Дискусије : Родитељи

 Коментар
Dilema
zastopitas
22. новембар 2009. у 20.08
Eto, slučajno sam saznala(a volila bih da nisam)da je jedno dijete cije roditelje poznajem uslo u loše drustvo i pocelo se drogirati. Mislim da roditelji za to ne znaju.
Kako bi se vi ponijeli u ovom slučaju?
Da li biste nastojali da nađetenačin da pricate sa roditeljima, ili bi jednostavno cutali?
LeaDiKaprioПорука негативно оцењена. Покажи

LeaDiKaprio
(shumska)
22. новембар 2009. у 23.03
Mislim da je u ovoj i sličnim situacijama najbolji vodic nasa rođena koza. Znaci, udji u kozu roditelja, i zamisli da ti je neka leva osoba rekla za tvoje dete da se drogira.
Nemoj da zaboravis da je prva reakcija denial i ubijanje onoga ko donosi poruku. Fizicko ili moralno, al ti kao nosilac poruke nema da prezivis.

Ako si i dalje za pricu - kaži, ako nisi - nemoj.
Lara-18
23. новембар 2009. у 05.40
Glupost -dileme nema-
ako ti je stalo do tog deteta do tih ljudi ,

u danasnje vreme svi okrecu glavu,tako je najlakse-

Nema razloga da se iko ljuti pa i ako ne poveruju otvorice malo vise oci-

možda spasis zivot,možda jednog dana spavas mirno ako to dete umre od prevelike doze i kažeš sebi da si bar pokusala!

Ja bih da mi neko kaže za moje dete da se drogira gledala na tu osobu kao velikog prijatelja i bila bih mu neizmerno zahvalna!
njezna_zverka
(manitanje)
24. новембар 2009. у 15.23
ima tu dileme jer vremena su drugachija.
postoji mogućnost da se zamjeri cjeloj porodici ukoliko nema chvrste dokaze..
to je vrlo nezgodno stanje ali odgovor potrazhi tako shto cesh sebe staviti u polozhaj tih roditelja.
racionalan i normalan roditelj bi volio da sazna na vreme i bar da pokusha da spasi djete.
zastopitas
24. новембар 2009. у 16.06
Da svakako da sam za pricu. Da nisam , vjerovatno ne bih ni postavila ovu temu.

Dileme ima i to uveliko!

Kazete da se postavim u kozu roditelja. Pokusavam to uraditi već neko vrijeme, međutim ne ide mi od ruke. O roditeljima znam jako malo.

Okolnosti pod koima sam saznala gore pomenuto su sledeće: Moja radna koleginica (nije sa naših prostora) mi se povjerila da je uhvatila sina i njegovo drustvo da uzimaju drogu. Imam osjecaj da mi se htjela izjadati. Slusala sam je nijemo. U razgovoru je pomenula ime djecaka (drug njenog sina), koje mi je poznato zazvucalo. Kad je kazala gdje stanuju i kako mu se roditelji zovu, ja sam se sokirala.
Nisam joj dala do znanja da ih znam.

Iz iskustva znam da ni dobrim prijateljima, pa čak ni rodbini nije lako prici i kazati da im dijete ne ide pravim putem.

Ima nas svakakvih, zbog toga sam oprezna.

Hvala na javljanjima.
Anap
(***)
25. новембар 2009. у 09.41
Mislim da nije u pitanju dilema, jer je prilično jasno šta je ispravno uraditi u ovom slučaju, možda vise neprijatnost...
Nije lako, sigurno, ali je ispravno. Zamisli da je tvoje dete u pitanju, da li bi zelela da saznaš tako nešto? Ja mislim da nema normalnog roditelja koji bi rekao da ne želi da cuje da je njegovom detetu potrebna pomoć.
Budi spremna na njihovu losu reakciju, čak i negiranje, ali kao sto neko gore rece, možda ćeš im otvoriti oci u smislu da će biti oprezniji.U sustini, najvaznije je da postoji velika opasnost za to dete i da imaš mogućnost da mu pomognes.
MalaHeroina
(doktor)
25. новембар 2009. у 10.50
Zastopitas,
a zašto tvoja radna koleginica (majka tog djecaka), ne bi otisla kod roditelja (tih naših ljudi) i rekla im šta se desava? Nekako ima vise smisla,njen sin i njihov sin koriste drogu zajdno, pa zašto problem ne podjeliti. Prije će povjerovati, neće biti ljutnje i svadje i možda će lakse rijesiti problem.
Predlozi joj. Pitaj je da li osjeca obavezu da obavjesti roditelje te djece.

