Дискусије : Родитељи

 Коментар
Kako djeca vide Boga?
njezna_zverka
(manitanje)
01. децембар 2009. у 12.24
dolazim iz prilichno nereligiozne familije.majka je bila chlan saveza komunista. u to vreme to je bilo cool:)
u crkve smo odlazili samo kao turisti i otac nas je vodio i u katolichke i pravoslavne jednako. nismo nikad uchili kako da se pomolimo ,niti smo imali ikone u kuci.

kako se nalazi balans i koliko treba djecu uchiti o vjeri i Bogu?

moja cerka je prvi put pitala o Bogu kad je imala 4 godine.
ona je pitala a ja sam odgovarala;
jel dragi bog ne voli kad psujesh?NE
jel dragi bog ne voli kad kradesh?NE
ljuti li se dragi bog kad gadjash babe kamenjem?DA
bili smo u kampu,duga pricha..a neka djeca su uzhivala da se zabavljaju gadjanjem baba..:)
i tad dolazi njen zakljuchak;A SHTO SE BOG NIKAD NE SMIJE?ZASHTO JE UVJEK LJUT?SHTO SVETI NIKOLA TRAZHI POD PROZOROM DRUGIH LJUDI? VRATI MOJE CHIZME SA PROZORA,SUMLJIV JE ON MENI.:)
tako malo a već ukapirala da je puno zabrana.. i zbilja,smije li se Bog ikad?
dali mi zamjera kad se shalim jer ja obozhavam da se shalim?:)
to mi je odbrambeni mehanizam koji je polako preshao u naviku.

kako vasha djeca dozhivljavaju Boga i koliko ih uchite o vjeri?
baresh
(zanatlija)
01. децембар 2009. у 13.42
Znaš kako zvjerka,rođen sam u vremenu kada su nasi„dusebriznici”
poceli „ubijanjem” Boga u verujucem narodu.

Pamtim da sam u sestoj,godinu-dve pred polazak u skolu, bio ucesnik poslednje svetosavske skolske proslave.Bila je to skolska slava koju su zamenili novogodisnjom jelkom. Iste sam godine bio prvi i poslednji put na pricescu u bivšoj FNRJ-SFRJ,a potom je to bilo suzbijano,dok skoro nije iscezlo.

Svestenici nisu vise dolazili kucama za bogojavljensku vodicu,u osnovnoj skoli nam uciteljica napominjala da je religija opijum za ne prosvecene i tako to.U to vreme moj najstariji brat je imao 14 godina,sto je podrazumevalo odlaske na omlad. sastanke,a kasnije i
clanstvo u k.p. . Od tada u nasoj kuci nastaju problemi sa proslavom trad. hrišćanskih praznika.Brat ne da ih nije uvazavao,već je poceo ismejavati praznike i dolaziti u sukob sa ocem.U vreme molitve izadje vani gundjajuci,pa se posle vrati za trpezu.

Mladje generacije nisu kao nekada starije imale pristup veronauci,
a od roditelja su poprimali saznanja o veri povrsno,uglavnom kroz obicaje.

Ovo je trajalo najmanje jednu deceniju,dok se kod mladih narastaja
nije ukorenilo,a u zamenu za tradicionalne prihvatili nove
tkzv. državne praznike. Kako je revoluc. vlast slabila i gubila kontrolu nad svim i svacim nametnutim,tako se i osecala nekakva duhovna praznina u narodnoj dusi.

Danas se mnogi nespretno vracaju veri predaka,izopacujuci smisao iste i njena osnovna nacela.Slave i sahrane su skoro izjednacene po
neskromnoj upotrebi jela,pica i još nekih novonastalih pojedinosti,koje ne služe svrsi.

Nego odoh malo predaleko,jer ima se još mnogo čega po temi nedorecenog.
njezna_zverka
(manitanje)
01. децембар 2009. у 14.06
nasha uchiteljica iz istorije je stalno govorila da je religija izmishljena da bi krotila sirotinju,da se nadaju da će im bar negdje biti dobro..
moji na selu su slavili Lazarevu subotu i sjecam se kad bi doshao pop da su dva ujaka izlazila iz kuce a baba je bila uzhasno ljuta na njih.
oni su bili kao komunisti...a meni je chitav taj ritual bio tako zanimljiv pa smo se kao djeca gurali ko će prvi da poljubi krst i bio je to poseban osjecaj..kao da ti pruzha sigurnost,zashtitu..

baresh
(zanatlija)
01. децембар 2009. у 16.00
Ovde u Kanadi u skolskom programu,izuzev katol. skola,ne pominje se niti praktikuje religija.Do nedavno je bila molitva,koja je zbog
multietnicke sredine,iskljucena iz programa.
Jedino se praktikuje državna himna,koja objedinjuje sve gradjane na pripadnost zajednici u kojoj žive.

Inače je ovde religija licna stvar svakog pojedinca o kojoj malo ko govori.
jedna_ana
01. децембар 2009. у 20.35
Predlog za citanje:

http://www.yu4you.com/items/sr/knjiga/item_3652.html

Ništa bolje od ovog stiva da se deci objasni da je Bog svetlost, ljubav i toplina.
AnaP
(***)
02. децембар 2009. у 09.51
Ne mora detetu da se predstavi Bog kao namrgodjen i ljut, neko ko stalno trazi razlog da mu nešto zameri; čini mi se da taj sistem „zabrana” bas i vuce koren iz komunizma. Ako posmatramo zivot hedonisticki, verovanje u Boga definitivno izgleda kao skup pravila i propisa, uglavnom dosadnih i često nepravednih.
Mislim, pravila postoje, ali nije verovanje samo slepo pokoravanje pravilima, takvim nacinom razmišljanja ćeš definitivno dete udaljiti i odgovoriti od interesovanja za Boga.
U sustini, verovanje u Boga nije suprotno onome sto vecina normalnih roditelja ionako pokusava da nauci svoju decu- da budu dobri ljudi, da pomognu, da ne lažu, da postuju druge...i mislim da može mnogo da pomogne u vaspitavanju i podizanju dece, samo naravno, mora roditelj prvo da razume pravilno. Umesto beskrajne liste zabrana, dete treba da nauci pre svega da je Bog ljubav, ostalo će lako...
kad su u pitanju prakticna pitanja, nije loše da i roditelj malo razume svoju veru, ne da tek onako, po osecaju odgovara na decija pitanja.
jedna_ana
02. децембар 2009. у 19.18
'Ne mora detetu da se predstavi Bog kao namrgodjen i ljut, neko ko stalno trazi razlog da mu nešto zameri; čini mi se da taj sistem „zabrana” bas i vuce koren iz komunizma.'

Nema to ama bas nikakve veze sa komunizom, nego sa istorijm crkve.

Za tebe - koristan film, baziran na istorijskim cinjenicama; odgledaj ga i 10 puta ako treba, da bi shvatila poentu Malisinog placa na kraju i konje koji slobodno pasu na pljusku:

http://www.youtube.com/watch?v=d-R_P8qEwwQ
AnaP
(***)
02. децембар 2009. у 22.28
jedna_ana, hvala za film! Gledala sam ga jako davno i definitivno ću gledati opet, posle možemo da se vratimo na Tarkovskog... :)

Meni je malo nelogicno da neko ko nije vaspitan u religioznom duhu, verovanje posmatra kao sistem pravila i zabrana zbog istorije crkve, pre mi izgleda da je to ono nešto sto so svi mi slusali u manjoj ili vecoj meri kao mali- opijum za mase, sredstvo za kontrolisanje (zaglupljivanje) sirotinje i sl... Ali, moguće je da kroz nepotpuno znanje i donoseci zakljucke iz povrsnih informacija i to bude razlog, u sustini nije toliko ni bitno za ono sto sam zelella da kažem.
kada dete pita o Bogu, ukoliko roditelj sam ne veruje i nema potrebu za duhovnoscu tog tipa u svom zivotu, vrlo je verovatno da će dobiti takav odgovor- Bog ne voli ovo, Bog ne dozvoljava ono... Tu se detetu u startu stvara slika nečeg negativnog. Ako Boga opisemo kao nekoga ko dete voli, ko se raduje plemenitosti, nagradjuje dobrotu... drugacija je slika...

Mislim, pravila postoje, ali nije u njima sav smisao.
Kada dete polazi u prvi razred, ucimo ga da bude poslusno, pazljivo, vredno... niko ne kaže da je uciteljica zla zato što insistira na postovanju pravila...
jedna_ana
02. децембар 2009. у 22.57
AnaP, hoćeš li molim te objasniti šta si tačno ovim htela da kažeš:

'Meni je malo nelogicno da neko ko nije vaspitan u religioznom duhu, verovanje posmatra kao sistem pravila i zabrana zbog istorije crkve',

P.S.
Link nisam postavila zbog price o Tarkovskom, nego zbog nacina na koji je odnos pravoslavne crkve prema veri/Bogu prikazan.

Usput, koliko si puta bila na liturgiji i kada poslednji put?

