Ah, bas slatko...
Mi smo još daleko od tih 'sleepovers', dotle ćemo se valjda svi mentalno spremiti :-))) Svake godine smo pomalo blizi u tom spremanju :-)))
Moj klinac od treće godine stalno zapada u te zaljubljenosti... i uvijek se susrecem sa nekom od tih djevojcica... Od te prve koju sam srela na moru tako što je on u restoranu uzeo dva kolaca (kaže drugi 'da ponese onoj djevojcici' - pa onda idemo na plazu da je sretnemo, sa cijelom porodicnom bulumentom :-)))), pa do ovih sada sto dolaze pred kucu na biciklu, neke stidljive, neke malo manje... Generalno uvijek dobra djeca i kad god to zakljucim - toplo mi oko srca...
A da svake godine drugacije dozivim - i to je tačno! Svaki put prvo po malo dozivim sok, u smislu šta se to desilo, kako to da se ove godine ponasaju drugacije nego prethodne :-))) Valjda su to prirodne opomene, cisto da se ne opustim previse :-)))
Najbolja mi je bila djevojcica u četvrtom razredu, ta je imala petlju da nas u skoli sve kolektivno 'prepadne' - prisla, vidi da se on ucutao, pravi se blesav, a ona, bistrica i opasnica, gleda kud bi i šta bi i kaže meni lijepo, kao odrasla 'Hi, I'm ***... And, hmmmm... I'm his friend!' Prvo sam se zbunila, onda odusevila :-))) Polako, varimo informacije jednu po jednu.
Sve je lako dok moja smizla ne dodje na red... I ovako svaki put suzu pustim kad slusam ABBA i onu famoznu 'Slipping through my fingers', ne znam kako ću reagovati kad mi ona nekoga dovede :-)))

Ma ja mislim da oni spavaju u razlicitim sobama... onako, da bude sve 'politically correct' ;-)))

Cvjeticu, ja ne bih da kvarim diskusiju koja će se sigurno razviti, poznajuci ovlas klijentelu ove pod-kafanice ;-)
Samo da te upozorim da bi epilog (nakon obavezne galame cudno svojstvene stanovnistvu poteklom sa Balkana) bio ukratko ovako nekakav - bolje ti je da to sve istjeras iz kuce dok je vrijeme, zazmiris lijepo, prst u uho, a to ko s kim možda spava ionako ne treba da te briga (pogotovo u tvom slučaju, jer ti, zaboga, imaš sina, o tome neka brine 'djevojcicina' mama)... dok god ti sebe možeš tvrdoglavo uvjeriti da je sve bas onako kako bi ti i selo htjeli da bude ;-)))
Ja onako sa strane da ti sapnem - pravo si rekla, ljubav je nešto najljepse što se može desiti ne samo nasoj djeci, nego svima nama :-)))
Pozdrav!

Kriska - sasvim lijepo receno. Svi mi imamo neke parametre mahom usadjene još tokom našeg vaspitanja, kasnije možda modifikovane na ovu ili onu stranu... Dok god je covjek potpuno svjestan cinjenica i donosi odluku baziranu na tome - sasvim je OK...
Kad je već Cvjetic pitala za naše mišljenje - ja ga još uvijek nisam potpuno izgradila, branim se cinjenicom da imamo još nekoliko godina fore :-))) A onda gledam na to i ovako - klinci recimo sa 18 (opet ovisno o gore spomenutom vaspitanju, uzimam 18 kao neki razuman primjer, da me pitaju sa 16 sigurno bih drugacije reagovala, tj. jednim kategoricnim NE, 18 je recimo neka granica gdje čak i majka-država kaže da je svako punoljetan i time odgovoran sam za sebe i svoje postupke; e sada ako smo ih odgojili da su odgovorni još od svoje treće - mislim da nam je zadatak utoliko laksi :-))), dakle klinci sa 18 skupe recimo prvi put petlju da pitaju i urade tako nešto. I onda se mi kao roditelji ili odlucimo da bliskost takve vrste pod našim krovom nije u redu, ili pocnemo da se lomimo (one sto odmah pristaju ili ih prosto 'zabole uvo' izuzimamo iz diskusije, posto takvi ionako nemaju problem oko svega ovoga, dakle nisu od pomoći u ovoj moralnoj dilemi :-))). I onda je mama iz ove price dirnuta i vodjena mišlju da je bolje da vidi s kim joj je to dijete, nego da nagadja i eventualno cuje od nekoga drugog (moje mišljenje, takodjer). E sada kad ta prva famozna veza zavrsi, pa uslijede druge, treće... nikome to vise nije do te mjere interesantno... Dijete (po nekom mom idealu) bi trebalo razviti osjecaj da ne treba tek tako da uznemirava ukucane (pa ko će to sve da uprati kasnije, mislim :-)))... a onda ako imaš sreće, pa živis negdje gdje se dijete prirodno iseli sa svojih 21-22 - problem se već rjesava sam od sebe :-))) Dakle treba prezivjeti tih par godina, sto i ne izgleda iz ove perspektive bas tako strasno ;-)

Dakle *resanje sa povezom oko ociju (ili na izletu ili kako god) je OK ;-)))? Pa jeste, svaka porodica svoja pravila ima ;-)))

Iz tvog posta sam zakljucila da tvoj sin ima dijete / djevojcicu i da je mladi tata koji je ne vidja dovoljno ...

:) drago mi je da je to ipak djevojka.

Moja deca koja su sada 20+ godina stara (cerka i sin)nisu nikada dovodili kuci momka, devojku da bi tu proveli noć.Možda su tu navratili krisom danju dok ja i muž nismo bili kuci, nismo pitali, nismo saznali. Ali da ja gledam u jednoj sobi TV a da se nešto dogadja u njihovim sobama, ne dolazi u obzir. Nek me zove ko kako hoće, staromodna itd. Moja kuca moja pravila.

„Postovanje prema roditeljima” da se sa momkom/devojkom „spava” NEGDE VAN KUCE????

Izvinite, ali meni je to krajnje licemerje. Kao, mi smo fina kuca, nema „toga” pod našim krovom (a pod cijim krovom - ili čak i bez krova - nasa sopstvena polu-odrasla deca tade „TO” - bas nas briga).

Iz mog coska gledano, znak je zdravih porodicnih odnosa i uzajamnog postovanja kad mlada osoba dovede momka/devojku kuci - i u posetu, i na rucak/veceru, i na spavanje. Koliko sam primetila, bas ta „deca” koja to mogu da urade - ne menjaju momke/devojke tako često, nego najcesce imaju lepe i dugacke veze.

I 18 godina je pravo vreme za zaljubljivanje i veze - zar se ne secate doba kad ste vi imali 18?

i meni to predstoji ali se nadam tek za par godina.. može se „radi carsije” pustiti TV malo glasnije, a onda pozvati taksi pa svako prenoci kod svoje kuce (ako su deca iz istog grada).. a odakle bi i bili..

ako su roditelji drugog deteta liberalni... bolje kod kuce nego.. ko zna gde..