Sretno!
kaca
(sekretarica)
26. новембар 2009. у 18.35
Da, dilema velika, a i, kao što neko iznad već reče, tebe će prvog kao glasnika „ubiti”. Iako mislim da je ispravna stvar reći im, smatram da ćeš nažalost dobro proći. Za mene postoje dva rešenja, tj. tvoja postupka.
Prvo, ti već kažeš da ljude ne poznaješ dobro, dakle, niste neki intimni prijatelji tako da i ako se naljute na tebe, po tebe samu neće biti neka velika šteta. Ti ćeš ih, u svakom slučaju, bar navesti da porazmisle o svom detetu i otvore oči, ukoliko ti već ne budu verovali. Time si obavila svoje.
I, drugo, možeš im napisati anonimno pismo i sve navesti. To će ih, takođe, naterati da otvore oči, od toga će ostati bar neki glasić koji će kljucati u mozgu da nešto nije u redu, a da ti pritom ne moraš sebe da dovodiš u neprijatnu situaciju.
Ja bih postupila na prvi način, ali šta god odlučila nemoj ćutati i okretati glavu, svoju savest (koju očigledno imaš čim si postavila ovu temu) tako ne bi mogla da smiriš. Pozdrav. :)
zastopitas
26. новембар 2009. у 22.12
Hvala svima. Dali ste komentare vrijedne razmišljanja.
Svakodnevno pricam sa svojom radnom koleginicom na ovu temu, pokusavajuci se fokusirati na vaznost otvorenog razgovora sa roditeljima djecaka. Mislim da sam na dobrom putu da nju ubjedim da je ustavri ona ta koja treba da obavi ovaj razgovor.
U čitavoj situacije , ja se osjecam nekako kao uljez, te mislim da bi bilo puno ispravnije i validnije da to obavi moja koleginica.
Ako ona to ne učini (a nadam se da hoće), onda ću razraditi taktiku kako da to ja saopštim.
S_r_n_a_
27. новембар 2009. у 00.07
Ne znam šta si po zanimanju ali ukoliko si socijalno-medicinski radnik, recimo, do neke mjere imaš i 'obavezu' da upozoris.
Anoniman poziv, poruka kao alarmni signal su dobra ideja.
v-pj
27. новембар 2009. у 01.40
ipak je to dilema
evo mog iskustva
znamo za dijete naših prijatelja da se drogira već godinama, čak i da koristi teze oblike droge ali bih rekla da roditelji ne žele da znaju. Jednom prilikom sam mojoj prijateljici pokusala reci „iz okola” ali nisam uspjela ni zavrsiti kad je ona zajapurena pocela psovati da će tamo nekima razbiti usta sto pricaju za njenog sina da je drogeras. Njen sin je u njenim ocima jagnje umiljato, mama i baba mu serviraju sve na tacnu, ne daju mu da radi ništa teško i rekla bih napravise invalida od njega. Kad otac hoće malo da ga stegne i musko od njega napravi one obje skacu i ne daju dijete koje je sad već 20-ak i nešto godina. Znaci cijela srpska zajednica ovdje u inostranstvu zna i već su im pokusali reci a oni neće ni da cuju. Decko se čak i hvali da ima malu farmaceutsku proizvodnju droge. Pitam se zsto ta majka ne provjeri price koje kruže o njenom sinu i zaviri u sobu koja je skladiste droge. Da li je ona i odgovorna sto je to dijete takvo kakvo je.
Nikad više ne bih pokusala da joj nešto kažem. Vjerujem da ona u stvari zna istinu.
sljaker22
(vracanje talasa za jevropu)
27. новембар 2009. у 03.12
V-pj

to se jednaostavno zove patologija majke i nemoj ni pokusati da razumes. Na zalost toga kod nas ali i ne samo kod nas ima koliko hoćeš i na zalost nije usamljen slučaj!

