Ja se slazem sa „angel”-om da su ljudi svesni i „postojeci” i posle smrti. Ne verujem u „ odlazak na spavanje” niti u „rekreaciju”. Ali bih rekao da grehe ispovedamo Bogu i „jedni drugima” kao sto piše u Svetom Pismu. Isto tako, postoji prepreka između onih koji su živi i onih koji su umrli. Oni - iako svesni - ne mogu komunicirati sa nama. Nasa jedina moguća komunikacija je sa Ocem i sa Sinom. Čak i molitve Svetom Duhu - sto vidimo kod karizmatika - nemaju biblijsku osnovu.

Važno je ispovedati svoje grehe kod sveštenika??? A ko je sveštenik - zamjenik Boga na zemlji?

Ovo je važno znati da bi se ispravno shvatilo ucenje Biblije o zagrobnom životu, a naredni tekstovi nam otkrivaju šta ono zaista govori o ovom predmetu: „
1.Mojs.7,21.22.-- ”Tada izgibe svako ijtelo što se micaše na zemlji, ptice i stoka i zvjeri i sve sto gamiže po zemlji, i svi ljudi. Sve sto imase DUŠU ŽIVU u nosu…„
Ovdje se jasno vidi da je izginula svaka živa duša , i ljudi i životinje...
Zato nam Biblija dalje objašnjava : ”Sve sto ti dodje na ruku da ciniš, čini po mogućnosti svojoj, JER NEMA RADA NI MiŠljENJA NI ZNANJA NI MUDROSTI
U GROBU U KOJI IDEŠ .„ ”Jer živi znaju da će umrijeti, a MRTVI NE ZNAJU Ništa niti im ima plate, jer im se spomjen zaboravio.„ (Propovednik 9,10.5)
”Jer ŠTO biva sinovima ljudskim, TO biva i stoci, JEDNAKO im biva; KAKO gine ona TAKO ginu i oni, I SVI IMAJU ISTI DUH…SVE IDE NA JEDNO MJESTO.
(Propovednik 3,19-22) U skladu sa navedenim tekstovima o stanju mrtvih, Biblija nas uci
da „koja duša zgriješi, ona će POGINUTI” (Jezekilj 18,4)
Svako drugo objašnjenje o životu posle smrti , je samo mašta pojedinih ljudi... Zato i ovaj
poznati , ali veoma sporni text moramo podpomognuti Biblijom , a ne ljudskim objašnjenjima ili
knjigom Makabejaca...
„Jer i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, Pravednik za nepravednike, da nas privede k Bogu, ubijen, istina, bivši telom, no oživjevši Duhom; Kojim,
sišavsi propovjeda i duhovima koji su u tamnici, koji nekad ne htješe da slušaju kad ih ocekivaše Bozje trpljenje u vrijeme Nojevo…” (1. Petrova 3,18-20)
Naime, sam tekst pokazuje ko su oni zaista: „duhovima koji su u tamnici, koji nekad ne htješe da slušaju kad ih ocekivaše Božje trpljenje u vrijeme Nojevo…
” Dakle, ti „duhovi u tamnici” su ljudi kojima je propovjedano u Nojevom vremenu. Izraz „duhovi”, kojeg je Petar upotrebio ovom prilikom, predstavlja psihološki
djel covejkovog bica kog cine svjest, misli i osecanja, što se može vidjeti i na osnovu sledećih tekstova:

„I rece Marija: velica duša moja Gospoda; i obradova se duh moj Bogu Spasu mojemu.” (Luka 1,46.47)

„Tada rece im Isus: zalosna je duša moja do smrti.” (Luka 26,28)

Izraz „duša” u Bibliji ima više razlicitih znacenja tako da u nekim slučajevima oznacava i cjelu osobu, kao u izveštaju o stvaranju covjeka, gde je napisano da
„posta covjek dusa ziva”. (1.Mojsijeva 2,7)
Ovi tekstovi pokazuju da su mnogi prevodi ograniceni nedostatkom broja izraza ili delimicnom pristrasnošcu prevodioca tako da se svaki tekst mora pazljivo
proucavati uz molitvu Bogu za vodjstvo Svetog Duha jer jedino tako možemo doći do ispravnih tumacenja rjeci koja je Njegovom silom i nadahnuta.
Tamnica, u kojoj se „duhovi” nalaze, je simboličan izraz koji oznacava ropstvo grjehu, o cemu govori i opis Hristove sluzbe, čiji zadatak je bio da „otvori oci
slijepcima, da izvede sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.” (Isaija 42,7; 61,1)
Sledeće što je važno znati da bi ovaj tekst bio ispravno protumacen, jeste šta je bilo sa Isusom nakon što je umro, odnosno gde se On zaista nalazio do
casa vaskrsenja. Jedan od tekstova koji govore o tome, nalazi se u 16. Psalmu i „Djelima Apostola”: „Jer neceš ostaviti duse Moje u paklu, niti ceš dati da
Svetac Tvoj vidi truhljenje.” (Dela 2,27; Psalam 16,10) Ove prorocke rjeci koje je citirao upravo Petar, pokazuju da se „dusa” poistovjecuje sa samim Isusom,
poput slučaja kada je i Adam nazvan „dusom živom.”
Takode, zbog pogrešno shvacenog teksta u Evandjelju po Luki 23,43 kažu da je Isus tog dana bio u raju sa razbojnikom, sto je suprotno i Isusovom iskazu
o tome, datom Mariji nakon vaskrsenja -- „Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih Ocu Svojemu…” (Jovan 20,17). Ova nedvosmislena izjava našeg
Gospoda, jasno govori da u vrijemenu smrti nije bio u raju, jer da jeste, vidio bi i Samog Oca Koji bi Ga, sasvim sigurno, docekao u prisustvu svih nebeskih vojski...
Cinjenica da se Gospod Isus, po Sopstvenoj izjavi, nije vratio Ocu tokom smrti, svedoci da u tom vrjemenu nije ni sišao Duhom da propovjeda „duhovima”
iz Nojevog vremena, jer Biblija kaže da je bio u „paklu”, odnosno grobu (u originalnom tekstu iz Psalma 16,10 je upotrebljena reč Sheol, sto znaci: grob,
jama ili mjesto mrtvih), u kome bi - kao sto kaže tekst - istruhlio da Ga Otac nije Duhom oživio i podigao iz mrtvih. Grob se nalazi dolje, tako da Isus, sigurno,
nije tada sisao Duhom, već je to učinio „nekad”, kad „ne htješe da slušaju kad ih ocekivaše Božje trpljenje u vrijeme Nojevo”. Reč ocekivaše takode svedoci
o tome, jer pokazuje da ih nakon toga Bog nije ocekivao, buduci da su ga potpuno odbacili, jer da je bilo nade za njih, ne bi ni bilo potopa, tako da nije bilo
svrhe da im se ponovo propovjeda, čak i kada bi to bilo moguće. Osim toga, u ovom tekstu se govori samo o propovjedanju nepokajanim gresnicima iz
Nojevog vrijemena, što bi bilo nepravedno u odnosu na one kojima - uslovno receno - nije pružena takva mogućnost.
Na kraju, možemo vidjeti šta je Sam Gospod rekao o tome da li je nakon potopa ponovo propovjedano onima koji su prezreli Njegovu milost: „A Gospod rece:
neće se Duh Moj do vjeka preti s ljudima, jer su tjelo; neka im još sto dvadeset godina.” (1. Mojsijeva 6,5)
Nijesu poslušali ;Došao je potop, i bili su uništeni !Za što bi im se poslije ponovo propovjedalo?
Potvrdu tome, daju i sledeće, nedvosmislene rjeci Psalmiste: „Eda li će se u grobu
propovjedati milost Tvoja, i istina Tvoja u truhljenju?” (Psalam 88,11)

