Дискусије : Италија

 Коментар
Italijanska kuhinja
maxmarija
20. септембар 2009. у 11.50
Dakle, šta volite da jedete? Koja vam je omiljena pasta i da li je jedete bar jednom dnevno? :-) Ima li nešto iz srpske kuhinje sto vam nedostaje? Uspevate li da nađetesve namirnice kada rešite da kuvate nešto srpsko? Neko je obecao srpski restoran u Rimu, držim ga za reč! Veliki pozdrav svima...
eSSe
(narodna poslanica)
21. септембар 2009. у 19.21
jedemo pastu bar 3 puta nedeljno, ako ne i vise...
ništa srpsko nam nefali ali mamine lazanje, ragu, ravioli i tortelini i još stosta i te kako...pizzu da ne spominjemo...
imamo veliki problem u nalazenju namernica, te nam se parmezan, pros.crudo, mortadela, maslinovo ulje, gorgonzola, pecorino, veeelike rupe u siru (leerdammer), i pasta fresca u zimskom periodu donose u kilogramima...leti pelati u konzervi i pasta...imamo zalihe kao za rat :)

ima nekoliko dobrih restorana italijanske kuhinje u ali ni jedan nam nije to to, ono pravo..

pozdrav iz beograda :)
sh0ne
21. септембар 2009. у 23.08
U Bg-u italijanski restorani ne valjaju. Nisam bio ja lično ali su mi vishe puta rekli da nije to to. Normalno je!

Jedno od malo stvari sto gotivim kod italijana je kuhinja, pastu jedem maltene svaki dan, pizzu isto. Što se tiche mesa vise sam za srpski način spremanja. Nasi specijaliteti sa mesom su ukusniji dok su ovde zdraviji! Ne moze se uporediti srpska prasetina i njihova neukusna porchetta! Od mesa bih izdvojio od italijanske kuhinje samo fiorentinu cottura media onako malo krvavu:) Mekana je i vrlo ukusna!

Srpska hrana mi neverovatno puno nedostaje.. i kod mene se uvek prave zalihe (koje se brzo zavrse). Kajmak, domaći sir, sarma (ovde nema kiselog kupusa!), ajvar itd itd. Pravimo ono sto možemo, trudimo se da bar malo lici na nasem. Srećom postoje prodavnice LIDL u kojim ima dosta stvari sto lici na naše a i jeftino (kvalitetno) pivo :)

Essa predlazem razmenu namirnica:)
maxmarija
22. септембар 2009. у 04.43
Esse, mogu da zamislim! Divno je sto si nas podsetila da stvari mogu da se gledaju i iz drugog ugla! Što se italianskih restorana u Beogradu tiče, ja sam najzadovoljnija Gulijem u Skadarliji, pica im je vrhunska!
Vidim da je Shone veliki intenditore! Uvreda je za srpsku prasetinu uporediti je sa porchettom! A i sami Italijani to prizanju! Apsolutno se slazem sa svim sto si rekao! A i dao si mi vrednu informaciju, moracu da istražim Lidl, videcu ima li neki blizu mene!
Što se mene tiče, ono sto mi najviše donose su kore. Za sve drugo sam nekako i mogla da nađemmizernu zamenu ali za kore nikako! Pastu volim, a picu obozavam. Čak sam postala i vesta u pravljenju istih, ali mamin slatki kupus sa suvim mesom ništa ne može da zameni!

Veliki pozdrav za sve gurmane...
eSSe
(narodna poslanica)
22. септембар 2009. у 06.02
shone ja lično sam obisla gomilu restorana tzv. italijanske kuhinje i svakom sam nasla manu, možda je to profesionalna deformacija kad imaš roditelja koji je profesionalni kuvar ali gde god sam sela da jedem bilo je zamerki...
s druge strane to je potpuno normalno jer npr. barila i buitoni nisu ovde iste kao u IT, naše su za istocno trziste i prave se u rumuniji...već tu se oseca razlika u pasti...
drugo je voda, nasa je puna hlora i to menja ukus hrani..
treće ne uvoze prave stvari iz italije već neke jeftine imitacije...
četvrto koji ćeš ti djavo ovde po ital. restoranima kad ti ne vidis momenat da se najedes dobrog rostilja i srpskih djakonija... :)))

sh0ne
22. септембар 2009. у 08.19
heh pa i nisam bio rekli mi neki ljudi koji su bili po raznim tim restoranima cisto iz radoznalosti. Ja u Beogradu ne želim da čujem da uopste postoji neka zemlja koja se zove Italija.
A to da su zabarski proizvodi lošeg kvaliteta kod nas je skroz tačno i ne treba kupovati ako se ne mora,kvari sve!
Citao sam negde da su slovenci poceli da izvoze kajmak kao njihov proizvod..sramota, treba im sprečiti to!

ONO STO MI FALI Najviše U OVOJ ZEMLJI JE DOMANI HLEB! Sa ovim zabarskim mogu ubiti nekog ako ga gadjam... gledam da jedem samo onaj pugliese, nekako je najbolji i traje vrlo dugo.

Lidl imaš svuda i nacices svasta korisno, čak i cevape:) na kojima piše cevapcici..

namernik
(Comandante)
22. септембар 2009. у 12.23
„A to da su zabarski proizvodi lošeg kvaliteta kod nas je skroz tačno i ne treba kupovati ako se ne mora,kvari sve!”

E moj shone,sprcao si ko zna koliko godina i palis se na proizvode koji dugo traju.Neću da ulazim u kvalitet italijanske hrane,ali ako ništa u celom svetu znaju za italijansku hranu a za srpsku ne zna niko.
Što se tiče trajnosti hrane,prozivoda itd;bolja je i kvalitetnija hrana koja ima kraci rok trajanja.Mislim naravno na ono sto kupujete u ambalazi na kojoj piše rok trajanja.Uzmimo primer piva,ako na konzervi ili flasi piše rok trajanja 30 dana,pa bolje je to pivo nego ono gde piše rok trajanja 60 dana.Zato sto ta duga trajnost se postize hemikalijama.Vecina hrane nije sto i vino koje je sto starije tim bolje.
Bio sam po italijanskim marketima,po pijacama i sl radnjama.Proizvodi su im daleko lepse i bolje upakovani nego kod nas,kvalitet takođe uglavnom bolji.Ono sto je skuplje skuplje je jer je i boljeg kvaliteta nego kod nas.
To je još jedna zabluda da Srbi jedu zdravu ekolosku hranu.Kod nas kupis kajmak na pijaci,i kad pojedes racunaj da verovatno dobijas proliv.
Kao sto postoji kultura zivljenja i svega,tako postoji i kultura ishrane.Samo prost covek voli trajnu hranu,pa da skuva loncinu nečega,pa to nabije u frizider,pa onda podgreva danima,ili nacne neki sir pa ga onda zvace svaki dan i deset dana vraca i vadi iz frizidera.
Kulturan covek ima mali frizider,koji je uglavnom prazan,kupuje namirnice sto će tog dana jesti a ne skladisti hranu kao medved da ima za celu zimu.
Prostaci za svoj prenatrpan frizider imaju izgovor u tome sto im je kao mrsko da svaki dan idu do marketa.Pa kako god,ipak uvek nešto zafali,i mora se do marketa skoro svaki dan,hteli ili ne hteli.

sh0ne
22. септембар 2009. у 13.25
Ja znam da je jache od tebe da moras uvek svakom da prigooris ali ne vidim ko je ovde uporedio srpski i italijanski kvalitet i ko je uopste pomenuo dal je bolja kratkotrajna ili dugotrajna hrana.

