Дискусије : Родитељи

 Коментар
Djeca i samoodbrana
Bubasandra
(student)
31. децембар 2009. у 08.16
Imam 3 sina: 11,8 i 3 godine.
Stariji sinovi su tipovi djece koja ne vole konfrontaciju sa drugom djecom. Ako dode do svada sa drugom djecom oni su ti koji se povlace.
Uvijek sam ih ucila da ne smiju prvi da udare, ali ako ih neko udari da moraju da se brane. Oni to nikad ne urade. Ako ih neko udari oni stoje zbunjeni i eventualno će reci tom djetetu da prestane, ali se neće fizicki braniti.
Znam da postoje djeca koja su agresivnija i ona manje agresivna, ali ja ne mogu vise da posmatram ove moje koji se samo izmicu. Šta da radim? Kako da ih naucim da trebaju da se brane ako ih neko napadne? Pokusavala sam sa pricom i savjetima, i dok im objašnjavam oni naravno klimaju glavicama, ali kad se nadu u neprijatnoj situaciji, oni se povlace.
Lično nisam ljubitelj konfrontacije, ali se znam verbalno odbraniti. Pošto sam zensko, imala sam sreću da me niko nikad nije udario, ali zato ne znam kako da naucim ove momke da se brane.
jolanda
31. децембар 2009. у 11.25
Protiv prirode se ne može. Isto je i sa mojom djecom. Stariji izbjegava konfrontaciju, a ovaj mladji je pravi borac. Ja djecu ucim da se brane, ali ovaj stariji ima neki svoj način. Ne bije se nego nadje nki drugi način kako da im vrati.To je valjda stvar temperamenta. Ja to ne mogu bas da shvatim, ali pokusavam da postujem da je to njegov izbor. Ponekad mi krivo sto nije drugaciji, ali šta da radim. S druge strane ne boji se odraslih osoba i prilično je zreo za svoje godine. Srećom, živimo u sredini gdje se djeca uce da se ne biju, da ne uzvaracaju ako ih neko udari i sl, tako da nisu često izlozeni da moraju da se brane.
Sneksi
(spanac)
01. јануар 2010. у 16.46
Lepo je znati verbalno se odbraniti, ali dobro je decu poslati na neki borilacki sport da stvarno znaju da se odbrane kad su fizicki napadnuta. Surov je svet danas.

Taekwondo je dobar za odbranu, a ocelici se i duh.

Nekad je dobro i povuci se, sve treba dobro proceniti.
malizecmis
(obavezno)
01. јануар 2010. у 17.15
pokazi im primjerom, fino simuliraj tucnjavu i neka vjezbaju, ne valja da su premirni pogotovo ako su muski
malizecmis
(obavezno)
01. јануар 2010. у 17.45
moj sin nikako da se nauci da sacuva igracke od preagresivne djevojcice koja uzme njegove igracke i lomi,daje njenom psicu da se igra s njima (npr plišana lutka koju smo osvojili na automatu) i uporno ga pitam: Da li je tebi stalo do te igracke, onda je cuvaj, drugi put reci ovo je moje i ne dam...ima preagresivne djece koji bi sve unistili polomili i svoje i tuđe
LeaDiKaprio
(shumska)
05. јануар 2010. у 04.44
Bubasandra, iako je lakse menjati druge, po nekada je neophodno promeniti SEBE.
Deca nam nisu data da od njih napravimo svoju kopiju niti da u njih upisemo šta mi mislimo da oni treba da rade. Deca su nam data da im pomognemo da stanu na svoje noge. Deca su jedinstvene licnosti drugacije od svojih roditelja, prema tome vase dete ne preuzima obavezno vase stavove o zivotu. Ono ima svoje stavove, svoj pogled na svet, svoju prirodu.

Za igracku o kojoj je reč ocigledno je TEBI vise stalo nego detetu.Dete se nebi borilo za nju, ali mora jer mama to trazi.

Zašto bi se dete borilo za nešto do čega je tebi stalo??

To kao prvo a kao drugo neke igracke moraju uz put da budu izgubljene, to je point of learning kako da se postupa sa okolinom. Ne možeš ti detetu da OBJASNIS kako izgleda da ti neko mazne igracku, postoji samo jedan način kako će dete to da ukapira.

Igracke uostalom za to i postoje. Između ostalog.
Bubasandra
(student)
05. јануар 2010. у 07.55
Hvala na savjetima.

Lea, shvatam vas komentar, ali u mom slučaju se ne radi o igrackama.