Šta za tebe znaci izraz 'Bozja kazna' i da li mislis da je ono ponikao među vernicima u komunistickim zemljama (pa i pravoslavcima sa naših prostora) tek nakon II Sv.Rata?
AnaP
(***)
02. децембар 2009. у 23.42
AnaP, hoćeš li molim te objasniti šta si tačno ovim htela da kažeš:

'Meni je malo nelogicno da neko ko nije vaspitan u religioznom duhu, verovanje posmatra kao sistem pravila i zabrana zbog istorije crkve'
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Postavljacica teme je na početku sama rekla da je odrasla u porodici gde je majka bila komunista a otac crkve izjednacavo i obilazio kao turisticke atrakcije; da se verskom obrazovanju nije posvecivala paznja. Njeno danasnje shvatanje religije i uopste verovanja u Boga mi izgleda kao posledica tog ne-obrazovanja, pre nego loše iskustvo sa „mracnom stranom crkve i njene istorije”. Ne iskljucujem da je kod dosta ljudi upravo to razlog, u ovom slučaju mislim da nije- bar postavljacica nije to tako objasnila(ja recimo imam prijatelje koji su rođenjem katolici i osecaju veliku odbojnost prema svojoj crkvi i religiji bas zbog tih nekih negativnih iskustava o kojima mislim da ti govoris, kao sto su kazne, izazivanja osecanja krivice i gresnosti i sl)

Usput, koliko si puta bila na liturgiji i kada poslednji put?
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Iskreno, ton kojim postavljas pitanje mi ne zvuci bas prijateljski i dvoumila sam se da li da odgovorim na pitanje, ali ipak ću ti reci- na liturgiju idem redovno, poslednji put bila prošle nedelje, imam decu koju takođe redovno vodim u crkvu i na veronauku i nije mi bas najjasnija poenta tvog pitanja.

Šta za tebe znaci izraz 'Bozja kazna' i da li mislis da je ono ponikao među vernicima u komunistickim zemljama (pa i pravoslavcima sa naših prostora) tek nakon II Sv.Rata?
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Još jednom, ne mislim da je poenta verovanja u Boga(posebno po pravoslavnom shvatanju vere), „Bozja kazna”. Pravoslavno hrišćanstvo se temelji na ljubavi i Vaskrsenju, ne na kaznama i raspecu; iz tog ugla je lakse objasniti detetu od 4-5 godina šta Bog jeste ili nije.Vernici u komunistickim zemljama posle II sv. rata su najmanje „krivi” za pogresno shvatanje vere i mislim da je to sasvim druga tema.

Izvinjavam se postavljacici teme ako je ovo otislo predaleko i u pravcu drugacijem od ocekivanog, kao i ako joj smeta sto analiziramo njene reci, nijeiz loših namera.
BEHEPA
03. децембар 2009. у 01.04
„...ukoliko roditelj sam ne veruje i nema potrebu za duhovnoscu tog tipa u svom zivotu, vrlo je verovatno da će dobiti takav odgovor- Bog ne voli ovo, Bog ne dozvoljava ono... ”

Mislim da ako roditelj ne veruje, detetu neće ni pricati da bog ne voli ovo ili ono jer time bi priznao njegovo postojanje. Ako ne veruje, odgovor na svako pitanje je da boga nema.
jedna_ana
03. децембар 2009. у 07.57
Venera, slazem se sa tvojim stavom.

AnaP, nije bilo nikakvog neprijateljstva niti zle namere u pitanjima koje sam ti postavila. Tvoje poruke su zbunjujuce i kontradiktorne pa sam pokusavala da shvatim šta zaista hoćeš da kažeš.
Poz.
AnaP
(***)
03. децембар 2009. у 08.26
Šta je kontradiktorno u tome sto sam rekla?

jedna_ana
03. децембар 2009. у 22.56
AnaP, Venera ti je već ukazala na jednu kontradiktornost.

Hajde sad, udahni duboko i pazljivo procitaj još jednom šta si sve napisala. Možda i shvatis sama ostatak.
AnaP
(***)
03. децембар 2009. у 23.22
Njezna_zverka nije precizirala da li i sama veruje ili ne veruje u Boga ali iz njena dva posta je prilično jasno da, ako uopste u nešto i veruje, to je sve konfuzno i nedefinisano, pa odatle moj komentar o roditelju koji u Boga ne veruje.
Da bismo dete nešto naucili, moramo valjda to razumeti. Ili je dovoljno u trenutku postavljenog pitanja, po osecaju izmisliti odgovor, pa kako se zalomi?...

jedna_ana, nemam nameru da se prepirem s tobom, ja sam svoje mišljenje o temi objasnila u prvom postu, sve ostalo nije ni bilo potrebno.
MIMITA
(ponekad,ponesto)
14. децембар 2009. у 02.59
Dobro neki kažu ima ga,možda ???Ja ne verujem jer u moje vreme ne bi veronauke u skoli,već komunisti nisu isli u crkvu, ali su bili prvi na slavama jel ko ne voli zito sa orasima,pecenje,dobro pice i
domaće kolace.
Mom unuku je 7 godina,srećko imao i ocuha,majmuna sto ga ucio da se moli i zahvaljuje za rucak,veceru,ponekad ga vodio na neko predavanje o bogu.Za mene glupost.
Odem u skolu da uzmem maloga i udjoh u salu gde se deca igraju i
cekaju roditelje da ih uzmu.Mali sedi za stolom i cita knjigu.Wou
reko čitaš knjigu???Ne baba,ovo je bibel!!Šta????BIbel???
Reko,odakle ti to?Dobio od ocuha da uci.Uzeh ja bibliju od njega
reko šta ucis odavde?Dete rece,kako su Eva i Adam napravili svet.
OK.Kaži ti meni ako su oni napravili svet znači da bih ih bilo vise
imali su decu i deca spavala isto zajedno,znaci to je inces,jel brat i seka ne spavaju zajedno niti prave decu.
Kada smo dosli kuci,mali ize knjigu i baci u djubre.Ocuh mu skoci
da ga udari ali ja sam već bila između njih,reko ako ga ikada udaris
imaces posla sa mnom i policijom.Ucis dete takvim glupostima a kada te dete pita za sendvic,pravis se gluv da ga ne cujes i nastavljas da jedes.
Nema vise bibel ode...a nema vise ni ocuha...odeeeeeee
jzpl
15. децембар 2009. у 15.39
AnaP hvala na divnim odgovorima, sve si tako divno napisala.
Teško je neverujucem objasniti ono sto je verniku tako opipljivo, opipljivije od svoga zivota, daha, jer je Bog upravo taj dah koji udise, kako je lepo rekao jedan svetac „lakse je verniku bez vazduha nego bez Boga”.
Zato su diskusije na ovu temu vrlo nezahvalne jer kod našeg naroda se ne radi samo o običnoj neveri nego bas o bogoborstvu, on mrzi i ideju o Bogu, ismejava je, ponizava. I zato tu nema diskusije, tu samo vernik može da ucuti i da se moli za prosvetljenje. Jer naravno ima i onih dobronamernih koji bi želeli da nešto saznaju ali šta da radis sa onima koji smatraju da je bacanje Biblije u smece vrlina cime treba da se pohvale. Plod takvog primera će nazalost videti tek kasnije, kada dete odraste i pocnu problemi.
Dovoljno je da covek pogleda samo decu koja su rasla u poboznoj porodici kako su blagodatna, smirena, zadovoljna sa malim. Ja znam puno takvih porodica, pricam iz licnog iskustva i prosto zalim porodice koje vaspitavaju decu bez Hrista kao okosnice, kao glave porodice.
Sve najbolje svima (ova porodica link dole je primer jedne hrišćanske porodice)
http://www.mojheroj.com/heroj.aspx?h=141
Majctop
(шалџија)
15. децембар 2009. у 16.57
Kako djeca vide boga

Kao nekog ciku od koga je moj tata jači.
babyshamble
(sandinista)
15. децембар 2009. у 17.12
'Ja znam puno takvih porodica, pricam iz licnog iskustva i prosto zalim porodice koje vaspitavaju decu bez Hrista kao okosnice, kao glave porodice.'

je li ovo neko zezanje?
ako nije, ja zalim decu koju roditelji uce da je hristos glava porodice.
wwooww
(aaaa)
16. децембар 2009. у 10.20
decu treba uciti prvo ponasanju i međuljudskim odnosima
imati vremena za njih,bliziti ih drugoj deci,odvoditi u prirodu i tako to
dosta su se ljudi zamrzeli međusobno u ime boga..okrenite decu vise ljudima a ne bogovima..crkvama...i šta ja znam cemu još
vidim da u svakom kraju nicu crkve ko pecurke...a deca nemaju vise ni gde loptu da sutnu od silnih gradjevina i puteva
virgin
16. децембар 2009. у 12.11
Fantastican kanal za decu; na jednostavan, blag način priblizuje decu i nevernike hrišćanskim vrednostima.

http://www.smileofachildtv.org
babyshamble
(sandinista)
16. децембар 2009. у 14.47


wwooww,

bas tako!

nikada ne bih volela da mi neko za decu kaže da su blagodatna, smirena, kao da su svestena lica.
deca su deca- ziva, nemirna, vesela, vragolasta i povrh svega: slobodna!

AnaP
(***)
16. децембар 2009. у 15.20
Zar je uvreda reći da je dete blagodatno i smireno?
Zar nikada niste sreli dete koje u sebi nosi nervozu i nemir (kao i odraslog coveka uostalom)?
Niko ne kaže da dete koje je smireno ne može da trci u parku i igra se i bude veselo i zadovoljno, čak pre- smireno dete je verovatno i srećnije od nervoznog deteta. Na ovom forumu se često povede razgovor na ovu temu i svaki put se iznenadim koliko ti „otvoreni, tolerantni, moderni” itd roditelji ne tolerisu razlicita mišljenja i pogled na zivot.
Poznajem dosta dece koju roditelji vaspitavaju u veri i uce da je Gospod glava i oslonac, i nikada nisam videla da se i jedno od te dece oseca ili ponasa kao sputano i neslobodno, kao da mu bilo šta u zivotu nedostaje, nema potrebe da ih zalite.