Reci roditeljima ako nešto znaš jer ćeš možda izgubiti prijatelje ali jedan mlad zivot možda može biti spasen.
Roditelji će tokom vremena shvatiti, moda i odmah, ko im je prijatelj najveci bio u toj situaciji. Nema premišljanja.
pataПорука негативно оцењена. Покажи

pata
(milijarder)
27. новембар 2009. у 07.11
nema dileme

cuti i ne mesaj se u tudj zivot.

nisu roditelji tog mladica slepci niti su maloumni da ne znaju. Poslednje sto im treba u takvoj situaciji je da ih neko tretira kao maloumne.

brini svoju brigu, imaš verovatno i ti nekih problema? Ako nemas i bas imaš vremena da se posvetis altruizmu, uclani se u neku organizaciju i brini o deci bez roditelja. O deci sa roditeljima ima ko da brine...
bistra-voda
(student)
27. новембар 2009. у 08.25
Po mome mišljenju je najgora varianta:neutralnost.
Neko tamo dijete ( koje još može biti izvedeno na pravi put) se drogira a ja radi ovoga ili onoga ... pa ne znam.

Nego, ne bi bilo loše da nadjes nacina da tvoja koleginica koja takođe ima isti problem nadje nacina da to saopšti roditeljima.
Jer kada neko kaže „nasa se djeca drogiraju” je drugacije nego „tvoje se dijete drogira”.

nisam citala sve postove, možda je neko predlozio već nešto slično.

Pošto je dijete „naše” i tvoja je obaveza da ga ne pustis da propada.

Ja sam majka i kada bi mi neko rekao da mi se dijete drogira,(ako se ispostavi da je tačno) ja bih mu bila zahvalna u namjeri da pomogne a bila bih ljuta na sebe i pitala bi se šta sam propustila u odgoju.

Risiko je veoma mali u odnosu na posljedice.
pata
(milijarder)
27. новембар 2009. у 08.54
Bogu hvala pa moja deca nisu 'nasa' već samo mog muza i moja i pred sobom i pred Bogom smo za njih odgovorni samo mi, a ne srpska zajednica, komsiluk i eventualno dobronamerne tetke sa raznih poslova.

I dalje i zaista ne mogu da zamislim situaciju da roditelj u punoj svesti ne zna da li mu se dete drogira. Pa ljudi, pusac se namirise na kilometar, a kamo li narkoman. Signali narkomanije se vide iz aviona.

Ili da obrnem pitanje, posto je taj mladic 'nas' kad se drogira, da li je isto tako bio 'nas' kad mu je trebalo platiti skolovanje? Mislim, ako srpska zajednica vodi racuna u zlu, da li onda vodi racuna i u dobru?

laya_lopass
27. новембар 2009. у 11.46
„Njen sin je u njenim ocima jagnje umiljato, mama i baba mu serviraju sve na tacnu, ne daju mu da radi ništa teško i rekla bih napravise invalida od njega. Kad otac hoće malo da ga stegne i musko od njega napravi one obje skacu i ne daju dijete koje je sad već 20-ak i nešto godina.”

upravo ovakva je vecina ljudi poreklom sa Balkana,bilo gde da žive...u ex Yu ili inostranstvu...meni nije zao narkomana jer sami znaju šta rade pa i trebaju snositi posledice...a,kao sto neko već rece sve covek primeti samo kad to zaista želi a ne ignorise...da sam ja na vasem mestu ne bih se mesala u njihovu porodicu jer nema potrebe..
whiteonion
(aSSman)
27. новембар 2009. у 12.03
Javljam se kao jedan od tih „djecaka” za koje se nije znalo da „uzima” drogu za dug niz godina.

Želim da u sto manjem broju rjeci uvelicam mogućnost suzbijanja upotrebe bar jedne mlade osobe.

Vrjeme kada se uticaj roditelja minimizuje a tkzv. „drustva” maksimizuje jeste početak srednje skole. Dakle 9, 10, 11, 12 razred su NAJ KRITICNIJI PERIOD.

Ja sam prvi put probao u 11 razredu. Zašto?

Broj ‘upotrebavljaca„ u blizem krugu drugova polako i sigurno raste od 9 razreda, sve dok odjedom se nalazim u situaciji gdje sam jedini sto nije probao… i samim tim pocinjem da osjecam izolaciju od onih sa kojima sam najblizi. Ne zeleci da budem sam (nakon 6,7 i 8 razreda u samoci među kanadjanima… od kojih neki pocinju koristiti u tim istim razredima… sokantno…. NIJE… DOBRO JUTRO PIONIRI)
probavam i ja.

Nemam ništa zamjeriti roditeljima, ali jednostavno jedini savjet u vezi droge prije toga sam dobio od roditeljskog prijatelja koji je kao mlad probao, pa kao da mi on da savjet, kojeg se sjecam: ”Kada ti neko od tih „kul” tipova kaže hajde i ti malo, reci neka hvala.„

Ja sam zahvalan njemu na pokusaju, ali pritisci ovoga vremena na mlade su mnogo mnogo naporniji, veci, i konstantni.