Ovde komentarisemo o tome kako su italijanski proizvodi koji se prodaju u Srbiji lošeg kvaliteta jer nisu oni originalni nego kopije od ko zna dakle.
Saberi se covece...
namernik
(Comandante)
22. септембар 2009. у 14.33
Pa dobro,ali svakako nisam promasio temu.Verujem i ja da su u Srbiji italijanski proizvodi losijeg kvaliteta.Jednom sam se neobavezno uverio na sladoledu;ima u centru Bg-a na par mesta piše „italijanski sladoled” , jednom sam kupio i kao sto sam i ocekivao,nije bilo ni prici sladoledu kakav je u Italiji.Naravno,nije taj sladoled dosao iz Italije,već su ga nasi sprckali kao onako po italijanski,ali rezultat je takav kakav je.

zokiitalia
(glava u torbi)
22. септембар 2009. у 15.34
italijanska porcheta je poznata i cenjena u svetu
eSSe
(narodna poslanica)
22. септембар 2009. у 17.15
shone, pugliese smo i mi jeli dok smo bili tamo...a meni je beskrajno falio nas srpski hleb...
u ova vremena i moja keva i svekrva koriste maksimalno masine za pravljenje hleba i na taj način se snalaze...
keva kupuje neko brasno u lidlu i hleb je strava...

meni se porchetta svidja, specifican je to ukus dok moj muž nije mogao da je svari, njemu to nije bilo to pa nema boga, mrzeo je zacine...

ono sto mi ovde nedostaje je fiorentina, carpaccio i svi oblici „zivog” mesa...
ponekad nađemoneko parce koje lici na bistecca di vitello ali nije to to... u 1 od 5 slučaja bude dobro meso a vise puta mi se desilo da zafrljacim u kantu ono meso koliko je odvratno...

sad kad smo bili keva spremila neke svinjske krmenadle u nekom sosu, yebote odvratniju svinjetinu nisam jela...kaže ona meni pa takvo je meso ovde, reko učini mi uslugu ne spremaj vise svinjetinu, u srbiji je bolja...i jeste nasa svinjica ukusnija definitivno...

doduse moram priznati pa smo ovde napredovali u nabavci namirnica, godinama sam pannu vukla iz italije, sad je ima (neka jeftina kao iz lidla) ali bar je zabarska...

pravu gorgonzolu je teze naći, ima je u merkatoru al me mrzi da sa drugog kraja grada idem tamo pa se snalazimo sa plavim budjavim sirom...

pros.crudo je misaona imenica ovde, nema trziste od speka... a dusa mi pati za prosc+melone...davila sam se 10 dana u tome kad sam bila

veliki izbor povrca preko cele godine sad nam dozvoljava da mnogo cesce jedemo pastu na 1000 nacina...secas se nekad, zimi se jeo samo kupus i krompir...danas ima stvarno svega...

voce vise nije voce, ni tamo ni ovde...ništa nema onaj dobri slatki ukus voca kao nekad, te radje jedem ananas iz konzerve nego breskve i kajsije...

pizzu ovde ne mogu da iskopiraju dobro zbog brasna koje se razlikuje od IT, pelati su im skupi te ga muljaju sa kecapom, mozzarella im je takođe skupa pa mlate sa nekim bezveze sirevima, sve u svemu odlicna je to pizza al za one koji ne znaju kakav je original...forno a legna imaju retki..

carbonara mi je ovde omiljena jer je nasa slanina dimljena te daje mnogo bolji ukus od italijanske, u njoj smo veceras podavili kumove..

italijanska kujna je fantazija, dozvoljava da od ničega napravis dobru klopu za kratko vreme, zato je obozavam..

sh0ne
23. септембар 2009. у 00.16
Pa jeste za cas posla izmislis super veceru, brzu ukusnu i jeftinu!

Jel ima tamo kod nas rucola? Nikad je nisam primetio...
Što se prshute tiche naravno prva je klasa ali između italijanske i dalmatinske recimo nema igre, dalmatinska ubija koliko je dobra! Još su tamo 90% domaće...

Inače treba da budemo srećni, kad pomislim za vreme devedesetih šta smo imali u prodavnicama u Srbiji i sad..ono ko sto ti kažeš kupus i krompir cele zime:)

Voce i povrce trudim se da ne uzimam u prodavnici nego od seljaka kad je sezona, jer oni imaju uvek ono najbolje. Sad jesti dobar paradajz u decembru je nemoguće al preko leta su milion puta bolji seljacki a i jeftiniji su!

Ja sam ovde u Pescari na primorju i svuda oko mene su masline i dosta ljudi koje poznajem imaju njive maslina i prave domaća ulja.
Oni meni svake godine čim naprave poklone oko 15 20 litara da imam tokom cele godine, ja ne mogu da vam opisem kako je to ukusno tek kad ga donesu..danima mogu da jedem samo hleb maslinovo ulje preko i so..ili bruskete! Inače prodaju to ulje 7-10 eura po litru, znaci vrhunac kvaliteta!

O vinu i da ne pricam...ide mi voda na usta:)
maxmarija
23. септембар 2009. у 04.41
Da, ja obozavam rucolu (riga, rikula na srpskom), ali je takođe nisam videla u Srbiji, kao uostalom ni većinu tih salatica koje lice na travu: songino i ostalo.
Što se mesa tiče, kvalitetnije je u Srbiji. Tj. da pojasnim, i ovde ima kvalitetnog ali ćeš ga debelo platiti, prosecno gledano odnos kvalitet-cena u Srbiji je mnogo bolje. Ali ako hoćeš da spremis carpaccio u Srbiji ćeš verovatno teško naći odgovarajuce meso. Prosto su navike drugacije, pa i mesari spremaju ono sto siroke narodne mase traže.
Povrce možemo biti srećni da nađemokvalitetno samo na pijacama i tamo i ovde, malo vise tamo nego ovde. Na pr. teško je ovde naći male paprike-babure za punjenje. Naravno nije problem uzeti one velike i preseci ih na pola ali one velike su i mesnatije da ne kažem deblje pa sve to utice na krajnji ishod.
Što se italijanskih proizvoda u Srbiji tiče, sada, hvala Bogu, još i mogu da se nadju. Ranije nije bilo ničeg. Ali, kao sto ste lepo primetili problem je u kvalitetu, ali i u ceni. Poslednji put kad sam bila u BG-u i resila da za prijatelje kuvam italijansku hranu za 500g paste Barilla koja ovde kosta 70-80 centi i sigurno ne spada u one vrhunske i skupe, dala sam 250 dinara, skoro 3 evra! Ja razumem da mora biti skuplje nego ovde, ali 400% je stvarno preterano!
Hleb, pa i nije im neki stvarno. Ne znam ni koliko mi se u Srbiji dopada hleb, generalno govoreci jer izuzetaka uvek ima. E sad, da probate pravi hleb od kog vam podje voda na usta treba otici na Siciliju! Prosto je kultura drugacija. Tamo se svez hleb kupuje posebno za rucak a posebno za veceru. Ovde, u Rimu, pekari naprave jednu turu hleba i prodaju je ceo dan,tamo se pravi i popodnevna tura za veceru. A kakav je, hrskav, bogate sredine, lepo ispecen ali nije zilav ili supalj. Toliko je ukusan da sam najcesce prekidala veceru na pola da bih jela samo hleb! Verujte mi na reč!
Pica u Beogradu stvarno može da bude riskantna. Potvrdjujem sve ono sto je Esse rekla. Prave neku vrstu srpske pice, koja je ok ali nije ona prava. Trebalo bi drugacije i da je nazovu. Bas zato je moje iznenadjenje bilo ogromno kad sam otkrila Guli. Pica je savrsena, sa paradajzom i fornom a legna! Toplo preporucujem! I zato što ja takvu picu ne mogu da nađemovde u Rimu! Ovde je uzas! Ne znam gde si ti Esse živela, vidim da je Shone u Pescari, ali bih htela da vam objasnim kakva je rimska pica. Moj muž tvrdi da se u celoj Italiji pravi odlicna pica osim u Rimu. Jako je nesrecan zbog toga jer je on veliki obozavatelj pice.Ovde je pica jako ali jako tanka,kao palacinka, toliko da je prakticno kao keks kad se ispece. Mi ne volimo debelo testo, ali nije stvar samo u debljini već u konzistentnosti. Prosto je drugaciji dozivljaj. Vrlo često ako ima mogućnosti trazimo duplu debljinu testa i to se onda priblizi pravoj pici. Zbog svega toga sam naucila da je sama pravim i vrlo smo zadovoljni.