U mom slučaju radi se o starijoj djeci, 8 i 11 godina koji npr. idu na trening u fudbalu. Dodu na trening i sjednu na klupu, cekaju da trener stigne. U tom trenutku par agresivnije djece stize, i pocinje da vristi na njih da se sklone da bi oni sjeli, iako ima dovoljno mjesta na klupi. Ovi moji se sklanjaju bez rijeci. O tome ja pricam. Nije stvar ega nego je stvar postovanja prema sebi i prava da se postoji na ovom svijetu.

LeaDiKaprio
(shumska)
05. јануар 2010. у 23.24
U kom delu sveta živite?
Bubasandra
(student)
06. јануар 2010. у 07.12
U sjevernoj hemisferi.
LeaDiKaprio
(shumska)
06. јануар 2010. у 09.27
Država?
Bubasandra
(student)
06. јануар 2010. у 10.19
Poenta?
LeaDiKaprio
(shumska)
06. јануар 2010. у 10.49
Nisam čula za tu državu ?!
Bubasandra
(student)
06. јануар 2010. у 11.21
Kvaris mi temu. Nije lijepo.
Postuj bliznjeg svog.
LeaDiKaprio
(shumska)
07. јануар 2010. у 09.20
JA kvarim temu? Postavila sam sasvim benigno pitanje (gde živis) a ti odugovlacis sa odgovorom.

Razlog zašto sam pitala to pitanje je jer u zavisnosti gde živite može biti i drugih faktora kao razlog za ponasanje vase dece.

E sad, ako tebe to ne zanima to je drugo pitanje.

Ja razumem da je anonimnost bitna, a sa druge strane i tunjavost dece je takođe bitna. Na tebi je da odlucis šta ti je bitnije.
malizecmis
(obavezno)
07. јануар 2010. у 11.52
Ova Lea je napor živi i smara i kvari disukusiju, ja bih je banovala da sam moderator. A kao drugo daje glupe savjete i potencijalna je opasnost za labilne diskutante da nebi slučajno poslusali njene nebuloze.
LeaDiKaprio
(shumska)
08. јануар 2010. у 02.11
A ti si ...?
I tvoje kvalifikacije da uopste kažeš tako nešto su ...?
Andromeda705
09. јануар 2010. у 23.37
Pozdrav Bubasandra

Upisi decu na neku borilacku vestinu, cisto ako im fali samopouzdanja...
Pa ako i posle toga nastave da se sklanjaju znaci samo da je to njihov način resavanja neke situacije. Ponekad je stvarno lakse skloniti se nego gubiti vreme objašnjavati se sa budalama.

Kad je moj sin bio mali imala sam sličnu situaciju. I meni je strasno smetalo sto on nije malo ostriji i što se sklanjao nasilnicima ...
Ali kasnije sve nekako dodje na svoje mesto...

Puno pozdrava
Bubasandra
(student)
10. јануар 2010. у 07.55
Andromeda, hvala puno na odgovoru :).

PustaZelja
(veciti student :))
11. јануар 2010. у 13.33
Sto neko rece, teško je protiv prirode. Neka su djeca jednostavno takva - povucena, nisu agresivna, itd. Moja cerka npr. nikad za nikad nije udarila drugo dijete niti otela igracku, gurnula, itd. prva. Ima rodjaka i vrsnjaci su ali on kao djecak je naravno i veci i jači od nje, a pored toga i karakter mu je takav da zna tako bez nekog razloga da gurne, udari, itd. Uglavnom se veoma lijepo igraju i slazu - prema drugoj djeci zna biti dosta grublji npr.

I dzaba je govoriti i „uciti” da se brani, jer sve dok joj pricamo, ona klima glavicom, a kad se nadje u situaciji, povuce se.

Cesto od drugih roditelja čujemo i onu famoznu „nemojte se mijesati; pustite djecu da se sami izbore za svoje mjesto u drustvu, itd.” Međutim, zanimljivo je da to uglavnom govore roditelji djece koja su agresivnija i tuku drugu djecu. Ja sam APSOLUTNO za to da se roditelj umijesa kad je potrebno i stane u odbranu svog djeteta. Na kraju, ko će ga zastiti kad je malo ako neće sopstveni roditelj??