Razlozi:
1. MUZIKA ----- je izvrnuta u smislu poruke koju ste vi roditelji slusali a koju mi,
i uticaj na mlade je drastican…. rjeci i poruka se svode na seks, lovu, i drogu… ali ne u figurativnom nego BUKVALNOM smislu

Sanse da vam djete ne slusa danasnju muziku su veoma male, a uopste neznaju da im direktno utice na misli… i samim tim na njihovo ponasanje

Samo jedan od milliona i miliona primjera: ”Pusi travu svaki dan„ su rjeci iz jedne pjesme

2. TV + Filmovi ---- uvelicavanje prodaje i upotrebe droge, napad je opet na misli svih a pogotovo mladih (9,10,11,12 razred), samim tim napad na njihovo ponasanje

Na primjer trenutni ”show„ na TV jeste ”WEEDS„ koji se bavi ”karakterom„ koji je ”Mama a prodaje travu„, i opet dobro jutro Pioniri, dakle trenutno se na TV stanicam ovde prenosi serija koja promovise prodavanje i drogiranje

U filmove da ne ulazim, pitajte djecu.

3.

RODITELJI - ignorisanje razloga 1 i 2, i misao ”Sada smo u Kanadi, sve je obezbjedjeno, sistem radi, nema se čega bojati ni brinuti. Nas posao je da samo radimo kao stoka, da ne bi bili izolovani od ostalih „uspjesnih” roditelja„

U zavrsetku, da ponovim najveci razlog zašto se djeca okrenu drogi jeste drustvo, a najveci razlozi zašto se drustvo okrene jeste Muzika, TV, Filmovi, specificno koje mislim i ponasanje mediji propagiraju.

Drago mi je vidjeti da je prica o ovome pocela… ali zao mi je vidjeti tu veliku diskonekciju ili rupu između upotrebe droge, razloga za upotrebu, i jedno veliko namjerno ili ne namjerno ignorisanje problema od strane roditelja.

Za kraj savjet za one koji su u kriticnom periodu to jeste 9,10,11,12 razredi:

”Ako ti je drustvo 10 drugara, i jedan od njih se drogira. Pod hitno MJENJAJ CITAVO DRUSTO.„ Jer mediji i taj jedan drugar će konstantno da pucaju po zdravom razumu dok te ne pogodi. Tu jeste nada da od ostalih 9 drugova makar će jedan poći sa tobom u pravljenju novog drustva.

Roditelji, razgovarajte sa vasom djecom…pare i stvari nisu odgovor, sve najbolje!
Staromodna_mama
27. новембар 2009. у 15.03
Da sam ja ta koja je otkrila informaciju, pricala bih sa roditeljima. Naravno taj razgovor bi morao da bude veoma taktican, i cilj bi mi bio da ih navedem na razmišljanje i da malo vise saznaju o svom detetu, a ne okrivljivanje njih ili deteta. Ako se obije o moju glavu - bujrum, ok, izgubicu prijatelje ili poznanike, ali će oni verovatno hteli/ne hteli porazmisliti o celokupnoj situaciji i pratiti ponasanje deteta bolje nego do sad. A vazniji je zivot jednog deteta nego bilo koje prijateljstvo.

Da sam ja roditelj tog deteta, ne bih ubila glasnika, već bih zahvalila na informaciji i sama je proverila. Znaci, ne bih verovala odmah da je to istina (makar to rekao najbolji prijatelj ili samo poznanik), već bih se potrudila da saznam sama istinu. Ne razumem roditelje koji su ovde izjavili (a ima ih mnogo mnogo vise koji takođe tako misle) da niko ne treba da im se petlja u odgajanje dece jer oni bi sigurno znali ako se njihovo dete drogira - koja glupost da Bog sacuva!

Ako vam se dete drogira, u velikoj vecini slučajeva, vi ste POSLEDNJI koji će to da saznaju jer prvo sto deca nauce jeste kako da PRIKRIJU ZNAKOVE drogiranja. A ako su već tako promucurni da su dosli do izvora gde nabavljaju drogu, sigurno su dovoljno promucurni da znaju koji su znaci prepoznavanja i kako da ih prikriju tako da mama i tata i dalje uzivaju u svom savrsenom detetu i još boljem okruzenju onih koji neće da im se petljaju u posao odgajanja tog savrsenog deteta. Pa vecina roditelja nema pojma ni u kakvom su im deca drustvu, ni iz kakvih porodica to drustvo dolazi (sto je jako važan faktor), ni šta rade u slobodno vreme (dok su oni na poslu), ni gde vrsljaju po internetu i facebook-u, ni milion drugih stvari. A kamoli da će da znaju ako se dete upusti u pusenje trave, tabletice ili nešto još gore.