Buona giornata a tutti..

eSSe
(narodna poslanica)
23. септембар 2009. у 06.28
rukole ima na svakoj pijaci i boljem supermarketu...
ja sam je posadila u vikendici i celo leto smo je imali u izobilju...

shone za taj litar ulja placam duplo ako mi doneses bar jedan kad dolazis :)))
za pescarom patim zbog jagnjecih raznjica, onim malih lepih u kojima se davim a jedem samo kad odem u abruzzo...

fali mi brios i kapucino ujutru, ne mogu vise da jedem po pekarama, smucili su mi se svi oblici naših peciva...

maxmaro ja sam bila u perudji i tamo je pizza tanka i velika, tako je prave...i tako umbri vole...
moja sreća je bila ta da sam imala za drugare 4 brata napolitanca i svi pizzaioli te sam pizzu uvek jela pravu napolitansku, alta i bogata :)))
inače volim visoku ili debelu pizzu, ne znam kako da objasnim...

najbolju sam jela u napulju i padovi, to mi je ostalo u secanju...

gde ti je taj guli da odemo da probamo pizzu pa da iskomentarisem ovde :)))

sh0ne
23. септембар 2009. у 08.22
Uh poznata mi je „rimska kuhinja” vrlo dobro i ne cenim je previse. Na stranu sto dosta restorana drže razni stranci rumuni pakistanci indijanci babilonci itd koji ocaraju ljude reklamom da je u njihovim restoranima domaća kuhinja a ustvari nema veze sa vezom. Još nisam nasao pravi rimski restoran. Iako najoriginalniji ostaje „La parolaccia” ne znam dal je neko od vas bio tamo:) Prakticno restoran je poznat u celoj Italiji po tome što se konobari ne ponasaju onako kako su obično ljudi navikli nego te celo veche originalno zezaju, psuju i sale na tvoj racun. Naravno ti kao gost imaš pravo da uzvratis. Mesto nije sa snobove al za opustene ljude je prva klasa.
Skoro sam jeo u jednom restoranu tamo i tražio sam poznatu njihovu karbonaru. Doneli su mi nešto sto i ne lici na to. Tako da mi se smucilo istrazivanje rimske kuhinje. Preferiram romagnolu koja je vrhunac italijanskih specijaliteta ali ni juzne pokrajne nisu za baciti. Pizza napoletana, paprichica calabrese i razni specijaliteti iz sicilije...

Essa, arrosticini su nešto najlepse sto sam probao u zivotu, i stvarno su vrlo cenjeni. Dolaze iz cele Italije ovde da ih jedu, a ja uvek savetujem dva restorana naravno u planini gde su najbolji. Tope se u ustima! Prošle godine sam odneo 200 komada u Breshu i tamo pravili rostilj, lizali su prste!
Što se tiche ulja najverovatnije neću dolaziti pre nove godine a kad dodjem nije problem da ti donesem kanticu ulja, naravno besplatno;) Nadam se da ću uspeti novo da ti donesem, u oktobru/novembru beru masline pa dok naprave...trebalo bi da bude spremno!

Jel neko od vas nekad video dunje u Italiji? Ja nikad, vecina njih ni ne zna šta su!

A primetio sam u Beogradu skoro svi su poceli da prave samo espresso kafu po kaficima, mada kvalitet te kafe nije onaj ko sto je ovde. Nije dovoljno samo uzeti dobru kafu i napraviti..tu je stvar i masine koja pravi espresso, Pre svega, sto vise je koristis bolja će ispasti a i naucio sam da je caka u tome da je nikad ne treba gasiti..a verovatno konobari u Beogradu nemaju tu kulturu. Za sad sam samo na dva mesta popio dobar espresso: Ruski Car u Knezu i Buongiorno na bulevaru..

evo Essa da te mucim malo:) http://www.pesolillo.it/images/arrosticini.jpg

Marija, jesi dugo u Rimu? Jel ima tamo naših ovako normalnih za druzenje?
qpqp
(Anti Pajser Divizija)
23. септембар 2009. у 08.38
Shto se tiche espresso kafe u Srbiji,stvar je u tome da vlasnici kafica meshaju zrna za espresso i zrna turske kafe da bi vishe zaradili.I onda kada ti donese,a ti je po navici cimnesh,zastane ti u grlu pa neće ni gore ni dole.Na nekoliko mesta u Ns-u se stvarno pravi vrhunska kafa,isto i u Bg-u,a u ostalim gradovima splachine.
eSSe
(narodna poslanica)
23. септембар 2009. у 09.34
momci nema veze ovo sa kujnom al da ne otvaram nov topic...
kako se kaže na italijanskom klipovi i karike od kola?

aj neka dobra dusa ovo da mi kaže, hitnoooo mi je:)

sad mi se zuri a posle ću da iskomentarisem postove :)))))

qpqp
(Anti Pajser Divizija)
23. септембар 2009. у 09.55
Klip-Pistone,karike-segmenti.Za koji auto ti treba?
andjeo84
(student)
23. септембар 2009. у 10.07
A jel nalazite negde musmule.Ja sam ih ovde samo jednom videla u prodavnici voci i prodavci nisu ni znali kako se to zove.
sh0ne
23. септембар 2009. у 10.22
musmule su nespole
eSSe
(narodna poslanica)
23. септембар 2009. у 10.56
za toyotu mi treba, pa ne znam da prevedem i da prenesem kevi a ovde nema da se nabavi, moracu da naracujem najverovatnije odande ako resim da popravljam auto...

hvala do neba :)
maxmarija
23. септембар 2009. у 11.17
Ja sam dobru kafu pila samo na par mesta u Beogradu: u Identicu na Obilicevom vencu i u Uscu, u jednom od kafica na I spratu Delta City-ja i u Buongiornu. Inače, stil Identica mi se jako dopada a i torte su im odlične. Jeste da nisu italjanske.. :-)

One musmule tj. nespole koje sam ja ovde vidjala nisu kao one koje znam od kad sam bila mala. A i pravu si, ovde dunja ne postoji. Moj muž je pvi put probao dunju u Srbiji, slatko i kompot od dunja mu se jako dopadaju. I znate šta još ovde ne može da se nadje, korenje tipa paskanat,koje ide u povrcnu supu. Ali su zato ovde mnogo vise u upotrebi spargle, atricoke, bob ili cvet bundeve.. Razlike u kuhinjama imaju veze sa klimatskim podrucjem i istorijom. Bas je super ta raznovrsnost!

