Ono čega se svi trkaci-atleticari, a i ostali sportisti najviše plase je upravo to: Povreda Ahilove tetive.
Jako se teško leci i veoma brzo vraca ako nije dobro tretirana svim poznatim sredstvima iz rehabilitacionog programa.
Ne bih ulazio u to koliko dobre patike koristis i da li imaš uloske u nima, posebno prema tvojim tabanima(svodom tabana) napravljene.
Zatim tehnika trcanja i ono cuveno zgrevanje-istezanje kad i zašto i koliko i kako...
Ono sto može da pomogne od sredstava je: Traumeel mast (Made in germany),ima je svaka bolje snabdevena radnja zdrave hrane u Kanadi.
Upotreba prema uputstvu.
Zatim takozvana konjska mast: Pferdebalsam (Made in germany)možda je drže neke apoteke gde su vlasnici svabe, ili možda radnja Brandt.
Nazovi i pitaj.
http://www.yelp.ca/biz/brandt-meats-mississauga
Neki od linkova su stavljeni da se malo i uplasis, a i zaboravis tu trku u novembru, jer se može desiti da ti sledeća posle te bude tek tamo neke 2013-te.
I najmanja povreda A.T. može trajati i 6 meseci,i to uz pravilan vid lecenja. A nekad davno su zarobljenicima presecali tu istu tetivu, jer su onda znali da sigurno neće nigde i nikad pobeci.
Zato treba biti strpljiv, to ti je i iz licnog iskustva.
Pozz
----------------------------------------------------------------------
Piše : Zoran Filipović,Vft.
Najznačajniji mišić potkoljenice naziva se m. triceps surae kojega svi poznajemo pod nazivom „list”. Proteže se stražnjom stranom potkoljenice i odgovoran je za pokret plantarne fleksije stopala, odnosno pomicanja stopala prema dole (npr. stajanje na prstima). M. triceps surae se sastoji od tri mišića, dva m. soleusa i m. gastrocnemiusa. Na svojem donjem dijelu mišići prelaze u tetivno tkivo i vežu se na petnu kost. To tetivno tkivo naziva se još popularno i Ahilovom tetivom. Ahilova tetiva je vrlo jaka i debljine je oko 1.5 cm. Ona prenosi snagu mišića lista na petu te je pritom izložena ekstremnom opterećenju. Pri skoku uvis, na tu tetivu djeluju sile koje su i do 15 puta veće od tjelesne težine, a za vrijeme trčanja na duge pruge, tetiva je izložena silama koje iznose više od 1000 tona. Zbog toga često dolazi do preopterećenja i nadraženosti. Problemi sa Ahilovom tetivom spadaju u najčešće trkačke povrede današnjice. Zbog bolova u „listu” velik broj trkača ne mari puno, odnosno povezuje te bolove sa dugotrajnim treningom, jakom trkom ili pak napornim dionicama, a takvi bolovi najčešće bivaju „pretrčani” bez posebnog tretmana. Najveći problem nastaje upravo nagomilavanjem takvih mikrotrauma, kada bol u Ahilovoj tetivi ne prestaje, i povreda postane kronična.
...mikrotrauma + trening + mikrotrauma + trening... = K R O N I Č N A U P A L A
Upalni stadij, koji su svi zasigurno doživjeli karakterizira nekoliko simptoma :
1. Bol u potkoljenici prvi je znak upalnog procesa i javlja se najčešće prilikom pokušaja trčanja ili kod hodanja.
2. Jutarnja ukočenost u listu odnosno bol koja se javlja odmah nakon buđenja prilikom oslanjanja na nogu.
3. Oteklina
4. Palpatorno tvrda tetiva
Zanimljivo je kako je ponekad teško uzeti odmor i zaliječiti povredu, pa nastavljamo trenirati unatoč velikim bolovima i tako riskiramo da duže ostanemo izvan aktivnog trčanja. Naime, učestalim upalama i mikrotraumama na tetivi ostaje ožiljno tkivo i ona se zadeblja. Tako postaje manje elastična, samim time osjetljivija na povrede, i tada je jedini vid regeneracije OPERACIJA. Stoga sami prosudite koliko je pametno igrati se sa upalom Ahilove tetive, koliko je pametno zanemariti signale koje nam tijelo daje kada se preforsiramo, i nastaviti trenirati...
http://www.fizioterapeut.org/ortopedija/povreda-ahilove-tetive.html
http://www.karabeg.com/ba/component/content/a rticle/28/16.html
http://www.vitalizacija-kolic.hr/tendinitis.htm
http://www.jutarnji.hr/beckhamu-pukla-ahilova-te tiva--ostao-bez-svjetskog-prvenstva-/632954/
http://www.zzjzpgz.hr/nzl/10/trcanje.htm
Ono što prvo morate uraditi, ukoliko na bilo koji način povredite Ahilovu tetivu, je da stavite ledene obloge na to mesto, uz izbegavanje pokreta koji izazivaju bolove (u ovom slučaju nije nužno potpuno mirovanje). Naravno, i u slučaju ove povrede, preporučuje se odlazak kod lekara, kao i podvrgavanje različitim fizioterapijskim metodama, ukoliko želimo da se upala smanji na najmanju moguću meru i poboljša prokrvljenost povređenog dela tetive. Od velike je važnosti u ovoj fazi lečenja upravo kinezioterapija, dakle vežbanje, i to sa dva osnovna cilja. Prvi je poboljšanje fleksibilnosti tetive, dok je drugi jačanje mišića potkolenice. Sem upale same tetive, vrlo često dolazi i do njenog pucanja, koje po pravilu nije praćeno nikakvim upalnim procesom. U stvari, pravi razlozi pucanja i do danas nisu poznati. Neki autori smatraju da je u podlozi potpune ili parcijalne rupture (pucanja) morao biti neki degenerativni proces. Drugi govore o smanjenoj ishranjenosti krvlju, koja se događa s godinama, te to potkrepljuju statistikama koje pokazuju da su kod sportista pucanja češća. Bilo kako bilo, pucanje valja prepoznati odmah kad se dogodi i usmeriti povređenog prema hirurgu, kako bi se što pre podvrgao operativnom zahvatu i time izbegao moguće komplikacije.