P.S. Za momka koji je izneo ovde svoje iskustvo - SVAKA CAST! I na zapazanjima i na iskrenosti.
bistra-voda
(student)
27. новембар 2009. у 15.03
Milijarder,ne znam šta je loše pogledati malo preko plota i preko miliona?
jzpl
27. новембар 2009. у 16.02
Kako god postupili on će se vrlo teško odvici od droge a to je glavno pitanje. Preporucujem manastir Kovilj kod vladike Porfirija tamo se izlecilo dosta sticenika. Tu se menja način zivota, pogleda na svet. Sve drugo je kratkoga veka, vrlo teško


Mexico
(Trust Nobody)
27. новембар 2009. у 19.12
Zavisi koju vrstu droge to dete već koristi.
Možda konzumira samo marihuanu što ne predstavlja toliki problem da se dete mora voditi u neke ustanove za odvikavanje,nego jednostavno uz ogromno prisutstvo i pricu od strane roditelja sa svojim detetom postoji sansa da se stvari dovedu u red.
U slučaju da već koristi jače droge poput kokaina,heroina itd...e to je već druga stvar.
Sve u svemu zeznuta situacija...hmmm
BLBehar
27. новембар 2009. у 23.11
Da sam na tvom mjestu, ja bih rekla roditeljima direktno, bez uvijanja ili izokola (njihova reakcija uveliko zavisi od nacina na koji im saopštis tu vijest). Neprijatno jeste, ali cilj nije ostati „pozitivac” u prici već biti pozitivac pa uticati na zivot jednog zivog bica.

U US postoje kucni testovi za testiranje prisutnosti droge u mokraci, i za 5 minuta se mogu znati pouzdani rezultati ne samo o kojoj grupi droge se radi već i o specificnoj vrsti.

Preporuci roditeljima da urade taj test na sinu ne bi li uklonili svu sumnju pouzdano. Ukoliko test bude negativan, budi spremna da se iskreno izvines i roditeljima ali i momku o kojem je riječ...

Test koji testira 12 razlicitih vrsta je najpreporucljiviji jer testira:
* Methamphetamine - mAMP, Meth, Ice, Speed, Crank, Ecstasy
* Ecstasy - MDMA
* Marijuana - THC, Hash, Pot, Cannabis, Hashish, Weed
* Benzodiazepines - BZO, Benzos
* Methadone - MTD
* Barbiturates - BAR
* Amphetamine - AMP
* Opiate - OPI 2000
* Oxycodone - OXY, Oxycotin, Oxycontin
* Phencyclidine - PCP
* Cocaine - COC, Crack, Coke
* Tricyclic Antidepressants - TCA Doxepin, Promazine, Promethazine

Sretno kako god odlucis. Znaj da je i tom djecaku potrebna nečija ruka pomoći, nemoj okrenuti glavu na drugu stranu...

pata
(milijarder)
28. новембар 2009. у 07.55
mislim da se ovde ne radi o gledanju preko plota, već u mesanje u odgoj i vaspitanje, pored živih i zdravih roditelja. Gledanje preko plota se već dogodilo, i to mi je OK.

Nemojte se zavaravati da se upotreba droge može sakriti, sasvim sigurno ne može, kako od ostalih tako ni od roditelja. Ako su roditelji u denial stanju, onda ni prijateljski razgovor sa daljom poznanicom neće pomoći, sasvim sigurno neće pomoći.

I da postavim ponovo isto pitanje, na koje svi izbegavaju da odgovore - da li je cela zajednica brizno vodila racuna o decaku i u dobru? Da li je zajednica vodila decaka na aktivnosti, da li je zajednica placala skuplje privatne skole, da li je zajednica obezbedila decaku kvalitetan network, tj. pravi krug prijatelja? Ako jeste, onda ta ista zajednica snosi i odgovornost za decaka ukoliko krene pogresnim putem, i onda svaka dobronamerna tetka ima i odgovornost i moralno pravo da se obrati roditeljima.

