanak ne može sud da te nagovori da potpises... i ako ti se ne svidi odluka suda zali se i tako u nedogled on će odustati, ali ako imaš imalo sumlje da ti neće vratiti decu nikako ne daj!!!
MicaSvadjalica
(svadjalica)
27. јул 2010. у 23.23
Moj savet ti je da se naoruzas znanjem. Ako su deca starija lepo ih nauci šta mogu da rade i da se jave ako se tako nešto desi. Možda bi trebalo da pozoves australijsku ambasadu da im objasnis situaciju i pitas njih za savet i koje su njihove mogućnosti u tom slučaju (deca su australijkski državljani????)

Možda ne bi bilo loše da deci dodas svoje devojacko prezime na pasosu!!!!

Ja bih tražila dobre pravne savete.

KOliko vidim ti svom bivšem suprugu ne verujes i nemoj da podcenjujes svoj instiknt. Ljudi odvedu decu, i onda bi platio i mnogo vise samo da vratis decu. Ume da bude jako komplikovano i dugo traje da se stvari vrate na svoje mesto.

Samo procitaj ovu pricu

http://abclocal.go.com/wabc/story?section=news/local&id=6842945

ako ne ardi probaj ovo

Dad to get custody of son in Brazil

Ja živim u srećnom braku i ne mogu da zamislim da provedem jedan dan bez svoje dece.

Sve najbolje.
MicaSvadjalica
(svadjalica)
27. јул 2010. у 23.59
Izvini nisam stigla da zavrsim...

Ja često putujem U srbiju iz SAD-a... i putujem putovala sam preko raznih zemalja u Evropi. U početku sam imala svoje devojacko prezime u pasosu (znate kako je teško promeniti dokumenta u Srbiji). Dete državlajnin jedne države ja druge, ja jedno prezime dete drugo. Izvadila sam pasose deci kad su imali par meseci. PAsos traje 5 godina, oni na slikama bebe i sa 5 godina više ne lice na sebe na tim fotografijama.

Zašto sam ovo pomenula... ovde u SAD kad izlazis iz zemlje na aerdoromu jedino ko ti pregleda pasos je stujardesa sa kojom posle sedis u avionu. Ne mislim ništa ruzno, ali zbog svih gore navedenih razloga (deca ne lice na sebe na fotografijama, pasos ti pregleda osoba ciji je posao sasvim druge prirode), kasnije obezbedjenje samo pogleda da li se ime slaze sa imenom na karti i to je to...BAs sam pricala sam muzem kako je zaista lako izvesti dete iz zemlje (ovde sam vise mislila na pravo kidnapovanje) i kako je to starsno. Da ne pominjem koliko moja deca lice jedno na drugo i kako su im slike u pasosu u skoro isto vreme i meni je teško da prepoznam ko je ko dok ne pogledam imena...dakle i tu može da dodje do zabune...

i nikad me niko ništa nije pitao. Muž me doveze na aerodrom, ja sa drugim prezimenom, i niko ga ne pita za bilo kakvu dozvolu za izlazak iz zemlje...mogao je da bude bilo koji muskarac pored mene.

Samo sagledaj sitaciju iz ovog ugla.

A onda pomisli da tvoj bivši možda ima veze u Srbiji...

Svaki sistem ima rupe za one koji žele da ih koriste.

i procitaj ovu iz prethodnog posta odzogo.

Sve najbolje.
NYC40
04. август 2010. у 21.25
I ja sam imala Yu pasos sa devojackim prezimenom, deca su imala americke pasose sa muzevim prezimenom, putovali često za Srbiju, tj. Yu bez muza i niko nije ništa tražio na aerodrom , nikakve dokumente.
velickov
(mislitelj)
08. август 2010. у 12.48
Ni slučajno ih ne pustaj sa njim. Dok oni(sudovi) razrese pitanje jer je smelo il nije ostaces bez dece.
srceodkamena
(dembelija)
10. август 2010. у 01.05
Iskustva po Evropi su ovakva...Nikad niko mi nije tražio očev pristanak u pismenoj formi a sa ćerkom sam prošla sama pola Evrope. Logika kaže ako dete ima svoj pasoš oba roditelja su saglasna i potpisali su isti. Pristanak roditelja su nam tržili za sestričinu.
fico750
(ee)
29. август 2010. у 01.00
Za...ite vi sudove, i pitajte dece šta oni žele. Meni bi samo bog bio sud, i mišljenje dece.
rijeka
(xxx)
12. октобар 2010. у 07.56
VionlinaPlayer
Ako živis u Kanadi ili Americi ,treba ti pismo od Notary Public/Javni biljeznik
koje tvoj muž treba da potpise u njegovom pristustvu u kanceleriji tog
Notary public
Formu pisma možeš naći na web site
„foreign affairs and International trade
ili samo ukucaj u google, ”Sample Consent travel Letter„
Ja sam nosila to pismo, al me niko nije pitao u Srbiju ili izlasku iz Kanade.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
.