Shone, ovde sam definitivno od pre godinu i po dana,mada sam prakticno na relaciji Beograd-Rim još od 2006. Pravo da ti kažem, u Rimu bas i nisam nešto nabasala na Srbe, ali teško da mogu da zamislim veselije drustvo od ovog „našeg” na Cafe-u! Iako tek od skora posecujem diskusiju primetila sam da je veoma ziva!

sh0ne
23. септембар 2009. у 11.50
a ima nas raznih..od filozofa, do intelektualca, onih koji uglavnom koriste ovo mesto za kukanje i pomoć, trazioca brakova po Italiji zbog papira itd itd uglavnom smo Essa, qpqp i ja najaktivniji u zadnje vreme..da nebi ova diskusija bila dosadna i puna monotonije sudbina je stvorila i poslala nam gospodina pod nickom Namernik pa eto imamo i skim da se prepiremo:) Ukratko o nama.
namernik
(Comandante)
23. септембар 2009. у 12.37
Moj pravi nick je Dovlaa,a ne ovaj.
Kukao bi ti da ti treba pomoć a nekad bi svakako i babu od 80 godina ozenio da dobijes te papire sto sad imaš.
Nešto ste ti i još neki bili digli veliku galamu na pedere oko 20.septembra,a sad vidim da sa zenetinama oko ica i pica bolje brbljas od svake kuvarice.
Narodu je uvek hrana bila vaznija od svega.Sto voli da kaže jedna moja drugarica „pa našim ljudima je smisao zivota da nadju sto jeftiniju kobasicu,da je isprže i pojedu odmah bar pola kila”.
Ovako trivijalni i bezvezni razgovori,tj caskanje,samo truju ljudsku dusu i izazivaju u njoj najniza osecanja.
Sto rece mislim Hrist „ne prlja coveka ono sto ulazi mu u usta,već sto izlazi iz njih”.

eSSe
(narodna poslanica)
23. септембар 2009. у 13.15
marija sad kad zavrsim sa poslom a nije mi daleko odo u guli na pizzu...
ako je sr...e ima da ti ispostavim racun u rim :))))))))
eSSe
(narodna poslanica)
23. септембар 2009. у 13.31
a da,
vladice zivotati, preskoci rodjace bar neku diskusiju, aman pusti nas u miru bar o nečemu da pricamo a da te ne čitam kako seruc.kas, da izvine ovaj narod... nije bre veliki post pa da ne pricamo o hrani...

'oćeš bre na pizzu da te vodim, evo sad idem, pa da bar o tome čitamo komentare, da mi filozofski objasnis njeno poreklo, sadrzaj, kako se ona pravi i šta su po tebi zaboravili kad su je izmišljali... a možda ti se i svidi, i drustvo je zabavno, opusteni ljudi, biće ti lepo...nije bre zivot samo ispred kompjutera..

auuu bre ko da si bio mirodjija u prethodnom zivotu

namernik
(Comandante)
23. септембар 2009. у 15.32
Nisam ljubitelj pizze,ne idem po restoranima,svadbama,sahranama,dacama,svinjokoljima.
A veceras sam i zauzet,ova mala odlucila da mi peva ,pa nije red da je zapostavim:

http://www.youtube.com/watch?v=FMEpcf89qqk&feature=related
qpqp
(Anti Pajser Divizija)
23. септембар 2009. у 16.04
Esse,ovde u mom komshiluku postaji prodavnica jedne austrijske firme Mahle( poznata i pod imenom Knecht) koja proizvodi delove za automobile svih tipova i marki.Bio sam par puta tamo i video da za Japance imaju sve za motor,ukljuchujuci klipove karike i klipnjache,kao i za menjache(setovi lamela).Ako mi dash sve podatke automobila,mogu da ti pogledam,a za par dana možda skoknem do kuce pa ti eventualno i nekako doturim.
eSSe
(narodna poslanica)
23. септембар 2009. у 17.37
odgovoricu ti sutra na mail, u firmi imam sve, nemam kod kuce, da bas ne iznosim podatke od kola pred svima :)
možda mi ti ispadnes zadnja nada, uteha i spas...

no da se vratim na hranu, da ne kvarimo topic, ono za kola mi bese hitno pa nisam znala koga da pitam osim vas, hvala :)
sad spadam u shonetovu grupu: treba mi informacija :)

crna marija „natera” ti mene da idem da jedem pizzu u guli a imaš sreće te je pizza stvarno bila dobra, kao ona u rimu :))

salim se potpuno je ispunila sva moja ocekivanja (na teritoriji beograda) i ovo je drugo mesto u gradu gde sam jela odličnu kopiju originala...mrzim da idem po preporuci pa još da se razocaram, al ovo je bilo prijatno iznenadjenje...a i lokal je lep...
moj muž je samo rekao: dosli smo u skadarliju da jedemo pizzu...svasta..
a oko nas mirise meso i mesiste, tresti muzikica iz svakog lokala, skadarlija ocarava svoje goste...nisam bila tamo godinama, te ti hvala i na tome...lepo su je sredili, stvarno

shone pomenuo si „parolacciu” u rimu...bila sam tamo davnih 90-ih al cisto sumnjam da se i dan danas nešto promenilo...
meni je to bilo interesantno, mada ne bi ono podnela da idem 2 puta nedeljno.. :)

prava italijanska kafa u beogradu? narode to je misaona imenica...

to je sve samo ne kafa, šta god da joj rade, nema i nikad neće imati taj jedinstveni ukus espressa... ako mi kazete gde se u beogradu pije pravi espresso, evo ja ću i tamo da odem :) ali i to je stvar vode...

secam se mog drugara iz prokuplja godinama je dovlacio lavazzu iz italije, ima kafic poslasticarnicu prestiz, možda tepi qp to mesto nešto znaci, u centru grada...e jedino kod njega popijem pravi espresso i ima pravu masinu dovucenu iz italije, on kao nenormalan i dan danas strasno drzi do toga...
sve ovo po beogradu su imitacije i otimanje para za kafu...samo ovde može 2 eura da kosta kafa a u IT 95 centi...

dosta za veceras, klopa je bila odlicna sad ide nina-nana :))
maxmarija
24. септембар 2009. у 03.27
:-) Pa rekla ti ja! Nego, malo sam i rizikovala, jer sam poslednji put bila još prošle godine, mogli su hiljadu puta da zamene pizzaiola i da pizza ne vredi ništa! Nemoj da se ustrucavas da tamo narucis pastu ili meso, sve im je super...
CrNi_PeTaK
(baxuz)
24. септембар 2009. у 05.19
ne, ne, ne...za primo, secondo e dolce imam ja moj licni restoran koji dolazi 4 puta godisnje i zove se „mamma mia” u kom je hrana izvrsna i u kome se spremaju samo jela po porudzbini :))))

tako da...to mi ne fali...ali pizza da :)

e da, umbija je poznata po „torta al testo” ... vi koji ste u drugim regijama jel konzumirate to?
eSSe
(narodna poslanica)
24. септембар 2009. у 07.56
qp imaš mail :)
sh0ne
24. септембар 2009. у 09.45
Namernik, dovla ili kako već tebi izgleda ulazi na usta ono sto bi trebalo da ti izlazi na drugim mestima..da se ne izrazavam, prestani da jedes...
Šta tebi toliko smeta sto ja pricam i razumem se u kuhinju? Nisam ti ja kriv sto si verovatno onaj tipican starinski muskarac što ne zna ni dva jaja da isprzi nego samo da sedne i da dobija na izvolte..
Ovde se menjaju utisci i razlikuju se dve kulture jela a bezvezne provokatine razgovore vodis samo ti...postoji logican razlog za to što nigde nisi pozeljan! Svaka ti cast dokle bi se spustio, danas sam radio kod jedne babe od 90 godina koja izgleda poprilično usamljeno. Ako hoćeš mogu da ti dam njen broj telefona...

Essa probaj kafu u Buongiorno poslasticarnici to ti je na bulevaru na zvezdari..malo pre cvetkove pijace. Ili u ruskom caru, ako već nisi!:) Tu vredi piti!