Ako nije, a bojim se da je to ovde slučaj, nema mesta mesanju, pored živih i zdravih roditelja.

Ko želi decaku da pomogne, neka ga trgne, neka ga voda sa sobom, neka mu smisli zabavu koja će mu odvuci paznju od lošeg drustva. Neka decaku kreativno ispuni vreme. Zbog čega postavljacica teme ne razmišlja o ovom rešenju problema? Zbog toga sto to rešenje zahteva lično angazovanje i ulaganje licnog vremena i energije, a i povrh svega možda nije prihvatljivo od strane roditelja. Po cemu je onda prihvatljivo otici na kafu kod majke decaka i onako uzgred joj nabaciti da joj je sin narkoman? Bez provedenog vremena sa decakom i bez ikakvog proveravanja traca?

Nemam nameru ikog da vredjam, iznosim svoj stav, i naravno želim decaku dobro.
zastopitas
28. новембар 2009. у 14.02
Hvala svima na sugestijama. Moja koleginica je dogovorila posjetu djecakovim roditeljima, iako se sin jako protivi. Nadam se da će sve proćiu redu.

Komentare gospodje Pata ne mogu da razumijem :'nasa djeca, moje dijete, zavirivanje preko tarabe, mijesanje u zivot...„
Da li si zanemarila poentu teme te se fokusirala na marginalne tacke?
Ne kažem da se i o ovome može raspravljati, ali mislim da bi islo pod drugim naslovom.

Ovdje je tema vrlo jasna sto potvrdjuju i vecina komentara na istu.
zastopitas
28. новембар 2009. у 14.13
whiteonion,
zanimljiv i čini se iskren osvrt na temu.
Hvala i svako ti dobro želim.
Lijepo bi bilo (možda još neko od „djecaka” navraca) da nam kažeš tvoj put uspjeha od odvikavanja .

Pozdrav
pata
(milijarder)
28. новембар 2009. у 17.21
zastopitas, poenta teme je bila da li reci roditeljima ili ostati po strani. Ukoliko nisi u stanju da razmislis i o suprotnom mišljenju od svog, i ukoliko si postavila temu da bi dobila potvrdu onoga sto sama mislis onda je trebalo tako da formulises pitanje...
svako dobro.
zastopitas
28. новембар 2009. у 19.03
Pata,
kao sto sam naslov kaže , s moje tacke gledista, svako bi bio u dilemi. Znaci, otvorena sam za razgovor, sugestije i drugacija mišljanja, jer, kao sto je ocito, ovo nije slučaj za „preko koljena
prelomiti”.
Malo si arogantno prisla ovoj temi, i zbog toga sam uputila komentar tebi.
Ovdje se ne radi o srpskoj niti bilo kojoj drugoj zajednici. Da sam zeljela da vijest prodre u zajednicu, sigurno bih se pobrinula za to. Dovoljno je bilo otici na bilo koji skup i „popricati” sa dvije -tri alapace te biti sigurna da će vijest stici do roditelja. Međutim, na pamet mi nije palo da to radim.

Što se tiče mog altruizma, smatram da bas u ovome slučaju treba da se pokaze, sto sam svakako spremna da učinim. Nema veze sto to dijete nije moje/naše,a uz to u ovom trenutku nije najvaznije da li roditelji o njemu vode racuna ili ne. Kao sto neko gore rece, roditelji ponekada poslednji saznaju za dijecije poroke.
Neko je pomenuo da se uzimanje droge kao ni pusenje ne može sakriti. Ja smatram da može i te kako. Ovaj momak sto iznese svoju pricu potvrdio je to vrlo jasno. Koliko se djece kreće oko nas kojima je potrbna pomoć? Koliko njih moli Boga da ih neko „slučajno” otkrije?
Za „mog” djecaka se molim svakoga dana. Postalo mi je opterecenje, ali se u Boga nadam da će se sve lijepo zavrsiti. Na dobrom je putu da se prizemlji.
pozdrav.
anaisaustralije
28. новембар 2009. у 19.46
Ne mogu a da ne prokomentarisem i ja i ako je izgleda dilema rešena na najbolji mogući način. Naime, mislim da je najbolje kada roditelji porazgovaraju jer ne samo da mogu da spase svoje dete nego možda i celo to drustvo (ako su tek na početku).
Istina je da se droga i pusenje uvek otkriju ali obično kada je suvise kasno a obično su roditelji oni koji poslednji saznaju. Deca to kriju sve dok je moguće i sve dok ne postanu ovisnici. Znaci drogiranja su jasni tek kad je ovisnik u pitanju.
Dati do znanja roditeljima da im je dete na losem putu je po meni obaveza svake normalne osobe. Istina, to je teško kao sto je teško prihvatiti cinjenicu da ti je dete na putu da propadne ali treba pokusati. Možda je anonimno pismo najbolje rešenje, jer kako vidimo iz gornjih postova neki roditelji bi lincovali onog ko im skrene paznju.
Pitanje je sasvim jasno i na mestu i dilema je razumljiva.
Ovde nije pitanje ko je kriv(zajednica ili roditelji) već da li je moguće spasiti jednog mladog coveka.
Zašto ovo pišem?
Zato sto sam odgledala decu kako propadaju i kako se za kratko vreme prebrazavaju u cudovista. Tada sam živela u BG i bila zaokupljena sama sobom, nisam im znala roditilje a i da jesam verovatno ne bih ništa uradila... sada razmišljam o tome...
Zanimljivo, to su sve bila negovana deca, sa jačim finansijskim stanjem roditelja...