Razlog zašto se djeca tako povlace je nedostatak samopouzdanja. Upisati djecu na neku aktivnost gdje imaju priliku da u sklopu tima sticu drugove i prave sebi mjesto u drustvu, je ok za početak. Ali suludo je ocekivati da će dijete da se promijeni i postane sigurno u sebe samo zato jer ide na karate npr. Nije poenta borilacke vjestine i znati se fizicki odbraniti. Poenta je nauciti dijete da ima takav stav da jednostavno zraci samopouzdanjem i prosto odbija nasilnike - takvoj djeci huligani i ne prilaze. A kako to uraditi? E pa to nije moja struka i vjerujem da je dosta pametnijih i strucnih ljudi pisalo knjige na te teme. U literaturi se uvijek može naći nešto korisno...

Možda vasa djeca uopste ne vole karate?? Vi ste ih možda upisali na borilacku vjestinu jer mislite da je to način da nauce da se brane, ali možda je bolje upisati ih na nešto sto vole i žele gdje će biti u drustvu slične djece a ne agresivne.
RiverTam
17. јануар 2010. у 19.42
Istina je da je do prirode deteta a istina je i da svako ima svoju granicu. Sto znaci čak i kod mirnog deteta neko će je preci.
Ipak kao sto znamo i okolina formira ponasanje nije sve ni urođeno ima i stecenog. Ne valja pustiti mirnije dete da trpi ono agresivnije jer ipak ko zna kako će i mirno jednog dana eksplodirati. U takvim slučajevima (bullys) treba preduzeti nešto i u skoli ili obdanistu i zastititi maltretirano dete.
Da se izbori samo za sebe može ali ono dete koje ima malo „kraci fitilj” i ne dopusta bas da ga se gnjavi i dok samo nikad nije napadac niti agresivno spram ostale dece.

Ja sam taj slučaj od detinjstva. Mogu negde progledati kroz prste ali ne zadugo, vracam istom merom. A druge nikad ne diram.
Zato intervencija roditelja nikad nije ni bila potrebna ali bilo je mirnije dece cije se povlacenje smatralo od nasilnije deca kao poziv na konstantno maltretiranje. Mogu zamisliti detetove traume i poremecaj socijalizacije u tom slučaju. Ne dozvolite da vam dete ispasta zbog necinjenja.

okcura
(sanjarka)
31. јануар 2010. у 12.08
Možda tvoja deca liče na tebe, jer se nisi ni ti tukla. Ti smatraš da oni trebaju, jer su dečaci? Mislim da to nije tačno. Ja sam se puno tukla kao devojčica, braneći mlađeg brata od svojih vršnjaka, i bila sam veoma uspešna u tome. Moj brat se nije tukao toliko, nije imao potrebe jer je uvek mene zvao „u pomoć” i često je znao dramatizovati stvari.
Tvoja deca ipak žive u dosta mirnijoj sredini, pretpostavljam. U Švedskoj sam recimo redovno viđala gde odrasli momci jedan drugom prete i pozivaju se na tuču, tako što govore jedan drugom dodji (com) i mašu rukama prema sebi, dok se fizički udaljavaju (obojica) tj uzmiču unatrag.
Bubasandra
(student)
31. јануар 2010. у 20.53
Hvala na odgovorima.
Zar_Ptica
(pedagog)
28. март 2010. у 10.59
Imaju dovoljno godina da bi mogli da se bave i nekom borilackom vestinom.
Ono sto ti ja savetujem je da ih upises na aikido.
Nije opasan,to je borilacka vestina u kojoj ima najmanje povreda,a osim toga krenuce da grade upravo to što ti kažeš da im fali.
Neće dati na sebe. Kroz aikido se upravo to uci - ako nema napada,ne izvodi se tehnika. Ako ima napada eto i tehnike-odbrane.
Lep pozdrav.
mornar7
(mornar)
09. април 2010. у 01.15
ja sam u zivotu uletao često u tucu, sve sa većima i starijima koji su pokusali da zzebavaju. Jednom sam čak stao i pred njih 10-15 da se tucem i oni uzmakli. Danas kad razmislim voleo bih vise da sam znao kako izbeci tucu nego sto sam branio svoj i tudji ponos ili cast ili kako god to nazvat.
Ne vredi se tuci zbog neke glupe igracke ili ko gde sedi.
Naucite decu da donose svoje odluke i da stoje iza njih, i da budu zadovoljni ko su i šta rade, tako će imati samopostovanje, a dokazivanje ko je jači i suprostavljanje je za ulicu i za sport.

Uzgred onih 10-15 se vratili, i dobio sam malo po nosu.
bubasandra
(student)
10. април 2010. у 19.46
Slazem se mornar sa vasim savjetom :). Hvala puno.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
.