A za taj specijalitet iz Umrie prvi put čujem, o cemu se radi?

Sad kad pomenuste japanske motore i auta dodje mi da vas pitam jel ste jeli nekad u Japanskom restoranu? Jel ima to u bg-u, ja i ne znam?
Ovde u Pescari ima dva, jedan je klasicno preskup a drugi je stvoren za alave ljude. Prakticno rucak kosta 10 a vecera 15 eura po osobi (pice kafa i desert se placaju posebno) i možeš da jedes koliko oćeš. Sam ustajes sipas koliko oćeš i koliko puta oćeš. Stvari za przenje ti isprže u trenutku. Sushi isto seckaju svaki cas i stoji da se sam poslužiš i dosta je zanimljivo a i jeftino. Svaki put se prejedem kao svinja i bude mi muka! Slučajno sam otkrio to mesto kad sam isao da „prekontrolisem” dal simboli koje sam istetovirao na japanskom jeziku stvarno imaju značaj koji sam ja tražio. :)
eSSe
(narodna poslanica)
24. септембар 2009. у 10.35
aj, ću da probam i kafu tu gde kažeš...hehehe osecam se ko test za hranu i pice :)

torta al testo se meni mnogo dopada, ali ne lici na piadinu romagnolu, nema veze s njom...

http://www.perugia.com/pgcom_magazine/articolo-ricette-torta-al-testo.htm

pece se na kamenu, danas mnogo modernijim kalupima (kamen) za kucnu upotrebu i puni se najcesce sa prosc.crudo, stracchino e rucola ili salsiccie...
ako ikad idete u umbriju to morate da probate a najbolja se jede na lago trasimeno...
ja imam kalup i čak je ovde pravim jer je jednostavna :)

japansku kuhinju nikad u zivotu nisam probala za razliku od kineske...
ovde u BG me strah da odem u prvi restoran koji vidim, ja volim na preporuku... koliko sam često isla u kineski restoran u perudji, toliko za 4 godine beograda nisam ni jednom, prosto ni ne znam gde da odem...

iskrena da budem, ako ne racunam zemlje severne evrope koje ni nemaju neke specificne kuhinje (CH, SWE, AT, D) probala sam još samo francusku i u montekarlu libansku...
francuska kujna je ok, koriste mnogo zacina a ja toga nisam ljubimac...
libanska...sacuvaj me boze, il sam ja pogresno izabrala ili je to totalno bljak, neki sladunjavi ukusi, izmesani, jedem onu piletinu, jede ona mene...bilo mi muka
eSSe
(narodna poslanica)
24. септембар 2009. у 10.41
e da,
shone za ulje i raznjice bi te cekala i u zagrebu ako treba :))))
qpqp
(Anti Pajser Divizija)
24. септембар 2009. у 12.38
Esse,mail...
taty
(007)
25. септембар 2009. у 19.09
Maxmarija...imaš rukolu na pijaci,sad su puni,sezona joj je. Pesto sama pravim,ragu takođe,fokaca je uvek i pravljena u domaćoj varijanti a Merkator i Rodic imaju svasta nešto mada sam ja vise za varijantu gde se nalazim tu hranu i jedem.
ninaparisroma
29. септембар 2009. у 11.01
Brava, taty!
Ako ti se prijede, rekose mi 'talijani na privremenom radu u Beogradu, da je dobra pizza u italijanskom restoranu na Crvenom krstu, ne secam se kako se zove (1. s' leva kad se s' Krsta krene bivšom ul. Save Kovacevica (kako se bese sad zove ta ulica?), mada je i to diskutabilno, jer ni svi 'talijani ne vole istu pizzu. Kod nas u Rimu vole tanku... a mi volimo ou „napolitansku” debljeg testa, srećom, ovde u Rimu ima restorana gde se pravi hand made by napoletani... Podrazumeva se, kao i u svim metropolama sveta, treba izbeci restorane najposecenijih turistickih kvartova.
Elem, „domaći” 'talijani, u Beogradu, kad treba da se pokazu, vode na veceru u „Sindjelic”...
I niko se ne zali da nije u Beogradu popio dobru kafu.
Ako ti zafali italijanski sladoled, najbolji sam jela u Nusicevoj, odlicna poslasticarnica italijanskog imena... jopet se ne secam kako se zove... Inače, moj muž nije mogao ocima da veruje koliko kod nas na svakom koraku kafica, butika i irestorana sa italijanskim imenima, kad se vrati u Italiju prepricava koliko mi volimo sve sto je italjansko.
Kad dodjem u Srbiju sa njim, svi moji znaju koliko voli naše mesne djakonije, tako da gde god odemo... meso, meso i opet odlično meso u svim oblicima i velicinama i na sve nacine... tako da mu posle nekoliko dana pozli, pa mase belom zastavicom i trazi pauzu bez mesa!
Pre par dana smo organizovali slavlje u naselju (Rim) i osim rostilja se prodavala i originalna sveza porchetta iz Ariccia (nemojte mi zameriti ako se ne piše bas tako) i dopala se čak i mojoj majci (u gostima) koja je odličan kriticar sumadisjkog praseceg pecenja. Njene palacinke su imale naročit uspeh, prodali smo ih 100tinak, sve u dobrotvorne svrhe (za kupovinu gonfiabili, onih duseka za besomucno skakanje naših klinaca u naselju)
Sve na temu- gde god da se nađemmi je OK! Bese... Kad gosti nisu tesni/besni... i još manje zlonamerni...
veliki poljubac taty!
ninaparisroma
29. септембар 2009. у 13.51
Ako smo kod kafe, moj dragi ide u kafic Stankovica (fudbalera), jer mu je to najblizi kontakt sa Italijom kad smo u Beogradu (kod Kalenica) iako je Milan-ista...
Inače, u Rimu, a verujem i ostalim gradovima, ima odlicnog hleba, samo treba istraziti, ne možda u prvoj pekari... Stavise, u jednoj kupujem hleb, baguette, kakav sam 17 godina jela u Parizu... a u drugoj imaju odličan „casareccio”...
Ni francuska kuhinja nije uvek suvise zacinjena... stavise, guscija i pačija pasteta važe za veoma blagi specijalitet.
I libanski restorani, tamo gde odlaze libanci (ne turisticki) imaju odlične specijalitete... treba imati prilike, možda nekoga ko može da posavetuje... pa probati i pronaći ono sto odgovara svom ukusu. Ja pravim njihovu salatu koju francuzi zovu taboulé koju jedna moja prijateljica pravi i za Slavu (u Zenevi, iako to nije važno), jer odlično ide uz naše pecenje, osvezava (ide limun) i pomaze varenju (posebno persun), posebno kad se krka do besvesti...
Moj sestric je svracao u Rim na proputovanju po Evropi, pa osim zelje da mu docaram ono sto nije probao, htela da mu docaram i malo domaćeg, za slučaj da se uzeleo... Znajuci da pije jogurt za dorucak u Srbiji, kupila ovdasnji odličan alpski jogurt (koji fakat podseca na naše odlično kiselo mleko), on ga samo probao i ocenio da „nema veze sa našim jogurtom!”... Ja u sebi pomislih- mlisa, nisi spreman za u svet!
Inače, sticajem okolnosti sam se druzila sa italijanima na privremenom radu u Parizu (saradnja njihovih ministarstava odbrane)i mogu vam reći da su svi „gastarbajteri” isti. I oni visokoobrazovani van svoje zemlje se ponasaju isto kao nasi provincijalci na privremenom radu u inostranstvu (ne svidja mi se izraz seljaci-gastarbajteri), i oni iz Italije donosili svoje proizvode (iako mogli da plate iste 3 x skuplje u Parizu) čak i običnu mortadelu i mozzarellu... a za piknik koji smo organizovali jednog 1. maja u sumi kraj Pariza (svi njihovi oficiri, Admiral i Vojni Atase sa porodicama), nosile se tepsije lazanji, fokace i sl.
Nasi bi za naše rekli- seljaci...
Elem, i ja se racunam u iste i upravo se dogovaram sa majkom kako da mi ukiseli kupus za Sv. Petku, za sarmu koju moji Italijani obozavaju!
Nego... da se nisam malko udaljila od teme? Šta ono bese?
eSSe
(narodna poslanica)
01. октобар 2009. у 14.02
u restoran na krstu sam ja jela nekoliko puta, drugar mi tu ima firmu...meni je ta pizza sve samo ne pizza...loše testo, suva i prazna...il' im je pizzaiolo u tom periodu bio los ili ne znaju da rade...ipak su fancy, pa je možda bitnije sto gradonacelnik dolazi tu da jede nego sama pizza... ja ih otpisah :))