Jzpl, veliki pozdrav i hvala, i ja volim da čitam tvoje komentare, iako se retko javljam...
babyshamble
(sandinista)
16. децембар 2009. у 15.30


anap,

nije uvreda reći da je dete smireno, ali je malo neprirodno.
ja sam rekla da za moju decu ne bih volela da to neko kaže.
dete jedino strah ili bolest može napraviti 'smirenim'.

uostalom, licna stvar- religija,
nego mi smeta što se stalno potcenjuju oni koji ne veruju u boga, i odmah se okvalifikuju kao losi ljudi, moje iskustvo na primer, bas govori suprotno.

uzdravlje
cuprija
(gastarbajter)
16. децембар 2009. у 19.17
Kako djeca vide Boga?
njezna_zverka
(manitanje)01. decembar 2009. u 12.24dolazim iz prilichno nereligiozne familije...

---------

Sa gledista jedne bebe flasica mleka rastvorena vodom je hrana... sto zreo covek nikako ne bi mogao da prihvati...
figurativno gledano...
Kako vide boga i kako bi mogli da ga shvate... kako ga mi shvatamo ili ga još nismo shvatili... pitanje jeste dobro ali zavisi od spoljnog uticaja... u svakom slučaju...
mali_ja
(zidar)
16. децембар 2009. у 22.08
Pozdrav za „AnaP” i „jzpl”.
Hvala na lijepim odgovorima. Ne dajte se pred ovim bogoborcima, kako ih jzpl naziva, sto i jesu.
Pametan narod kaže da „čega se pametan stidi, time se budala ponosi” sto ovi dokazase već odavno ali ne prestaju da i potrvrdjuju.

Svako dobro od Gospoda. Svima.

jzpl
17. децембар 2009. у 06.41
Pozdrav i tebi „mali ja” i naravno „AnaP”,

Nedaj se malo stado kako kaže Gospod:) Dace Bog da će se narod prosvetiti, da bude manje bogoboraca a vise onih kao postavljacica teme „koji ne znaju” ali se ne libe da pitaju. To su ljudi za koje starac Pajsije kaže da su oni već blizu Boga, jer imaju dobru nameru a ona je već pola vere. Postavljacici teme bih savetovala da je najbolji način da detetu „objasni” Boga da ga vodi u Crkvu - Crkva će ga svemu nauciti! Jer blagodat Duha Svetog će ga prosvetljavati tako će roditelji kasnije morati (ako budu kaskali) da uce od dece:))
Deca zbog svoje cistote imaju direktniji kontakt sa Bogom nego mi. Koliko puta sam se uverila da oni kažu nešto „direktno od Boga”. Secam se jedne male Vasilije.Njena mama se molila svetoj Kseniji za neki problem i tako ti ona sa kcerkicom seta i odjednom vidi ikonu svete Ksenije i samo uzdahne: „Ah, moja sveta Ksenija”, kad ti njoj mala Vasilija: „Mama nemoj tako, strpi se malo, pomoći će ti ona, imaj veru”:)).
Deca su andjeli, svakodnevno se u to uveravamo, ali radimo na tome da uz Boziju pomoć da to i ostanu. A zar nam to ne potvrdjuju i zivoti svetih ljudi kao sto su sveti Sava, sveti Vasilije Ostroski npr. čije su majke bile vrlo pobozne i svoju decu zadojile mlekom ljubavi prema svome Tvorcu!
Sa druge strane, vidimo kako su zavrsili svi oni „hristoborci” tokom istorije - od Dioklecijana, Nerona do komunista. I svi pomrese u svojim gresima, istorija ih pamti po losem a Hristos proslavlja svoje sapodviznike i u ovome svetu (ko je veću u nasem rodu od svetoga Save)a tek kako li ih je proslavio u onom neprolaznom i vecnom!
Bog je coveka stvorio slobodnim, pa svak prema svome srcu neka bira. Cinjenica je, ipak, da će On do kraja veka nekima biti „kamen spoticanja”. Trudimo se, braco i sestre, da to ne budemo mi

MojTeMotaOkoPlota
(Masin-bravar)
17. децембар 2009. у 08.36
Hrist je najveci prevarant u zadnjih 2000 godina, ili onaj koji je njega utrpio ljudima da ih drzi zauzdane. Pošto je vecina ljudi to provalila, ovi nasi marketinzi iz „secret societies” trenutno rade punom parom da nam uvale neku novu, veću, prevaru. A „divine being” je moguće da postoji ali ga sigurno ne interesuje bilo koje individualno biće na planeti zemlji. Pošto je to mnogo komplikovano za djecu, kao sto to neko gore rece, svaki roditelj koji voli svoju djecu bezgranicno i uci ih da budu humani prije svega ostalog, u stvari ih uci o Bogu (ovome ili onome).
MojTeMotaOkoPlota
(Masin-bravar)
17. децембар 2009. у 08.53
Da ne bude zablude, nisam vario ni komuniste ali ne mogu ni ove pope odozgora sto bi djecu da zatvore u crkve u 21. vijeku - tamo će kao nešto da ih prosvijetli. Treba samo biti iskren prema sebi i svojoj djeci i prouciti i sagledati ovozemaljske cinjenice a ne biti „pratioc” stada niti dozvoliti da vasa sjeca budu „pratioci” bilo koga ili čega osim njih samih.
wwooww
(aaaa)
17. децембар 2009. у 09.05
dete jedino strah ili bolest može napraviti 'smirenim'.

nego mi smeta što se stalno potcenjuju oni koji ne veruju u boga, i odmah se okvalifikuju kao losi ljudi, moje iskustvo na primer, bas govori suprotno.

jes bas tako babyshamble

uzasna mi je i sama pomiso na pobozno smirenu decu..a još uzasnija da ako nisi pobozan odma si crna ovca na putu u provaliju;)

rasto sam u bratstvu i jedinstvu i lepo mi je bilo pa kad se socijalizam zavrsio sad kao treba odmah da postanem pobozan,jurim po crkvama,mrzim prošlo vreme i tako to... jel je ono pre bio pogresan put...ma daj
i pre sam oso ponekad u crkvu iz zanimljivosti i isto sad ponekad isto tako iz zanimljivosti..a ne iz nekog pomodarstva,pjuvanju po proslosti,trazenjem nekakvog zajednistva iz lične nesigurnosti
znaci nisi pobozan ..nisi u istoj grupi niti na istom nivou...u svakoj religiji jedno te isto...ispadas iz grupe...već si drugaciji...ljudi pocinju da te izbegavaju..vide u tebi zlo...jel boze sacuvaj nisi s njima...a ni nema veze ako nisi protiv njih...važno je samo da nisi s njima;)
baresh
(zanatlija)
17. децембар 2009. у 12.07
„MojTeMotaOkoPlota
(Masin-bravar)17. decembar 2009. u 08.36
Hrist je najveci prevarant u zadnjih 2000 godina, ili onaj koji je njega utrpio ljudima da ih drzi zauzdane.”
---------------------------------------------------------

Ovo isto sam slusao od ucitelja u osnovnoj skoli tokom pedesetih minulog stoleca,potom sezdesetih kada sam sluzio JNA i poceo raditi
u prvoj zamlji samoupravljanja.

Međutim kada sam početkom sedamdesetih dosao u iseljenje,poceo sam razmišljati svojom glavom.
Utoliko sto je u zemlji sa pravnim poretkom religija i religioznost
uopste licna stvar svakog pojedinca.Kao sto je i ateizam za ne religiozne.

P.S.,cinjenica je da je nama NEKO utrapio masin-bravara iz Kumrovca
da napustimo veru predaka,a postanemo sluge loših godpodara;)

virgin
17. децембар 2009. у 12.55
U početku bese reč...
Hvala JZPL na odabranim, blagim rečima.
MojTeMotaOkoPlota
(Masin-bravar)
17. децембар 2009. у 13.38
baresh,
to je cisti bs i propaganda slična bilo kojoj drugoj: komunistickoj, fasistickoj, crkvenoj, četnickoj, proleterskoj, i onoj u zapadnim firmama u kojima sada radimo... Bravar jeste bio krajnje sumnjiv lik vjerovatno ubacen od tih istih koji su uvalili i Isusa i mnoge druge slične. Ali da nije bilo slobode i da si ti tek poceo razmišljati kad si napustio tu zemlju... Iz tih doba su izasli ljudi kao sto je Dzoni Stulic, svako je mogao da razmišlja svojom glavom, ništa manje nego što se može razmišljati na zapadu. I to je upravo bio moj „point” - treba uciti djecu da razmišljaju svojom glavom i da se baziraju na sopstvenim obrazovanim zakljuccima a ne da im tamo neki popovi ili komesari sole pamet.
baresh
(zanatlija)
17. децембар 2009. у 14.15
MojTeMotaOkoPlota,

Ne znam ti ja koje taj Stulic,ali mi je poznato da je nasu zemlju zbog neodgovornosti dusebriznika,a ne vere pradedovske,napustilo
nekoliko milona neduznih gradjana.Kad kažem napustlo,mislim nepovratno za sva vremena.Osim toga ti isti neodgovorni narodu,
rasturili su onu niciju i svaciju državu,tako da nije u pitanju bio biznis kako ti tvrdis.Može se biznis voditi i u svojoj kuci,ne ostavljajuci svoje ognjiste.