I onako za kraj, da li mi neko može reci šta reč 'denial' znaci na srpskom? Nadjoh tu reč u dva posta i procitah tačno kako je napisano, onako po Vuku.

loret
(kvizer)
29. новембар 2009. у 07.16
Баш сам скоро била у таквој ситуацији. По природи посла сам саопштила колегиници да јој се син нашао у лошем друштву, ухваћен је на „делу”, у почетку ми се чинило да је захвална што је то сазнала на време, али како се клупко одмотавало она је постајала све љућа на мене. Закључила сам да је она то знала и да забија главу у песак.Одлучила сам да јој више ништа не говорим. Сматрам да одговорни родитељи морају да знају шта им деца раде, а ако не знају или се праве, и заслужили су наркомана у кући. Мој савет ти је да ништа не говориш, поготово што те људе врло површно знаш. Ако је то с њиховим сином озбиљно сазнаће они, ако већ и не знају. Родитељи су чудна сорта.
minkenka
(SLUZBENIK)
29. новембар 2009. у 13.32
Ako nisi već odlucila, nadam se da ću ti pomoći.
Po mojoj logici trebalo bi razgovarati sa roditeljima i to što pre.
Problem je verovatno u nacinu i pristupu temi koja je vrlo skakljiva i nezahvalna po tebe. Moraces biti vrlo visprena u razgovoru kako ne bi postigla kontra efekat, jer roditelji su spremni da odbace takvu mogućnost pravdajuci svoje dete i cineci grešku. Zato pametno i oprezno ali saopšti. S obzirom da si postavila ovu temu, mislim da ti savest nedozvoljava da cutis o tom saznanju, pa ovim putem trazis pravilno rešenje.
zastopitas
29. новембар 2009. у 20.48
Hvala svima na javljanju.

Želim da vas sviju obavjestim da je razgovor sa roditeljima djecaka obavila moja koleginica. Sve je prošlo kako valja (bar za sada). Roditelji su joj zahvalni neizmjerno. Po njihovim reakcijama ,kako mi je receno,izgleda da nisu ništa znali. Ona im vjeruje, jer ni ona nije znala za svoga sina. (Usput, izgleda mi jako odgovorna majka)
Djeca su izgleda „otkrivena” na samom početku, sto ipak puno znaci. Šta će se dalje preduzeti , nisam sigurna. Pokupim samo ono sto mi se kaže, a vrlo mi je neprijatno da zapitkujem.
Prica koju mi je ispricala radna koleginica, a koju je njen sin ispricao njoj, je vrlo slična prici ovog momka koji se gore javio.

Koleginicu sam zamolila da ne pominje moje ime, ne zbog mene već zbog cinjenice da će se roditelji osjecati ruzno ako me negdje slučajno sretnu a znaju da ja znam „njihovu tajnu”

Zabrinjavajuce je koliko drustvo ima uticaj na djecu, bez obzira koliko su roditelji ukljuceni u njuhove zivote.

Ja lično vjerujem da i od najogovornijih i najpazljivih roditelja djeca mogu da skrenu sa pravog puta.