„Ni francuska kuhinja nije uvek suvise zacinjena... stavise, guscija i pačija pasteta važe za veoma blagi specijalitet.”

e šta bi ja sad dala za par pasteta i brie :)))
Ninaparisroma
02. октобар 2009. у 07.50
Steta ako se tamo okupljaju tajkuni... Provericemo kak'a ja pizza u nadi da nisi potrefila dan...
Ne kaže se dzaba da o ukusima ne vredi raspravljati... Meni je brie jedan od sireva ciji miris naročito ne ljubim (a prijaju mi neki drugi još smrdljiviji!), ovde sam ga vidjala, čini mi se u Auchanu ili Leclercu (zal za Parizom me tera u francuske supermarkete)... a okusila sam i neki „bavarese” sir koji nije tako los, nega blaza varijanta Camemberta (francuzima bi to bila losa kopija), ako se malko ranije pre jela izvadi iz frizidera... ima ga u velikim supermarketima.
Za 3 nedelje ću skoknuti do Pariza (gde da ti posaljem pastetu, esse?), pa ću (ako stignem od skitanja) doneti pačije batake/karabatake (korzervirane u pacijoj masti), to mi je jednostavna a originalna fora za vecere nefrancuza u Italiji, ocedi se i ispece res... pa ko naše pecenje (uzivanje ali i milion kalorija za prenemaganje mojih zaova na dijeti), puzeve (svekrva bi ih probala, ali samo za mnogo para)... ako uspem u kofer i sirup grenadine (mesano crveno voce, postoji i italijanski, ali je sasvim drugaciji) koji trpam u koktele... francuski Monaco: pivo, gazirana limunada i na dno sirup grenadine.
Iz Srbije mi donose suvu brusnicu koju stavljam u salatu... sa mesanom zelenom salatom... radicem... kruskama, parmezanom, orasima...
Nego, tek da me ne precenite, ne umem da ispržim palacinke (nek' mi je mati ziva i zdrava), samo sam 2 puta u zivotu uspela da ispržim jaja kako volim (res belance rovito zumance), a da mi se ne raspadnu! Steta sto sposobnost i kreativnost ne idu uvek zajedno...
eSSe
(narodna poslanica)
02. октобар 2009. у 11.58
muž mi još ne zna (tek krecem da ga obradjujem da idemo, mrzi tenis) ali ja bih sledeće godine u montecarlo na masters i njemu da pokazem azurnu obalu koju sam ja već videla tako da ću sigurno napuniti kese francuskim sirevima, pastetama i ostalim djakonijama koje imaju...

puzeve volim ali samo male morske, nikako one uzgajane velike i mlitave :)
meni i tvojoj svekrvi bi za to neko morao debelo da plati :)))

specificna sam i za morske plodove, rakove (skampe, gamberete i jastoge) obozavam ali ih nikad prstima nisam pipnula, gadi mi se a kad vidim kako me skamp gleda iz tanjira okrenem glavu na drugu stranu...onda mi muž ocisti i tako ih jedem i davim se:)
skoljke i riba su posebna prica, za ostrige nikad nisam shvatila šta je tu tako cenjeno i skupo, 100 puta jela ak' jedna cozza mi je 7 puta ukusnija...

jegulju kad su mi servirali na sardeniji mislila sam da ću da se onesvestim od muke...onako crna savijena ko pita na tanjiru, brrrrrr i sad kad se setim izaziva mi otpor...

morska riba mi strasno fali u beogradu, nema sveze i sve što se jede po restoranima je zamrznuto...ja to ne volim

al sto ti kažeš o ukusima ne treba raspravljati :)
hobbit
03. октобар 2009. у 08.04
Volim i jedem italijansku hranu svaki dan, ali da sad treba da odaberem jednu kombinaciju jela i da na njoj živim do kraja zivota, to bi bilo: guscja francuska pasteta (foie gras), najbudjaviji rokfor, topli francuski hrskavi hleb i najmanji, najmanji kiseli francuski krastavci :-).
Za razliku od Gerard Depardieu koji kad reklamira one paradjaze od Cirio kaže „tengo il cuore italijano”, eee, io tengo il cuore francese. I posle svega neko franusko crveno suvo vino...
ninaparisroma
03. октобар 2009. у 09.32
hobbit,

odkud foie gras i rocquefort zajedno? Rocquefort je toliko jak da se foie gras onda i ne oseti... Bez uvreda po tudji ukus... Lično bih mogla i samo foie gras na dobar hleb (ne mora tostiran), a neku prostiju pastetu (jaceg ukusa) sa krastavcicima...
Verujm da smo brojni saglasni da gde god da smo, smo srećni jer svugde možemo da nađemo.. N U T E L L U! Istu uglavnom jedem krisom, direkt kasika u teglu... i brzo krij iza ledja kad naidju (kucni) neprijatelji (deca), jerbo naravno, iste ucim da- KO JE JOS VIDEO DA SE NUTELLA KUSA?!!!

hobbit
03. октобар 2009. у 16.00
Pa ako nisi videla kako to ide zajedno, mogu da ti posaljem video kad sledeći put dodjem do svih sastojaka :-). Salim se, volim jake ukuse, pate namazem malo po hlebu, onda samo mrvica sira preko, malo ga razmazem preko patea (ne sme biti onaj tvrd rokfor, nego malo manje sazreo, onaj koji prodaju sa malo tecnosti, surutke) i preko svega toga krastavac. Inače sam ukus tog patea mi je malo gorak, tako da ga jedem uvek sa još necim kiselkastim, a rokfor može i samo sa hlebom, ali ako mogu da biram, se gore navedeno zajedno je moja kombinacija. Inače Nutelu i slično, sve sto nisu domaći kolaci i torte uopste ne jedem i stvarno mi nije jasno kako to neko može da jede??? :-D
Ninaparisroma
04. октобар 2009. у 08.49
hobbit,