Ovde je tema o duhovnom zivotu koji ti je ocigledno nepoznat,a ti to sa svim i svacim trpas u jedan isti kos - pod lozinkom „biznis”.

dr_hackenbush
(social engineer)
17. децембар 2009. у 14.54
U istoriji planete Zemlje i covjecanstva desila su se mnoga zla, mnoge katastrofe ali najvece zlo i podvalu koju je covjek poturio covjeku jeste religija!!

To je zlo koje od svog postanka gusi i ubija prirodu u covjeku!! To zlo je opasnije od svakog zemljotresa, svake poplave, svakog vulkana, svakog udara meteora, svake(najopakije)bolesti!!

Mojsije, Hrist i Muhamed su tri najveca prevaranta s tim sto je ovaj zadnji daleko premasio svoje prethodne ucitelje.
babyshamble
(sandinista)
17. децембар 2009. у 15.01

baresh,
jugoslavija se rasturila kada su crkve i dzamije pocele kolo voditi.
--

stalno pominjes pradedovsku veru, pa i njima je tu veru neko nametnuo.
bilo je i pre hrišćanstva vere kod srba, paganske sto danas zovu, čiji recidivi su još živi (slava, bozic/svarozic i sl.)
baresh
(zanatlija)
17. децембар 2009. у 15.24
babyshamble
(sandinista)17. decembar 2009. u 15.01
baresh,
„jugoslavija se rasturila kada su crkve i dzamije pocele kolo voditi.”
-----------------------------------
Naprotiv,

Kolo su vodili pioniri koji su nosili stafetu mladosti,nemajuci nikakvih dodira sa verom.Kako pred gradjanski rat,tako ni danas.

Isti su nastavili tradiciju rusenja po put njihovih oceva bezboznika
ruseci pomenute hramove,a vernici jednih i drugih će iste obavljati.

MojTemotaOkoPlota
(Masin-bravar)
17. децембар 2009. у 15.46
baresh, legendo nasa, otisao si iz te zemlje prerano. Da si ostao možda bi imao malo vise duha, manji je tamo bio „brainwashing” nego ovdje, vjeruj mi. Pa još da si čuo koju od Stulica, gdje bi ti kraj duhovnosti bio. Ako ti mislis da je duhovnost slijepo vjerovanje u bull-@!#$ (ne biznis kao sto ti mislis da sam ja mislio) što se prenosi gluvim telefonima hiljadama godina a poteklo je u vremena kad su ljude manipulisali kako su htjeli, onda si ti zatupljen, a ne produhovljen.
baresh
(zanatlija)
17. децембар 2009. у 16.17
MojTemotaOkoPlota,

Drago mi je cuti da ima neispranih mozgova koji su svesni svačije sudbine.Nadam se da nisi otisao u iseljenje,već si ostao dosledan braneci tekovine bratstva-jedinstva zenicu oka svog.
Nisi prvi,a verujem ni poslednji koji mi je rekao da sam ispranog mozga.Tako su pedesetih minulog veka govorili mojem ocu,koji nije
isao daleko od kucnog praga.

Opet ti kažem ne znam za tog Dzonija Stulica koji je može biti neki prosvetitelj po put Bijelog Dugmeta,Bore Corbe,Thompsona,Lepe Brene,
Cece i još nekih Bidzi,Knindzi,Mindjusara koje reklamiraju na SC.

P.S., to Dzoni mi nekako zvuci po naski;)odoh na na www,Google.com
cosmo_kramer
(student)
18. децембар 2009. у 00.26
Svrha organizovane religije jeste kontrola siromasnih
i manje obrazovanih jer im daje laznu nadu da će jednog
dana da zavrse na boljem mjestu. Naravno, ima to i
pozitivnih strana jer moraju mase nekako da se kontrolisu
a strah ponajbolje sluzi u tu svrhu.
enco95
(social observer)
18. децембар 2009. у 02.54
Pre nego sto odbijem pola vas onim što ću reci - bilo vernik ili nevernik, iskreno verujem da bi svako trebalo da pogleda film „Zeitgeist: The Movie”, i onda izvuce sam svoje zakljucke. Film mozete naći na www.zeitgeistmovie.com, i mozete čak naći titlove na nasem. (prvi deo je iz nekog razloga sa desne strane, plava slika)

@ ko god da je pitao bio:

Razlog zašto je nekima od „bezboznika” hardcore vera teska tema je zato što smo poceli od vere kao baze i imali dovoljno hrabrosti da dovedemo u pitanje stvari koje smo uceni da su TAKO.

Ono sto mene lično porazava je kad vidim ljude koje ja smatram (i koji sebe smatraju) inteligentnim a koji jednostavno nemaju hrabrosti da zastanu i krenu da kopaju i traže odgovore. Ja ne vidim ništa loše u trazenju odgovora. Pritom, odgovor da je nešto tako zato što biblija, bog ili hrist tako kažu - nije odgovor već maska totalitarizma. Sposobnost osobe da pita pitanja je odraz inteligencije, dok je slepo verovanje osnova fashizma (i osnova vecine ratova ikad vodjenih).

Da se razumemo - principi kojima nas religija uci su naravno, apsolutno na mestu. Ti principi su principi morala i zdrave pameti koje je religija preuzela da bi kontrolisala masu pre 2000 godina, sto je onda bio pozitivan korak s obzirom da svi mi znamo barem jednog coveka koji je za svoja dela osuđen da bude zakovan na krst.
Sa takvim pravosudnim sistemom države - uslovljena ljubav od boga je jedini način da se drustvo natera u smeru evolucije ljudskih prava i morala.

Problem je u tome sto smo mi (ljudi) u svojoj sumanutosti, paranoji i neutoljivom samoljublju oterali i veru i boga iz domena metafore u domen plasticnog postojanja, a sve to iz nesposobnosti da prihvatimo da smo, iako daleko najrazvijenija vrsta zivotinja na ovoj planeti, ipak veoma mali i da naše postojanje ne mora da ima poentu kakvu smo mi naucili da ocekujemo bazirano na interpretaciji religijskih spisa.

Moje skromno mišljenje je da neka sila postoji koja je stvorila svet, (ne smišljeno jer bi misao podrazumevala svest), ali da je ta sila i taj proces stvar reakcija na nivou i skali koje nas mozak ne može da interpretira (još uvek), zbog čega opet pribegavamo dobro poznatom obicaju iz paganskih dana kada smo imali boga od koga smo bili prestravljeni i imali duboko strahopostovanje, za svaku silu prirode koju nismo još savladali ili razumeli.

Puno pozdrava svima i želim vam svima sve najbolje i da živite svoje zivote u izobilju i saznanju a ne strahu i potlacenosti.

IzborJeNaNama
(Doktor)
18. децембар 2009. у 17.10
Imao sam prilike da pre izvesnog vremena čujem jedan dogadjaj koji me je zaista sokirao jer se nije desio negde daleko u svetu nego bas tu u Kanadi u jednom decijem vrticu ovde u Etobiku, koji je slučajem vlasnistvo jedne naše žene.
Dosla je redovna godisnja inspekcija grada Toronta da prekontrolisu čistoću, način rada i ophodjenja prema deci od strane njihovih vaspitaca. U tom obdanistu, radi nekoliko naših majki, 70% nasa deca dolaze na cuvanje, a ima i priličan broj dece drugih naroda i narodnosti. Boravila je ta ispekcija nekoliko dana i između ostalog želeli su da znaju koju vrstu knjiga vaspitaci deci čitaju u poslepodnevnim casovima. Jedna od tih, od ovog drustva određena da bude kontrolor obrazovanja i razvoja dece, primetila je da vecina knjiga koje se čitaju ima poucnu sadrzinu ali da se u svakoj knjizi pojavljuje porodica: otac, majka, i deca kao osnov i baza, početak i zavrsetak svega.
Na zaprepascenje svih prisutnih pedagoga ona, kao inspektor je dala komentar da treba izbegavati knjige takve sadrzine, jer mi ne živimo vise u takvom drustvu gde se takva porodica tretira kao savremena. Ta gospodja, nazovimo je ispektorom, koju mi koji taksu placamo izdržavamo, savetovala je vaspitacima da moraju da imaju i druge knjige gde se pojavljuje sama majka sa detetom koje se rodilo bez telesne i duhovne prisutnosti oca, pa dve majke sa detetom, opet bez ucesca oca, kao i otac sam ili dva oca sa detetom, naravno bez ljubavi majcine.
To je po njenim rečima savremena porodica na koju mi da bi isli u korak sa vremenom moramo da svoju decu navikavamo i da im pricamo da je to normalno i opravdano. Sva moja sreća, da se ja nisam nasao tamo, jer mislim da bih teško podneo tu sramotu, takav nazadak savremenog sveta, takvu bestidnost i propast. Umesto da ih uci da je porodica sa ocem, majkom i decom - ono sto je Bog u samom početku blagoslovio, da je to početak i svrsetak svega, da je to uspeh i sreća covecanstva, ona im savetuje da se navikavaju na djavolje tvorevine, na nastranosti sveta u kome živimo i na sramotu covecanstva koje nam je odstupanje od Boga zivoga donelo.
IzborJeNaNama
(Doktor)
18. децембар 2009. у 17.29
Sad u nedelju koja prva dodje su detinjci.
Praznujuci detinjce mi se secamo svete dece Bozje, onih stvorenja koje je Hristos istakao kao vrhovni primer ulaska u Carstvo Bozje: „Ako ne postanete kao mala deca, necete uci u Carstvo Nebesko, rekao je Spasitelj” (Mt. 18,3). I još je rekao: „Pustite decu neka dolaze k meni i ne branite im, jer je takvih Carstvo Nebesko” (Mt.19,14).
Kada fizicki prestanemo da budemo deca, mi gubimo prirodnost i otvorenost uma, te decije osobine, koje ako roditelji pravilno razviju kod svoje djece, dovode do lepih osecanja radosti, ponosa i ljubavi. Kroz pravilno vaspitanje deca će postovati svoje roditelje i steci će ugled dobre dece i najvaznije radosne dece, čestitih gradjana, ma u kom drustvu živeli.

