Дискусије : Родитељи

 Коментар
Abused by their own children
blue82
(pravni tehnicar)
23. новембар 2009. у 19.44
njezna_zverka
(manitanje)
23. новембар 2009. у 23.21
ukoliko se ne radi o psiholoshkom poremecaju onda je sve do roditeljskog odgoja. djeca kroz agresivnost ispoljavaju nezadovoljstvo nechim a ako je agresija usmjerena na roditelja onda je vjerovatno posljedica razmazhenosti,nedostatka autoriteta,nedostatka pazhnje ili je i samo djete bilo fizichki i verbalno povredjivano.

sa djetetom treba prichati ali je batina iz raja izashla. nisam je neshto praktikovala ali nekad kad drechi iz bjesa,chisto mu treba dati ralog pa da zna zashto kmechi.

imam samo jedno ali ne mozhe kako ona oce.
evo,mojoj je 15 već i vecheras smo prichale o oblachenju i ukusu,o tome koju grupu ljudi privlachish loshim ukusom i koliko se kroz oblachenje reflektuje inteligencija i moral.
ponekad neda gledati u sebe,ko svaka tinejdzerka al chekash momenat,skrezhash ko vuk:)

kupila mi je dzepmer,da me iznenadi..jes da mi je tjesan ali mi je mnogo mio:)
ocu reci,kako sijesh tako i zhenjesh.
blue82
(pravni tehnicar)
24. новембар 2009. у 11.04
„The lack of strength of character of the parent would seem to be one of the main causes of the abuse”.

„sa djetetom treba prichati ali je batina iz raja izashla. nisam je neshto praktikovala ali nekad kad drechi iz bjesa,chisto mu treba dati ralog pa da zna zashto kmechi.”

Nisam sigurna da je pored nedostatka autoriteta i slabosti roditeljskog karaktera još i batina neko rešenje. Mislim da može biti samo gore i da bi to jednoga dana isplivalo na povrsinu u veoma losem ponasanju deteta. Ako roditelj ne može sam da se izbori sa detetom, onda treba stucna pomoć, ali batine nikako.. Iz licnog iskustva govorim..
njezna_zverka
(manitanje)
24. новембар 2009. у 11.22
pa zamisli da su ta djeca od tvoje sestre.
ona je nemocna u cjeloj situaciji..
shta bi ti uradila?
za prichu je kasno,zar ne?
blue82
(pravni tehnicar)
24. новембар 2009. у 14.02
Bas tako Njezna zverka, kao da ste znali :) Ja nemam svoje dete, ali zato pomazem sestri oko njenog, jer nemamo roditelje. A to dete nema nikoga ni sa oceve strane, znaci ima roditelje i tetku. Neću govoriti koliko se muce kao mladi bracni par, jedan od milion u Srbiji, ali dete je najblaze receno andjeo. I koliko god se njegova mama muci, ona zna da sam tu za njih 24/7 kad god ona to hoće od mene, jer su mi najvazniji od svega. E sada, i ona ima svoje loše trenutke, kada je toliko ucveljena, potrazi utehu i snagu u detetu, pa mi je ponekad teško kada ga vidim kao njenu igracku za lepse raspoloženje koje potraje dok se sa njim igra i dok joj je to ventil, a ne onda kada je detetu potrebno drustvo. On je prohodao tek pre dva meseca, i trenutno nisu u mogućnosti da ga stave u obdaniste, zato je moja sestra prinudjena da ostane kod kuce i vrlo često je zbog toga isfrustrirana. Nema prijatelja jer se preselila u drugi grad, nema sa kime ni kafu da popije. Onda sam ja tu za sve, jer znam i sama vidim koliko joj je naporno, ali koliko je ona nezadovoljna, to je teško objasniti. Koliko god da se i sama trudim, ona to kao da ne vidi i onda joj na kraju kažem da sam ja tu zbog deteta, a ne zbog nje, sto je možda i istina. Jer da nema tog deteta, nas dve ne bi ni komunicirale ovoliko dugo do sada, to znamo obe. Nekada je toliko naporna da je prosto teško biti u njenom prisustvu. I ponekad, kada je iznervirana, ne dam joj da iskali bes na dete, zbog toga smo se poslednji put i posvadjale. Jer njene slabosti i probleme dete od 16 meseci ne može da razume nikako, to je sigurno. Sestra mi je, ali neću je podrzati u tome. I kada beba spava, ja sam tu da pricam sa njom, da joj pomognem u kuci, da joj pravim drustvo, da je utesim, nasmejem, šta god. Ipak, ona to uopste ne ceni i kao da se previse opustila, jer zna da bih zivot dala za mog sestrica, pa joj nije problem da me ucenjuje. Ne vidim da je njene frustracije bilo ko duzan da trpi. Mogu da razumem, da pokusam da pomognem, ali ne i da ih dozivljavam. Isto tako, ni to malo dete koje ne ume da objasni sve kao sto mogu ja, naći će nacina da joj se suprotstavi jednoga dana, ako bude osetilo da treba. Ipak, verujem da neće bas sve dotle doći, ovo je bio samo jedan primer i pretpostavka sa odgovorom na Vase pitanje „šta bih uradila”. Dete je hvala Bogu dobro, a i sestra se drzi :))
njezna_zverka
(manitanje)
24. новембар 2009. у 14.49
:)
to malo mache vam je najveca radost:)
zavidim vam jer mi nedostaje da ljubim male prsice,da ih ujedem za dupence malo:)
moja je sad porasla velika i neda se bash toliko gnjaviti:(