Gorak ukus foie gras? Meni je to sinonim za blag ukus... Ili mislis na neku terrine... ?
U pravu si, Nutella je industrijsko s*anje i gricka me savest kad je dajem deci (naravno, nikako „na kasiku”!) A posto sam sama svoj neprijatelj...
Inače, deci sama pravim Nutellu (3 vrste cokolade, lesnik...), ali meni ta domaća nema onaj obozavani ukus (vestacke arome, bljak!) kakav ima industrijska...
hobbit
13. октобар 2009. у 05.49
Juče mi je stigao slani francuski puter, mislim da ga prave u Normandiji, kakva je ono divota?? Uopste nije kao ovi italijanski i nemacki, ali to ama bas nigde nisam videla u Italiji. A da ne bude da mi se svidja samo francuska kuhinja, onaj jedini put kada sam jela scargo, valjda se tako piše, tj. puzeve sa još kojecim napunjenim preko nisam spavala tu noć,bljak! I ne znam da napravim nikakav sufle :-), nikako mi ne uspeva, valjda zato što mi je rerna tipicna italijanska, na gas?
A home made nutella, eeee, ja to mogu da jedem kasikom, ne treba hleb. Ponekad se moja rodjaka koja ima nekog nazovi robota za kuhinju „smiluje” na mene i napravi mi to, ne dam nikome da pridje tegli. Ni njena deca neće ni da je omirisu, kažu nije prava :-)
mostro
(junior member)
23. октобар 2009. у 11.43
CrNi_PeTaK
(baxuz):
e da, umbija je poznata po „torta al testo”
------------

Kaže se: Umbria
i kaže se: pesto.

a što se tiče nacionalnih kuhinja, treba probati i kinesku:

http://i38.tinypic.com/bfquqq.jpg
http://i37.tinypic.com/349c9yf.jpg
http://i38.tinypic.com/347v8fp.jpg
http://i34.tinypic.com/22c2ur.jpg
imported_from_serbia
23. октобар 2009. у 13.17
Kulturan covek ima mali frizider,koji je uglavnom prazan,kupuje namirnice sto će tog dana jesti a ne skladisti hranu kao medved da ima za celu zimu.
Prostaci za svoj prenatrpan frizider imaju izgovor u tome sto im je kao mrsko da svaki dan idu do marketa.Pa kako god,ipak uvek nešto zafali,i mora se do marketa skoro svaki dan,hteli ili ne hteli.

========================================================================

Svaki dan kupovati namirnice!!! Ne bitno sto za takvo nešto nema danasnji covek vremena, drugo, te namirnice sto ti kupis u radnji su tamo već par sedmica, meseci, itd...

lana3
(vss)
24. октобар 2009. у 15.57
ninaparisrim,bila sam u restoranu na Crvenom Krstu u BG,dobra im je pizza.Ja sam već dugo godina na letovanju tu kod vas u komsiluku,Isola d`Elba pa tamo često jedem pizze,bolje reci davim se u njima.Jedino sto mi se ne svidja sto kod nas u BG stavljaju mleveno meso kao dodatak.
Inače picerija na Crvenom Krstu je ispod moje zgrade,nekad je tu bila pekara.
GregBrady
(actor)
26. октобар 2009. у 16.53
U BG ne postoji dobra pizza niti Italianski restoran...pizza „onako” jedino u Pomodoro ! jeste u Italiji ima
fantasticne hrane, ali najbolje „italijanske” restorane u kojima sam jedo su u Njujorku (verovali ili ne) ipak mislim da svi oni kuvari koji su nešto vredeli i hteli da se „pokazu” su i otisli za USA.
Ja u BG kad vidim pizzeriju poput „Bucko” dodjem mi da stanem na auto i da se derem na sav glas...tamo inače imaju neko blutavo testo neki kackavalj preko, i imaju „priloge” za extra nekoliko dinara preko pizze mozete da premazete jedno od sledeći poslastica...rusku salatu, urnebes, pavlaku, majonez i tako slično ! Taj Bucko radi 24sata i postoji na nekoliko lokacija i UVEK je prepun, SRAMOTA nasi seljacici jedu pizzu, ma odvartno!!!!Naših samo znaju i JEDINO će znati da prevrcu neku pljeskavicu ili cevap .
namernik
(Comandante)
26. октобар 2009. у 18.01
„Svaki dan kupovati namirnice!!! Ne bitno sto za takvo nešto nema danasnji covek vremena, drugo, te namirnice sto ti kupis u radnji su tamo već par sedmica, meseci, itd... ”

Ima se vremena kad se želi,kad se vracas sa posla,usputno je.Kad kupujes svaki dan ti onda kupujes malo i brzo to sve obavis.
A to što kažeš da namirnice već stoje u radnjama određeno vreme,pa stoje,šta ti tu možeš promeniti?Ne možeš ništa,ali zašto bi kupovao na veliko pa da ti stoje još duže?
Ninaparisroma
29. октобар 2009. у 12.28
Privilegovan je ko ima sreće da proba izvornu kuhinju tamo gde se nalazi. Takođe, svuda je strana kuhinja prilagodjena. U kineskom restoranu u Amsterdamu i u kineskom restoranu u Parizu nisam jela isto, iako sam pokusala. Steta sto u Rimu nema mesta, kao u Parizu, od samo nekoliko stolova gde se sluzi sveze pripremljena kineska kuhinja i kupuje za poneti.
Kad sam u Bgd, blizu Bucka sam i divim se biznisu koji su napravili. Moj muž (italijan) ne bi ni pod torturom jeo tu pizzu, ali moji srpski necaci je obozavaju, nisu imali sreću da ih neko u detinjstvu navikne na „pravu” pizzu, a ko je napravio taj biznis je bio pametan da ga prilagodi vecini klinaca koji su navikli na pizzu sa kecapom (bljak!)... i sl. Primitivno je vredjati neciju ishranu.
Naravno da se restorani gde se najbolje jede ne nalaze u turistickim krajevima... samo nemamo svi sreće da svugde imamo nekog domaćeg da nas posavetuje, pa verovatno otuda i komentar da su najbolji italijanski restorani u Americi. I u Nemackoj ima mnogo italijanskih gastarbajtera, pa se i tamo u moru italijanskih restorana nadje i neki odličan.
Ukusi su razliciti, u Rimu vole tanku pizzu, mnogi res... mi u kuci vise volimo napolitansku (napuljsku), malo debljeg testa. Ne mogu reći da je budala ko jede tanku pizzu, niti mislim da sam najpametnija sto volim pizzu kakvu prave oni koji su „doktori” za pizzu (u Napoli).
Ima ko radi po čitav dan, i zuri kuci deci ili drugim obavezama pa nema vremena da ceka redove za svakodnevnu (vecernju) nabavku. Blago onome ko nema preca posla, pa može da svrati u pekaru po hleb, pa u mesaru, pa gde nabavlja sir... ali ima ljudi koji jednom nedeljno idu u nabavku u velike supermarkete za čitavu nedelju i nije OK omalovazavati ih.
Slani puter iz Francuske (Bretanja ili Normandija) je moja velika patnja... najviše patim za onim što ima kristale soli, pa malko krcka, jest' da je mojim Italijanima bez veze, za njih se krupna so stavlja samo u vrelu vodu za kuvanje paste. Moji prijatelji iz Bretanje jedu samo slani puter, čak i sa dzemom i samo slani puter stavljaju i u kolace koji, čini mi se imaju neki poseban ukus, nikad nisu preslatki.
Bila u Parizu na par dana i odusevljena svojom idejom da u Rimu za jedno slavlje poslužim pačije batake (one što se cuvaju u pacijoj masti, pa se ocede od masti i res zapeku, milion kalorija, ali prste da polizes, vole moji Italijani). Pošto već imala dovoljno kilograma, stavila 3 konzerve (15 bataka!) u rucni prtljag. Znam ja da nesme tecnost u avion... ali konzerva nije opasna po okolinu... Tako da nisam mogla da pretpostavim da će mi otvoriti koferce i uzeti sve! I sireve... a svaki bio posebno upakovan u kesicu... Da izbegnem ponizavanje da mi svaku kesu otvore i kažu mi da to ne mogu, kao sto su poceli, kod druge kese sam im sve ostalo izvadila, demonstrativno zatvorila koferce ne cekajuci da dalje otvaraju i odlazu... otisla (i tom prilikom zaboravila i 10ak casopisa koje ponela mami). Ne razumem zašto mi ne uzese kiseli kupus (u vakumu) za prekjucerasnju slavsku sarmu! Imam spreman odgovor za one, koji mi, kao moja majka, rekose, da sam gora od seljaka gastarbajtera koji nose kiseli kupus kad iz sela idu u pacalbu. Pod 1.: Kakva je Slava bez sarme? Pod 2) Moj muž voli sarmu pod 3) svi volimo sarmu... i kiseli kupus u vakumu ne ugrozava okolinu (ocedjen i ne smrdi) a i finiji od nas nose proizvode iz svoje zemlje. Konkretno- skolski drug moj muza koji je od jesenas italijanski vojni atase u Parizu i većinu zivotnih troskova naplacuje kroz reprezentaciju, nosi italijanske proizvode iz Italije u Pariz iko iste može i tamo da nadje i da plati u najboljoj prodavnici. A ja kiseli kupus ne znam gde da nađemu Rimu (kažu ima u rumunskim prodavnicama, al' ja ne znam gde su te prodavnice!) i sad mi je mati u gostima, tako da treba zloupotrebiti njenu sposobnost da napravi toliko cenjenu sarmu! Priznacete da je poduhvat srpski kiseli kupus iz Pariza u Rim!
Sarma je bila fantasticna! Čak i moja prijateljica koja jede samo bio... retko jede meso, jede kao vrabac i vazda joj loše kad se prejede... se vise puta sluzila (kriva je moja mati sto pravi malecke sarme), a moj muž tuzno konstatovao da je ostalo samo na dnu serpe. To sto je ostalo ću mu zalediti i lukavo izvaditi da se „iskupim” kad sledeći put za 3 nedelje opet krenem u Pariz i ostavim ga da se bori sa decom (samo na par dana)! A onda ću pačije batake u torbu koju ću cekirati! Neće oni mene...
Nego, je l' može neka diskusija bez vredjanja?
Alapaca
30. октобар 2009. у 08.57
Kad spominjete srpsku kuhinju, onda ja ne mogu da je definisem.
Meni nije domaća srpska kuhinja sarme + meso + ozderavanje, jer sam odrasla pored majke kuvarice i oca hobi kuvara. Moji su vodili racuna da im djeca jedu raznovrsnu hranu i mnogo povrca. Neko gore spomenu da kod nas nema rikule, ruccola, ili kako je već zovete; odrasla sam uz tu salatu koju kao dijete nisam voljela jesti i koja je u primorskim mjestima bila u skoro svakom vrtu i pijaci.
Znate šta bi dala za dubrovacku przolicu sada i blitvu, ili sve one morske specijalitete moga tate!! Ovdje je blitva hirbridna, ogromna, bez ukusa i jedem je rijetko da me prođe zelja za njom.
Riba je svjeza, ali kad je kupujete na ledu je pa samo izgleda svjeze, ustvari deportuju je smrznutu i odmrzavaju na ledu, a o bakterijama koje se tu nalaze može se napraviti naucni rad... U svakom slučaju je bolje morsku ribu kupiti smrznutu nego ovakvu „svjezu”.