U nedelju, na djetinjce, roditelji vezu svoju djecu, a oni se odresuju poklonima koji su izraz odanosti i ljubavi. Ovim se vezuje proslost i sadasnjost jednim uzajamnim postovanjem. Dva kolena, staro i mlado, dva pokolenja, vezuju se i spajaju, krvnom i duhovnom vezom. Jedan narod tke svoje tkivo, svesno ili nesvesno ali bez kidanja i bez osipanja. Roditelji svojoj deci daju vecnu osnovu zivota, a deca sa ljubavlju utkivaju to sve u sebe i dugo to nose i nikad ne zaboravljaju.

Evo kako treba raditi sa decom:

http://www.osstarigrad.edu.rs/detinjci.htm

MojTeMotaOkoPlota
(Masin-bravar)
18. децембар 2009. у 19.00
„Ako ne postanete kao mala deca, necete uci u Carstvo Nebesko, rekao je Spasitelj” (Mt. 18,3). I još je rekao: „Pustite decu neka dolaze k meni i ne branite im, jer je takvih Carstvo Nebesko” (Mt.19,14).

...iliti sto bi Grunf rekao: Tko ne trci, hoda!
Praskozorje
(pesnik)
18. децембар 2009. у 19.31
Био једном један (брозоморни) машин-бравар, у којег су веровали несрећници и који је био њихов бог ...
У нешто се веровато мора.
Неко верује у Христа, неко у Стаљина, неко у Џонија, а неко ''се држи права ко пијан плота'' штоно би реко Брозоморни ...

Само су незналице: скојевци и комунисти тако ласно говорили бог - Њет! нећемо краља оћемо тита - народ се пита ... и певало то: ја сам Анка партизанка, носи капу са три рога и борим се против бога!
Е види се како и се та борба ѕавршила, били су чврсто загрљени у ''браЦтву и јединству'' сви ти Титини пионири и Титини генералчићи и официрчићи, а онда су се орједаред међусобно побили и један другом крв лили ... туђман, младић, хаџић, перишић, дудаковић, шпегељ, мегељ, тус, мус ... све бајни титини генерали, као ''веровало'' то у Тита, а чим им је богБроз отишао на онај свет и они престали да верују.
машин-бравар држо под бравом док се могло, а онда ...
wwooww
(aaaa)
20. децембар 2009. у 08.54
Evo kako treba raditi sa decom:

http://www.osstarigrad.edu.rs/detinjci.htm

pa sve je isto ko i pre..osim sto su pre deca imala petokrake a sad imaju krstove
sad pevaju o Bogu a pre o Titu
pre su bili u pionirskom kolu a sad u hrišćanskom kolu
onda su slavili tadasnje praznike a sad ovdasnje praznike
pre ih je posmatrao neki sekretar a sad pop

kakva je sad pa razlika osim u boji;)

nikad deca nisu ni odlucivala šta će slaviti niti u kakve će skupine ići
uglavnom idu tamo gde im se namece...a kad odrasli nisu na vidiku idu tamo gde im se dopada
wwooww
(aaaa)
20. децембар 2009. у 09.14
Само су незналице: скојевци и комунисти тако ласно говорили бог - Њет! нећемо краља оћемо тита - народ се пита ...

.svako uredjenje dovodi i svoje bogove..pre je bilo to a sad ovo..
sad izgleda hoće da pevaju o borbi protiv komunista i šta?
zašto bi neko podržavao kralja koji je pobegao iz zemlje...kralj koji napusti svoj narod i netreba vise nikad da se vraca
zašto je kralj svog naroda ako nezeli i da deli sudbinu naroda i da ih vodi u neku bolju buducnost...a da negovorimo o motivaciji naroda
kad je vodja s narodom i narod je složan i mnogo puta jači

ako je neko u to vreme bio tu..lako i postaje neka sila u narodu

a kad jak vodja umre onda se i ideologija vodje zavrsava...isto s partijom ..isto s crkvom
komunisti su poubijali masu ljudi...a crkva je poubijala cele kontinente
sve je to nekako slično...skoro svaka revolucija se okrene protiv svog naroda a skoro svaka religija se okrene protiv nekog drugog naroda

sve u svemu zajednicka je mrznja
baresh
(zanatlija)
20. децембар 2009. у 10.05
„pa sve je isto ko i pre..osim sto su pre deca imala petokrake a sad imaju krstove
sad pevaju o Bogu a pre o Titu
pre su bili u pionirskom kolu a sad u hrišćanskom kolu
onda su slavili tadasnje praznike a sad ovdasnje praznike
pre ih je posmatrao neki sekretar a sad pop”
----------------------------------------------------------------

Poredjenja su povrsna utoliko sto imaju malo čega zajednickog.

Ovo kažem uglavnom iz licnog iskustva,jer pripadam generaciji kad je nasilno menjani sve iz korena.Ne samo zatiranje vere i tradicije,već i ostalih vrednosti jedne državne zajednice.

Najpre su(u samom početku)sto fizicki sto prinudom sile likvidirani:
prosvetni radnici,trgovci,svestenstvo,svestenstvo...a potom odrzani tkzv.„slobodni” izbori,ciji je ishod sasvim poznat.O tome sam slusao krajem cetrdesetih i početkom pedesetih kada se uspostavljala vlast.

Pošto sam tada živeo na selu,dobro pamtim nasilno oduzimanje poljopriv. proizvoda i stoke,sto je trajalo nekoliko godina.
Oduzimanje lične svojine jeste posebna prica,sve u ime drustvene
pravde.
Moji su roditelji svojevremeno u skoli imali predmet iz veronauke,jer je vera bila vekovna tradicija naroda.Vera koja je bila sastavni deo zivota od rođenja do upokojenja.

Pocetkom pedesetih,hramovi su opusteli,svestenici ismejavani pa čak i proganjani.Praviti paralelu i pricati ovakve nebuloze po put onih
gore navedenih je u najmanju ruku neprosvecenost i nepoznavanje uzroka moralnog stradanja i posrnuca naroda kojem pripadamo.
Po pitanju dece,da se ista pitaju,nebi pohadjala skolu niti sticala radne navike,da nisu pod nadzorom sire zajednice.Generacije koje danas imamo,posrnule su zbog ponistavanja mnogih vrednosti za koje je odgovorna državna a ne duhovna zajednica.

Tebi je to izgleda sve jedno isto,po onoj narodnoj:„Pijanoj mladi,
mili djeverovi”.

poljubi_me
(ljubljena)
20. децембар 2009. у 11.06
vi ste promasili temu...

tema je bila kako deca vide Boga...
a ne kako ih mi vaspitavamo da vide Boga i religiju...
ako ih mi vaspitavamo i kažemo im da je Bog strasan i da treba da se boje Boga, onda će da se i plase Boga...

kažu da su deca bliza Bogu od nas odraslih...
a ja bih rekla da su deca duhovnija od nas odraslih...
deca od neke 3 pa do 7 ili 8 godine još uvek nisu razvila i osetila tu materijalnu stranu zivota...

kolektorka
21. децембар 2009. у 00.21
U mom djetinjstvu nisam dolazila u susret sa crkvom/Bogom. Jednostavno se o tome u kuci nikada nije pricalo.

Ne znam kako i zašto, ali kada sam imala 13 godina jednostavno sam pocela da se molim Bogu svako vece pred spavanje. Ne idem u crkvu često, ali nosim Boga u srcu i to mi je bitno.

Sada imam malu djevojcicu i pitala sam kako pristupiti svemu tome, kako joj objasniti Boga i vjeru? Za sada joj je dovoljno interesantno da daruje ikone i da pali svjece. Nadam se da ću vremenom naći prave rijeci i postupke da joj objasnim svoju ljubav i svoju vjeru. Kako i koliko toga će ona lično da prihvati i da nosi sa sobom kroz zivot će biti njena odluka.
curice
(trazim informacije)
21. децембар 2009. у 09.37
U mom djetinjstvu nisam dolazila u susret sa crkvom/Bogom. Jednostavno se o tome u kuci nikada nije pricalo.

Ne znam kako i zašto, ali kada sam imala 13 godina jednostavno sam pocela da se molim Bogu svako vece pred spavanje. Ne idem u crkvu često, ali nosim Boga u srcu i to mi je bitno.

