Obarzovanje je u sluzbi onih ciji smo robovi.
Prva stvar, naprave (ekstreman primer kod nas) da polovinu zaposlenih cine oni koji dobijaju pare od države, dok onima koji stvarno nešto stvaraju država otima novac (npr. poljoprivredni proizvodjaci, kao i ostala proizvodnja preko poreza, nepovoljnih kredita itd.), i dok se te dve grupe sukobljavaju i otimaju oko toga ko će da uzme vise para (kod nas stalno strajkuju prosvetari, lekari, pa i policija, a ne zaboravljaju koliko zaradjuju oni koji stvaraju taj novac), vlast lepo uzima svoj deo.
Naravno, tu su i umetnici, sportisti (nabolji primer su fudbaleri koji nikako da naprave neki rezultat, a kostaju nas poprilično), razni savetnici i direktori agencija, kojima je svima lepo, jer ne rade ništa a dobijaju lepu platu, na ustrb onih koji zaista nešto stvaraju.
Ako je manjak novca, lepo imaju deficit koji pokriju stampanjem para ili kreditima koje će vracati neko sutra.
Ali, i tom dolazi kraj, evo primera Grcke, Italije, pa i Spanije...
A OBRAZOVANJE... Pa ono je u sluzbi treniranja omladine da prihvati sistem i da bude poslusna (bar ono državno, u USA postoje privatni univerziteti koji su van te price, i interesantno je da su gotovo svi politicari i bankari zavrsili te privatne univerzitete), međutim i to se otelo kontroli, i omladina neće vise da slusa ni svoje roditelje.
RODITELJE koji su prihvatili SISTEM zarada neke fiktivne sigurnosti i redovne plate... Ali, vidimo kod nas kako se to obilo svima o glavu, jer se nekad mnogo bolje živelo nego sto je trebalo (na osnovu kredita sa grejs periodom cija je otplata, interesantno, bas trebala da pocne oko 1980. god.).
Ne slazem se bas sa svim u ovom tekstu, ali dosta toga je nasa stvarnost (da smo robovi onima koji lepo žive na osnovu našeg rada):
http://board.freedomainradio.com/blogs/freedomain/archive/2011/06/13/the-handbook-of-human-ownership-a-manu... r-new-tax-farmers.aspx