ali to je premalo,16 mjeseci tek..po chemu da udarish?:)
to je premalo djete da bi neko iskaljivao frustraciju na njemu. morash da je nauchish da to kontrolishe. djeca koja su tuchena znaju biti jako agresivna. kad je mojoj bilo 3 godine nije znala da se tuche i brani...i drago mi je,ona je mala dama:). znala sam je pucniti po guzi pa me posle pojede savjest dok je gledam kako spava..jooojj..:)

objashnjavajuci djeci zashto neshto ne smiju raditi ti ih uchish da koriste mozak a zhivotinja se dresira batinama ..ipak,ima momenata kad se spustimo na nizhi nivo jer tachno znaju kako da ispiju zadnju mozhdanu celiju i nerv.:)

ne plashi se da dozhivish ovo iz vjesti jer to se deshava u porodicama bez ljubavi i sa previshe agresivnosti. znam nekoliko primjera. djeca moraju znati dokle smiju da idu a i koliko smo mi roditelji u stanju da uradimo.
moja tachno zna kad mi ochi zakrvave da je vreme da slusha pazhljivo i ne trepce;)hehe..

blue82
(pravni tehnicar)
24. новембар 2009. у 15.59
Ti si jedna predivna majka, svaka cast :)) Hvala na mišljenju koje si podelila sa mnom, veliki pozdrav!
njezna_zverka
(manitanje)
25. новембар 2009. у 00.29
daleko sam od divne majke ali obozhavam djecu.
Hvala i tebi za ugodno caskanje i zhelim vam svu sreću!
samo polako,doći će i novi prijatelji i ljepsha vremena:)
NYC40
28. новембар 2009. у 16.18
Koliko dozvolis detetu da tera po svojoj volji kada je 2 godine staro takvo će biti i kao tinejdzer.
njezna_zverka
(manitanje)
30. новембар 2009. у 09.21
da,karakter djeteta se formira do 5-te godine.
shamar je djetetu veci psiholoshki udarac od fizichkog jer shamar je ponizhenje.
po debelim guzama mozhe da se pucne:)
NYC40
30. новембар 2009. у 18.21
Kad gledam neke roditelje šta sve dopustaju malom detetu ( greba, pljuje, sutira , njima slatko, ili ga mole da prestane ). Sva se najezim, dodje mi da im opalim samar, da se osveste. A još kad jedan proba sa disciplinom a drugi kaže, pusti ga ,malo je nezna. A ono slusa i nastavi po svome.
njezna_zverka
(manitanje)
01. децембар 2009. у 09.12
da,ponekad posmatram po prodavnicama kad vrishte,valjaju se po podu..i nije mi jasno kako,zashto..
roditelji chesto idu linijom manjeg otpora pa posljedice budu mnogo gore.

jedan od savjeta djechijih psihologa u situacijama kad djete trazhi i plache u prodavnicama je da napravish listu potrebnih stvari kod kuce,zajedno sa djetetom i onda mu dash listu u prodavnici da ono kao bude dio planske kupovine i da se osjeca dobro jer je ekonomisao..i mogu ti reći da fercera:)

obozhavam djechiju psihologiju i obozhavam kad ih nadmudrim:))..jer je dosta njihove kontrole nad nama:)))kasno sam ukapirala koliko me folirala onako mala kad zaplache a ja je uzmem na ruke..chak je na kraju vikala;ja placheeemmm jer joj se vishe nije dalo folirati suze..i tad sam rekla da je dosta njene komande:)lukavi mali lopovi:)

NYC40
06. децембар 2009. у 19.25
Ja sam mojima kazala da ako ne prestanu da placu za tom igrackom kad stignemo kuci videce šta će biti. Dobice po guzi. Dok smo stigli kuci ja nisam vise bila ljuta pa bi ih obično kaznila , nema TV celo po podne ili nebi isli u park sledećeg dana i sl.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Unicorn Gifts?
.