Sada imam malu djevojcicu i pitala sam kako pristupiti svemu tome, kako joj objasniti Boga i vjeru?
//////////////////////////////////////////

Bog je LJUBAV i ništa vise. On nije sijedi ciko koji sjedi na oblaku i ceka da dijete nešto pogrijesi kako bi ga sto prije klepio po glavi ili povukao za usi. Tako ne rade ni roditelji(bar ne bi trebali)
Dijete koje raste u skladnoj porodici, okruzeno ljubavlju i svjesno da ga roditelji vole, gotovo da može da osjeti i objasni i boziju ljubav. (pa čak i mi koji smo rasli u komunizmu i nismo uceni vjeri). Slično postavljacici, i ja sam „čula za Boga” kasno, ali mi je sve nekako imalo toliko smisla da sam se cudila kako sam tolike godine zivjela bez tih „informacija”.
Ja bih djetetu govorila samo da je Bog ljubav, da nas On voli,da je sretan kada smo veseli,uspjesni (kao i roditelji sto nas vole), da nas voli i kada nismo dobri i grijesimo, ali da je još sretniji ukoliko se trudimo da budemo bolji i ne cinimo ono sto nije lijepo. Tako bi trebalo i djecu da vaspitavamo, nevezano za religiju, ali po onoj „da nam je sve dozvoljeno, ali nam nije sve na korist”...i ne bih previse brkala vjeru sa tradicijom.
Pozdravljam Bares-a, svaka riječ na ovoj temi vam je zlatna...kao da slusam svoga pokojnog dedu...
Analfabet
21. децембар 2009. у 13.55
Ja sam rođena i odrasla u hrišćanskoj porodici. Moji su zbog toga imali mnogo problema, a sada shvatam i koliko da mene pravilno vaspitavaju u svom onom ateistickom ludilu...
Citajuci ove postove, strah me je uhvatio, jer sam se podsetila na sve one ucitelje i nastavnike koji su istim rečima koje ovde nadjoh pokusavali da „isteraju” Boga iz mene. Hvala Bogu i hvala mojim roditeljima sto nisu uspeli! Zato mislim da je jalova rabota i nekih ovde pomenutih sto iste reci ponavljaju papagajski već vise od pola veka, a nisu odgovorili na jednostavno pitanje sa početka diskusije.
Smatram da decu treba uciti o Bogu, jer će na taj način imati srećnije detinjstvo. Potvrda ovome je moje detinjstvo, jer sam prezivela i najgora maltretiranja, zajedno sa svojom porodicom i sada živim u „stranom” svetu, ali uvek imam Nekoga na koga mogu da racunam.
Nikada me nisu ucili da Bog „lovi” moje greške, nego da sa osmehom gleda na njih i nalazi nacina kako da mi na njih ukaze kroz ljubav kojom me svakodnevno obasipa.
S druge strane, odnos prema Bogu je, kod deteta, sličan odnosu prema roditeljima. Ako dete sputavate svojim strahovima ili svojim vidjenjem sveta, onda ćete i decu uciti da je Bog „cika sa belom bradom” koji ima gomilu pravila i jedva ceka da pogresite.
Pokusajte svom detetu da budete oslonac i uteha u zivotu. Tako će dete shvatiti da postoji Onaj koji može i ono sto roditelji ne mogu!
IzborJeNanama
(Doktor)
21. децембар 2009. у 15.28
Najlakše je preneti tajnu Boga i vere na predškolsku decu, jer deca nisu iskvarena, a buduci da svaki covek u sebu nosi Boziji lik, taj Lik je kod dece još jasan i cist, tako da dece cisto vide Boga i u sebi i oko sebe.
To je , već je mnogo teže sa omladinom i sa odraslim ateistima, a najteže je preneti plamen vere na antiteistu, koji je sav smrznut od mržnje na Boga.
U svetu preovladava zlo, ali je moguće uz Boziju pomoć i dosta truda i ljubavi kod dece sacuvati taj Boziji lik.

Prvi hrišćani su živeli okruženi moralnim rasulom rimskog carstva, i mogli su da sačuvaju svoju decu od poroka samo podvižničkim i strogim životom u krugu porodice. Možda je savremenim hrišćanima danas teže da sačuvaju svoju decu od zaraze svih mogućih poroka, jer necelomudrena štampa i televizija razaraju svetinju doma iznutra. Tu je potrebna velika otpornost i budnost roditelja da spreče prodor te demonske pornografije u kuću.

Treba savetovati roditeljima da čuvaju lepe običaje naše vere: unošenje badnjaka i slame za Božić, čuvanje krsne slave, farbanje uskrsnih jaja, vezivanje za Materice i Oceve, odlazak u manastire, dolazak na Vrbicu, odlaziti na groblje prilikom zadušnica, voditi decu da vide venčanje itd. A naročito je važno da se pravoslavne porodice međusobno posećuju i, svesno, kao duhovna aristokratija, da se izdvajaju iz truležne sredine posrnulih porodica koje se Boga ne boje i ljudi ne stide.

svikopil
(gazda)
21. децембар 2009. у 15.39
Volim da mislim da nam je svima duznost da ne dozvolimo da nas religija sputava u razvoju i negovanju naše sopstvene Vere!

Mislim da to nekako treba predociti i deci.

IzborJeNaNama
(Doktor)
21. децембар 2009. у 15.54
Kad pišemo o deci i Bogu nemoguće je ne pomenuti jednog od velikana duha i pisma: Fjodora Dostojevskog.

On je, nasuprot ljudskim ponorima, pitanjima smisla života, granicama ljudske slobode i ovakvog, naizgled nesmislenog sveta, pronašao i ponudio odgovore koji se, po njemu, sustiču u tajni Hristove ličnosti. Čitav njegov literarni opus zrelog doba, njegova prepiska, njegova iskrena zabrinutost da li će uspeti da pronađe odgovore na iznesene sumnje u Hrista i Njegovu nauku, govore o čoveku koji u svetu gde „zemlja stenje, a Nebesa ćute”, pokušava da otkrije slovesnost (logosnost) sveta i čoveka.

Motiv dece

Dostojevski se ne može do kraja proučiti. Sigurnom rukom vrsnog pripovedača on nas vodi u nesigurne duboke ponore, ali i do neslućenih visina na kojima pažljivi čitalac doživljava specifično pročišćenje, jednu duhovnu čistotu koja bar na tren očisti našu dušu od nataloženog greha i načini je da bude kao dečja duša.

I zaista, motiv dece u delu Dostojevskog vrlo je značajan, ali mu, nažalost, nije pridavana naročita pažnja. Prvi kome se Rodion Raskoljnik posle učinjenog zločina i početka njegove psihološke borbe obraća za pomoć, jeste jedno dete-prosjak kome Rodion, u trenutku svoje najljuće borbe, kaže: „Moli se za raba Božjeg, moli se za raba Rodiona”. Zašto svoju veliku tajnu Rodion otkriva jednom detetu koje čak i ne poznaje?! Zašto Aljoša Karamazov, uistinu bogoliki mladić, najviše voli da se druži sa decom, i zašto Dostojevski svoj roman Braća Karamazovi upravo završava sa scenom u kojoj Aljoša savetuje deci da ne zaborave svog preminulog drugara, da ne zaborave njihovo iskreno druženje i bratstvo, jer će im to sećanje, kada budu odrasli, možda, ko zna, baš ono spasiti njihove duše da se ne ohlade i ne umrtve. A deca?! Deca su upijala Aljošine reči, osećala su njegovu ohristovljenu ljubav, bez ikakve sumnje poverovala su u svaku njegovu reč i verovala su. Eto, tako se završava priča o Karamazovima, priča o zločinima, strastima, prevarama. Završava se sa decom. Zašto?

U Svetom Jevanđelju stoji: „Ako ne budete kao deca ova, nećete ući u Carstvo Nebesko” (Mat 13,3). Dečje duše su čiste, nežne, pune one prave ohristovljene ljubavi. No, živeći na zemlji, čovek isprlja i ukalja dušu gresima svojim. Ako li je ne očisti, ako li je ne dovede do duhovne čistote i ne uredi je tako da bude kao duša dečja, izgubiće ljubav u sebi, pomešaće je i uništiće je u svojim strastima i grehu. Zato Aljoša savetuje decu da ne zaborave svoje detinjstvo. Zato Ivanov put u čovekoboštvo - Dostojevski to nije zaboravio da nam kaže - započinje u njegovom mladalačkom dobu, kada je njegova duša bila zatrpana nečim što duša dečja ne poznaje, bila je zatrpana ledom i gordošću.

Zato je motiv dece kod Dostojevskog tako čest.

TO3A_11
(Ugostitelj)
21. децембар 2009. у 20.21
Pre 97 dana sam nasao mojeg Acka nasao u njegovoj sobi ukocenog i ohl-
adjenog na podu... nekoliko dana kasnije, njegov najbolji drug mi otv-
ori i pokaze njegovu stranicu na „my space”, na pitanje, ko su tvoji
heroji, osim nas roditelja, stavio je i Isusa Hrista, pa na pitanje,
koga bi voleo da upoznas, na prvo mesto je stavio Isusa Hrista...
Da vam napomenem, nije visio u crkvi svake nedelje, nije čak bio i po
nekoliko godina (moji razlozi), ali je znao da ima nešto više i jače
od svega na ovoj planeti i zato je u isto vreme voleo i plasio se Boga
a Bog ga je uzeo, zato što retko ko ima cistiju dusu kao sto je imao
moj jedini Sin Acko... za 14 godina skolovanja, samo je izostao 3, ili
4 dana, a sve raspuste i praznike je proveo kod mene u radnji zaradju-
juci neku kintu, da bi kasnije mogao na miru da studira... dzabe ti
studije i posao, dobio je najbolji posao o kome samo možemo da sanjamo
mi koji cekamo da nas dragi Bog prozove, Acko je ANDJEO i to je dokaz-
ao u nekoliko navrata pojavivsi se u vise objekata.
Sa nepunih 20 godina, Acko je zracio sa necim sto nema svako, svi su ga
voleli, od skolskih drugova, celog komsiluka pa do naših musterija iz glavne Komande Nacionalne Garde Kalifornije... svi su mu dosli u nasu
Crkvu da se oproste od Andjela (za zivota, a i posle), između ostalih
bilo je najmanje 6 generala pa na dole preko 700-800 ljudi!