Neko gore spomenu da talijanska prsuta ne valja. Ne mogu da vjerujem!!! U Njemackoj kilo parma prsute kosta oko 60€ i koja je jedna od najukusnijih uopste. Mi Srbi nemamo brend za prsutu; ne znam da li je njeguski zasticen, ali u svakom primorskom mjestu bilo ga je. U Srbiji se to i ne pravi, koliko mi je poznato, jela sam zlatiborsku prsutu, ali se ne pravi na način koji se pravi u primorju. Za mene je bio otkrice sjenicki sir iz paprike kog sam prije par godina probala i koji me odusevio, ali se vrlo teško dobija i ono sto prodaju na pijacama u Beogradu je pavlaka. Paski sir, banjalučki, njeguski su dobri sirevi, ali su Francuzi iz ove oblasti napravili čitavu nauku i zaista su na svjetskom vrhu. Ali ne samo iz ove oblasti, nego iz vina, sampanjca, konjaka, armanjaka, cidre, sve svoje brendove su zastitili. Pametna nacija.

Osnova kuvarstva je francuska kuhinja, a neko gore spomenu da im je pasteta nedovoljno zacinjena..:)) Ne mogu da se ne smijem ovome, ovo je samar u lice francuskoj kuhinji..

Ah da, tema je bila talijanska kuhinja koja se ne sastoji iz pasta + pizza. Talijani su zaista svjetski carobnjaci kad je povrce u pitanju, kao sto su Francuzi kad je meso u pitanju.

hobbit
30. октобар 2009. у 11.30
Živim u gradu na moru u Italiji gde su vecinsko stanovnistvo penzioneri. Mislim da nikad neću prestati da im se cudim, koliko su vitalni i koliko dugo žive. Odu u penziju sa 60-65 i onda kao da im pocinje zivot, svaki dan plaza i drustvo, kartanje, pevanje na plazi, kupanje, preplanuli i nema debelih. Redovno gledam šta jedu, to je uvek neko povrce na pari ili salata, pasta ili meso, nikako oba. I kolicine za vrapce, uvek kvalitetno maslinovo ulje (a kvalitetno je od 10 eura po litru pa na gore i i te kako ima razlike između toga i onog iz samoposluge). Ovde prosecan penzioner u svojim osamdesetim bude još super aktivan i vitalan, tek sa devedeset pocinju da pricaju kako su stari :-). Ono sto hoću da podvucem je da jeste italijanska kuhinja sirom poznata, ali oni koji ovde žive jako dugo jedu malo i to uglavnom sto manje preradjeno povrce, kvalitetnu tek ulovljenu ribu i casa vina posle obroka, obavezno, od malih nogu prakticno. Voce i povrce u industrijskim kolicinama, lazanje i sve to lepo slasno i ukrckano samo za praznike. Na jugu je malo drugacije, ali generalno i vek zivljenja im je kraci a i deblje je stanovnistvo. Ipak i pored svega toga italijani nisu najdugovecnija nacija u Evropi, nego su to francizi!!! Zato sto piju vise vina, kažu kiselo italijani :-)
Alapaca
30. октобар 2009. у 11.36
Pa to i jeste recept za zdrave krvne sudove maslinovo ulje + crno vino. Talijani, Francuzi, Grci imaju najmanje srcanih bolesnika u Evropi, upravo zbog konzumacije gore navedenog.
Da otvorimo novu temu maslinovo ulje, ili crno vino?
A i nasi ljudi u primorju imaju sličnu kuhinju i nema debelih.
eSSe
(narodna poslanica)
31. октобар 2009. у 04.52
mostro
(junior member)
23. oktobar 2009. u 11.43

Kaže se: Umbria
i kaže se: pesto.
--------------------------

mostro kakav bre pesto...ko pominje pesto...

pesto je jedno a „torta al testo” nešto sasvim drugo...
pogledaj slike da znaš o cemu se radi...

http://madonnadelpiatto.files.wordpress.com/2009/02/torta-al-testo.jpg

torta al testo je karakteristicna za umbriJu (na srpskom, posto pricamo srpski je l'te sad) i samo tu je i ima...
zoranvuk
(xxx)
05. новембар 2009. у 03.45
Sve su kuhinje dobre Talijanska kuhinja pripada Mediteranskom podneblju
Meni se svidja Volim Talijansku kuhinju Ali i ostale

http://zov.dyndns.org/kuvar/

El-fettah
(Ebank)
24. јануар 2013. у 12.24
Meni su dosta pomogle neke informacije ovde. Hvala
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Lava Rock Bracelets?
.