Anaisaustralije,

denial=negiranje je naucni pojam koji je prvi u upotrebu uveo Zigmund Frojd,

Negiranje i potiskivanje misli u cilju odbrane vlastitog ega, u cilju ne prihvatanja stanja, misli ili cinjenice itd..
anaisaustralije
29. новембар 2009. у 21.45
„denial=negiranje je naucni pojam koji je prvi u upotrebu uveo Zigmund Frojd”

Hvala:)
ali ja samo nisam znala da se u srpsom jeziku koristi ta reč. Ja srpski čitam kako je napisano i nekako mi cudno da to izgovorim. U engleskom se koristi bas ta reč ali se naravno izgovara drugacije.

Pozdrav
zastopitas
29. новембар 2009. у 22.25
Ne, u srpskom se ne koristi.
boneida
(andjeo)
29. новембар 2009. у 23.51
Zastopitas
pitanje je vrlo skakljivo...saznala od svog deteta...
da ne bi ugrozila svoje dete u saradnji sa njim namestis situaciju gde ti lično uhvatis dete ne delu pa mu onda kažeš ako nećeš ti da kažeš svojim roditeljima ja ću...i cekas...
ali pokusas...vredi pokusati i spasiti jedan zivot u zacetku
pozdrav
Milos1992
(Volim Srbiju i Pravoslavlje)
30. новембар 2009. у 00.58
Ma nema vise drogiranja, ovi nasi pohvatali sve ove dilere :)
Nicjim roditeljima ne treba reci otvoreno da im se dete drogira, ali treba im skrenuti paznju na danasnju omladinu koja dolazi u dodir sa drogama u uzrastu od 12-13 godina.
Sami roditelji bi trebalo da se tada malo zainteresuju za svoje dete, da se malo edukuju o simptomima uzimanja narkotika...

Dilema je šta li će se desiti oko ukidanja ovih viza i zašto neće biti ukinute, kakva li će se sada sargarepa zavioriti na stapicu ?
pata
(milijarder)
30. новембар 2009. у 03.29
zastopitas, svako dobro, nadam se da će se decak spasiti...

javi se i za par meseci da nam kažeš kako stvar napreduje...
kadifica
(procvjetala)
01. децембар 2009. у 15.16

Da je dilema, jeste. Ali kako zivjeti sam sa sobom znajuci da nisi ništa učinila da tom djetetu i roditeljima pomognes? Ja nebi mogla.

Zamisli ako to djete sutra tvom djetetu bude guralo i nabavljalo drogu.

Ja lično bi napisala anonimno pismo (sa svim detaljima koji su mi poznati) i poslala bi roditeljima pa oni neka odluce šta će sa tim informacijama.

To je jedina opcija koju ja vidim da se nemjesas ali i da neokrenes ledja.
jedna_ana
01. децембар 2009. у 20.39
Koje li se samo gluposti ovde mogu procitati!

Ne prica se sa roditeljima, ako se za to oseca potreba, nego sa detetom!

Sve ostalo spada u grupaciju nasladjivanja tudjom nevoljom i podizanja svog ega i to jedino i iskljucivo jeste.
anaisaustralije
03. децембар 2009. у 02.40


„Ne prica se sa roditeljima, ako se za to oseca potreba, nego sa detetom!”

Alal ti vera na mudrosti. To bas tako ide, komsinica poprica sa narkomanom i on prestane da se drogira. Doticna komsinica pri tom treba
da vodi racuna da ne bude primecena sa tim detetom jer može biti optuzena za pedofiliju i ko zna još zašto, jer ko komsinici daje pravo da vaspitava tudju decu...

yhvh
03. децембар 2009. у 05.06
serija californication je takođe jako los uzor !
dragon315
03. децембар 2009. у 15.03
Dakle tebi je dilema sledeća: pomoći detetu ili sacivati „prijateljske odnose” sa tom porodicom i zibeci stres?

Ako ti je to dilema onda treba da preispitas svoje moralne vrednosti.
zastopitas
03. децембар 2009. у 22.24
Primjetih da pojedini diskutanti uopste ne čitaju komentare niti prate razvoj situacije, sto uopste nije za zamjeriti. Međutim za zamjeriti je i te kako ako pozure da daju svoj odgovor napamet.

Ne bih sada da ulazim u detalje, već bih zamolila da pojedinci ne skacu prije nego sto kažu hop!

Što se tiče djecaka, sve je rijeseno, po mom mišljenju, na najbolji mogući način.

Hvala na javljanju i validnim sugestijama.
virgin
17. децембар 2009. у 13.32
kao sto je predlozeno od Pate, dete treba otrgnuti od lošeg drustva. Samo druzenje kroz aktivnosti.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Mantra Bracelets?
.