ZATO, ucite vasu decu da budu kao moj Sin, da vole Boga i da ga se
plase i Bog će njih da voli!
MIMITA
(ponekad,ponesto)
22. децембар 2009. у 05.25
AKO SU VAM RODITELJI ILI VI SAMI RođeNI NAKON 1945,NEMA BOGA.
MOJI RODITELJI NISU VISILI U CRKVI,STIM NISAM NI JA.NITI DANAS TO
RADIM.OD JEDNO 1989 DO NE ZNAM TačNO KADA SE TO TAMO SVE RASPALO,SVI VI KOJI STE OTISLI ODANDE ZBOG KATOLIKA,BALIJA STO STE SE MeđuSOBNO
TUKLI I SVASTA RADILI JEDNO DRUGOM,POGLEDAJTE OKOLO,KOLIKO IH DANAS
JEDNO DRUGOM LIZE ZADNJICU.VOLE SE !!!
A KADA SE POVEDE NEGDE TEMA O,STA JE BILO,WOOW,DOLAZI DO LUDILA,
DA MU MAMU OVAKU ILI ONAKU.SAMO KADA NEMA ONOGA STO JE KATOLIK ILI
BALIJA.A DRUGCIJE SU TI VELIKA-USTA,MANJA NEGO MAKOVO ZRNO.
BUDI PONOSAN KO SI I STA SI I BUDI COVEK(PUNO MUSKARACA U SUKNJI)
POJEDINCI TRCE U CRKVU I ONDA KAžU „POP LOPOV”.A KO MU JE DAO???
IMA IH STO GLEDAJU SAMO KAKO CE KOGA ZAVRNUTI,UZETI BEZ RADA,
OKO VRATA NOSE DEBELE LANCE SA KRSTOM I TOLIKO POBOZNI A LOPOVI???
NEMAVISE ONO,IZ ISTE SMO ZEMLJE,VEC ODAKLE SI???
KADA CUJES KAKO GOVORIM Ne možeš PROMASITI ODAKLE SAM.ONE PRAVE
IZ PRAVE HRVATSKE,SLOVENIJE,NORMALNE KAO I JA,SA NJIMA MOGU.
U ISTANBULU(NA ODMORU,NEKADA)KADA SE ONAJ POCEO DRATI SA VRHA BANDERE
SRCE MI STADE,STA SE DESAVA.NE IDEM VISE TAMO NA ODMOR A SVI TI
DREKAVCI STO SE MENE Tiče I ONI NJIHOVI,TREBAJU ICI TAMO,ODAKLE SU I DOSLI I POVESTI LIZACE SA NJIMA JER NAMA NE TREBAJU IMA WC-PAPIRA.
baresh
(zanatlija)
22. децембар 2009. у 10.54
MojTeMotaOkoPlota
(Masin-bravar)22. decembar 2009. u 09.24Koja ispiracina mozgova od ovih „prosvjetljenih”. Mozete se uhvatiti u kolo zajedno sa komunistima i ovim bareshovim demokratama. Eki, nas sistem je bio jednopartijski, nasilan, a ovaj ovdje je demokratski - imaš dva nametnuta kandidata umjesto jednog. Cinjenica je da niko pojma nema da li i kakav Bog postoji.
-------------------------------------------------------------
Masin bravare prosvetitelju nas,

Možemo mi i o kozarackom kolu koje izgleda po tvojem komentaru jedino znaš i poznajes.Reklo bi se da jedini ti imaš sva gotova rešenja po pitanju ove teme.Identicno vremenu u kojem sam odrastao.

Meni su svojevremeno kroz skolsko obrazovanje i ostale faze zivota
(do odlaska u iseljenje)istovetno kao i ti tvrdili da Bog nepostoji.
I ne samo to,već su tu teoriju i prakticno sprovodili.Mnogi naše
tradicionalne praznike nismo mogli javno slaviti,čega nije bilo ni
u petovekovnom ropstvu.Hramovi su bili prazni koje naročito deca i omladina nisu smela posecivati,a da ne pominjemo odrasle kojima je
zbog radnog mesta bilo uslovljeno da prekinu sa vekovnom tradicijom.

Jednopartijski sistem je obrazac i merilo zivota po kojem se upravljas,ma gde da živis.Ubedili su te da nikakav Bog ne postoji.

U demokratskom sistemu po ovom pitanju imaš izbora.Možeš verovati ili
ne verovati u Boga ili bozanstva,a da zbog istih nećeš snositi posledice.Naprotiv,u pravnim zajednicama je ispovedanje vere licna i
privatna stvar svakog pojedinca.

Tako je i sa vaspitavanjem dece u porodici kojima roditelji razlicito vaspitavaju decu, ostavljajuci im nešto u nasledje.

Zato nije preporucljivo nikom nametati svoje mišljenje i pak upirati prstom na nekog kao sto sam cinis.
Analfabet
22. децембар 2009. у 12.10
Nekima je prosto nemoguće da budu ljudi i ucestvuju u jednostavnoj komunikaciji. Kao sto rece Baresh, ti ljudi su naviknuti da je njihovo mišljenje i njihovo rešenje jedino moguće. A to je recidiv iz vremena kada se to jedino mišljenje nametalo uz pomoć milicije, golog otoka i zaplasivanja svih vrsta. Mogu danima da nabrajam tehnike koje su sprovodili na ledjima moje porodice. čak i danas, kada žive daleko od te „obecane zemlje” iz koje su silom proterali sve koje ne misle isto, pa onda i sami posli za njima...
Covek „ladno” ima hrabrosti da napise ovakvu glupost i da „ostane ziv”: „Cinjenica je da niko pojma nema da li i kakav Bog postoji.”
Prijatelju, ni tebe ovde niko nije vidio, još manje je jasna „cinjenica” da si ti covek, a još manje iko „ima pojma” da li ti posedujes inteligenciju, pa to niko ne uzima za „cinjenicu”. Drugi put, kad ukljucis kompjuter, razmisli kakvu glupost ćeš napisati...
Ili, da uzmemo još veću glupost: „Djeca, ako ih niko ne usmjeri na tu temu, definitivno ne vide Boga kakvog ga ovozemaljske vjere opisuju. Ono sto je sigurno je da djeci ne treba ispirati mozak”
Dakle, prijatelju, tenma je bila KAKO djeca vide, a ne KAKO NE VIDE. Tvoje vidjenje se, dakle, poklapa sa vidjenjem sve dece ovoga sveta i ti, dakle, odgovorno tvrdis da je to „definitivno”? A, izvini na pitanju, u koju grupu dece ti spadas i na osnovu čega možeš „definitivno” da tvrdis ovakvu glupost? Koju religiju ti poznajes i kakvo to vidjenje Boga, recimo, ima Pravoslavlje, pa djeca „definitivno ne vide Boga kakvog ga” vidi Pravoslavlje? O cemu ti govoris?
A da „djeci ne treba ispirati mozak”, tu se slazem s tobom, samo... Imaš li ideju kada će se i ko u ime onih cije teze ti zastupas i papagajski ih ponavljas javno izvinuti i platiti odstetu za upropastavalnje vise od jedne generacije ljudi kojima je bilo zabranjeno da razmišljaju slobodno, da vjeruju slobodno, da rade slobodno... Ja sam, u ime svoje porodice i u ime svoje dece, veoma zainteresovana za tu odstetu po pitanju ispiranja mozga!
IzborJeNaNama
(Doktor)
22. децембар 2009. у 18.08
ha ha ha :)

Evo ga, masin-bravar napustio plot i dig'o se u visinese pa se još i poistovecuje sa Albertom. :)))

pa još veli: „Neću da se spustam tako nisko da odgovaram ovim besposlenim tetkama ...”

A bas narod kaže: ko visoko leti ...
IzborJeNaNama
(Doktor)
22. децембар 2009. у 18.12
pa kad jedan masin-bravar može napisati da veruje u boga poput spinoze i anstajna, i ja uzimam za pravo da kažem da verujem u istog Boga u kojeg je verovao Dostojevski:

Достојевски је једном приликом написао: „Ако ми са математичком тачношћу докажу да је истина ван Христа, ја ћу радије остати са Христом”. Наравно да он овом реченицом није желео да каже да он жели да верује у заблуду, па макар се та заблуда звала Исус Христос. Не. Он је овим, између осталог, желео да укаже да је личност Исуса Христа толико упечатљива, толико јака, истинита и непоновљива да је у сваком смислу немогуће да је Христос заблуда. Савест сваког човека на свету је најбољи доказ да је Исус Христос односно његов живот предочен кроз Свето Писмо - пуна Истина. Јер управо људска савест је тај морални закон коме је Исус Христос законодавац. Дакле, читав Његов живот без греха нам показује тај најузвишенији морални идеал ка коме би требало да тежи сваки човек на овоме свету. Зато је Христос Истина, а не варка.

Praskozorje
(pesnik)
22. децембар 2009. у 20.06
Овај филм са www.zeitgeistmovie.com је сјајан пример како се манипулише полуистинама. У оваквим врстама манипулација је сатана најуспешнији. Кад би сатана потурао чисту лаж и машин-бравар би био кадар да укапира, овако машин-бравар се упеца, на истоветан начин, како се ономад упецали Тито, Ђидо, Лека, Кардељ, Стаљин, Лењин, Троцки, Брежњев и други машин-бравари ... и они су брбљали о ''једнакости'', машинобраварском ''браству и јединсту'' ... тицама и кучинама.

А сад пошто је тема о деци ево један сликовит пример:
''Видео сам једно умируће дете: упао је у лонац са кључалом водом и добио смртоносне опекотине. Дете је имало три или четири године. До тада мајка га је често доводила у цркву ради Причешћа. Он је умирао у тешким мукама, али није вриштао, није плакао. Када сам му пришао, задао ми је неочекивано за мене питање: „Зашто добра деца умиру рано?”. Одговорио сам: „Зато што их Анђели чекају да би их узели себи”. Затворио је очи и учинило ми се да се тихо осмехнуо на моје речи.

Читао сам код једног Светитеља, да Господ прима обраћање човека у свако време, али да је најбољу узраст за духовни живот - детињство, када је душа мека, као врућ восак. Зато је најбољи узраст за Исусову молитву - рано детињство: што се раније дете научи њој тим боље. Већ над новорођеним дететом треба читати ту свештену молитву. Дете је ближе духовном свету од нас. Оно што ми покушавамо да схватимо разумом, дете непосредно осећа и као да упија у себе. Неки родитељи сматрају да дете треба да сазри, да би га учили хришћанству. То је велика грешка. Душа детета поседује способност посебног духовног знања и духовне проницљивости, касније она губи тај дар и постаје налик на младо нежно стабло, које постепено задобија грубу кору.

Постоји предање да је Сократу дошла мајка са дететом и питала га, како треба васпитати дете. „Ког је узраста?”, питао је мудрац. „Има само две године”, одговорила је мајка. „Касно је; њега већ не треба васпитавати, већ преваспитавати”, одговорио је Сократ''.

Praskozorje
(pesnik)
22. децембар 2009. у 20.19
''Преподобни Јован Лествичник пише да када се човек пробуди ујутро, прва његова мисао треба да буде о Богу - тиме ће он осветити цео дан (принеће почетак својих дела Богу).6. А детињство је - јутро живота.

У детињству се полаже темељ духовне основе човека. Један од Светих је рекао: „Прва боја којом се боји одећа, не испира се.”

Ово под наводницима су речи Архимандрита Рафаела Карелина.
Он је један од савремених светих отаца, ако неко хоће да сазна многе поучне ствари нека укуца његово име на интернет претраживачима и ''истина ће га ослободити''.

П.С. Будући да је наш врли машин-бравар малкице горда личност, и сам вели да му је тешко се спушта на нивое верујућих ''тетки'' ... препоручује му се да и даље гледа ове плитке филмове који канда претендују да буду дубоки ...
baresh
(zanatlija)
22. децембар 2009. у 22.14
„Neću da se spustam tako nisko da odgovaram ovim besposlenim tetkama kojima je neko bio zabranio da razmišljaju svojom glavom mada me jako kopka kako neko može nekome zabraniti rzmišljanje. Umjesto toga, ja im se lično u ime svih komunista, kojih nikad nisam bio clan niti simpatizer, izvinjavam'
------------------------------------------------------------------

Nemas potrebe da se spustas ni uzdizes,već ostani tu gde ti je mesto i gde pripadas.Niti je nužno da se u ime komunista izvinjavas kada
nisi bio njihov clan,a pogotovo sto ti nisu dali ovlascenje.

Po pitanju vere,religije i tradicije dopustas sebi na volju da pricas uglavnom proizvoljno i povrsno,umesto kriticki sa argumentima.Potsecas me na jednog dusebriznika koji je povodom zabrane jedne knjige rekao:”Nisam citao tu knjigu,ali prema onome sto sam čuo,najstrozije osuđujem autora koji mora snositi odgovornost„.Reč je o jednom istoricaru koji se usudio 70-ih
nepristrasno pisati o”slavnoj revoluciji„koja je odnela vise nevinih zivota nego sto su okupator i ”domaći izdajnici„ ukupno.

Razmišljanje svojom glavom naravno da je bilo zabranjeno,svakom ko
to ne sacuva u sebi i za sebe. Tome u prilog su nastale cistke i
proganjana mnogih neduznih gradjana.Od toga nisu bili postedjeni ni oni koji su slepo verovali i žrtvovali se za”vise„ideale,pa okoncali
u kzamatoma po put Golog Otoka,S.Gradiske,Bilece,Zabele,S.Mitrovice
i ostalih gulaga.

Zato Bravare-masinski,bilo bi poželjno da se okanis corava posla,a da pripovedas svojim potomcima balade o Mirku & Slavku;)

P.S.,”to je nama nasa borba dala„.

Praskozorje
(pesnik)
22. децембар 2009. у 23.14
Наш врли машин-бравар је са полуистине и полуистина прешао на безочне лажи: ''koji su blagoslovljani od vrha pravoslavne (katolicke i muslimanske) crkve, i sa bogom na usnama, klali, palili i silovali u ratu koji sam ja prezivio. Topove koji su svakodnevno gadjali civile su polivali svetom vodicom, valjda, da odvedu sto vise dobre djece Bogu''.

Лажов бравар помиње врх православне цркве и повезује га са злочинима.
Да је то крупна (демонска) лаж ево шта је врх Православне Цркве говорио у овом последњем рату (над унакаженим српским жртвама):

Патријарх српски Павле

Не чинити нечовештва

... Да ли се те жртве исплате, да ли је слобода, и спољашња и унутрашња, слобода од греха, вредна тих страховитих страдања, макар само овог последњег рата? И друго: не би ли било боље за нас да ону корист коју су тим злочинима злочинци задобили, задобијемо и ми на исти начин? Кад бисмо то питање упутили овој нашој браћи, чије кости леже ево пред нама, убеђен сам да би њихов одговор био: Браћо, ако настане несрећа у којој другог изласка нема него само ово: или ћете ви убијати невине људе и бацати их и мртве и живе у јаме, или ћете ви бити онамо бачени, или ћете вадити очи живима и низати их на ниску, или ће ваше очи бити извађене и нанизане на ниску, не варајте се, не премишљајте! Останите људи и по ту страшну цену, а нељуди ни по коју. Ако већ мора да буде и избећи се не може, онда боље и мртав човек него жив нечовек. Јер пред Богом живим човек никад није мртав, а нечовек је мртав и док гази по овој земљи. То је кроз векове била поука наших мајки, не једне мајке Јевросиме: немој, сине, говорити ни чинити криво...Боље ти је изгубити главу, него своју огријешити душу! То исто значи опредељење косовских витезова: земаљско је за малена царство, а Небеско увијек и довијека. И једно и друго опредељење истичу из истог еванђелског извора: Не бојте се оних који убијају тело, а душу не могу убити. Него се бојте онога који може и душу и тело погубити у паклу (Мт. 10,28). Ако је непријатељу избачена пушка из руку, голоруком вадити очи, сећи нос и уши и руке, то никад и за никад. То би нас и као појединце и као народ уништило и наше кости и у овом гробу преметнуло''!

Тако је говорио ВРХ Српске Православне Цркве!

А ови што су гађали топовима, пуцали по цивилима и убијали заробљенике су Младићеви комунисти, Брозов генерал Ратко и комуњарски официрчићи су од малена школовани како да опонашају Тита који их је научио да убијају заробљенике и да уништавају непријатеља до задњег. Друг Тито је само за једну ноћ по словеначким шумама стрељао 27 000 (словима: двадесет седам тисућа) заробљеника!
Добро смо и прошли кад су нам машин-бравари били учитељи!!!
jedna_ana
23. децембар 2009. у 08.05
Bravo, moderatore!
PustaZelja
(veciti student :))
23. децембар 2009. у 09.09
Kako god da ga vide, uglavnom ga vide bolje od nas odraslih.
Analfabet
23. децембар 2009. у 13.02
Ovo je jajbolji odgovor na postavljenu temu!
Bravo PustaZelja!
kalendula
(bez zanimanja)
24. децембар 2009. у 10.43
BRAVO!!!!
enco95
(social observer)
Energizer
25. децембар 2009. у 00.15
Pomaze Bog i zdravo !

Malo dete vidi Boga onako kako smo ga mi naucili da ga vidi i misli o Bogu ono sto smo ga mi naucili da misli.
Sto ucimo decu, to će i da znaju i primenjuju u zivotu i najranijoj mladosti...

Svako dobro od Gospoda i neka vam post prođe uz obilje vere, ljubavi, nadi, poboznosti, molitve, uzdržavanja od svega onoga sto nije svojstveno jednom Pravoslavnom Hrišćaninu u vreme posta!

Svim Katolickim vernicima Sretan Bozic uz obilje svega najlepsega što se poželeti može!

Ostalima pozdrav !
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Necklaces?
.