Dragi prijatelji ; Moramo Bibliju tumaciti Biblijom ; Suprotno ; Pogrješno će mo je razumeti...

Puno pozdrava, i Božje milosti za ispravmo razumevanje Biblije...

BI POSLAN ČOVJEK OD BOGA
IME MU IVAN
ON DOĐE KAO SVJEDOK...

Kako je sve samo mudro apostol Ivan otkrio odakle duše dolaze i ko ih šalje.

Starim Zavjetom objašnjavati ono ŠTO JE ISUS OTKRIO I DONIO JE ŽIVI APSURD.

Ta zar ne svatate kolika je to razlika i u duhu i u istini. Da čak i sami apostoli Isusovi NISU MOGLI NOSITI SVE TO. NEGO IM JE ISUS MORAO POSLATI DUHA SVETOGA DA IM VRAĆA SVE U PAMET ŠTO JE GOVORIO I RASVJETLJAVA.

Evanđelja SU RIJEČ BOŽJA. Stari Zavjet je Riječ u najvećem djelu Mojsijeva i ljudska.

Mojsije vam to dade zbog tvrdoće srca vaših.

NE UMRTVLJUJTE SVECE. NE ZATIRITE SVETAČKE PRIMJERE OI NE SKLANJAJTE IH OD DUŠA. Jer i to je dio rata protiv naroda svetaca.

Ta neki rade od prve ure, a neki će samo zadnju uru se latiti posla.

I ko što reče Isus apostolima svojim „ KADA SE SVE TO STANE ZBIVATI USPRAVITE SE I PODIGNITE GLAVE JER SE PRIBLIŽUJE VAŠE OTKUPLJENJE...

To govori Isus apostolima svojim. I gle dvije hiljade godina skoro prođe., a apostoli služe u vrtu Gospodnjem od prve ure pa do sada...

”

Svako od vas da poneku zaista dobru i značajnu izjavu po ovoj temi.

limarker
30. septembar 2009. u 15.58
zar čovek ne čine telo, duša i duh?

Odgovor:
U pravu si. Ako samo imamo telo, to nije vise covek, nego njegovi ostaci
Ako samo imamo duh ili dah zivotni, ni to nije covek.

Dusa bez tela i duhe ne može da postoji.
Posmatrajmo kako je Bog stvorio coveka:
„I stvori Gospod Bog coveka od PRAHA zemlajskoga, i dunu mu u nos DUH zivotni, i POSTA covek DUSA ziva” 1. Mojsijeva 2,7.

Može li neko da nam odgovori, KAKO JE onda BOG STVORIO DUSU?

Odgovor: Bog nije na poseban način stvarao dusu, nbiti ona može da egzistira odvojeno od tela.

Ona je rezultat spajanja tela (materije) sa zivototvornim DUHOM.
Bog je od gline nacino telo, udahnuo je u materiju DUH ili DAH živiotni, i posle toga nastala je dusa.

Nigde ne piše da je dusa postojala pre toga.
Isto tako nemamo izvestaj da dusa postoji odvojeno od duha i tela.
-----------------

„telo umre, ali duh, gde on prebiva”?

Ovo je zaista dobro pitanje.

Pre svega, iz navedenog teksta jasno se vidi da DUH NIJE DUSA, to su dva razlicita pojma. Duh ili dah zivotni, koji je Bog udahnuo u mrtvu materiju, nije nosilac licnosti, a dusa jeste, zato kad covek umre, dusa umire.

Međutim, DUH je sila ili energija koja je data da pokrece telo (materiju).
Kad domaćica umse mikser ili blender i pomoću njega umresi kolac, ili samelje voce ili povrce, pa zavrsi posao; gde je otisla elektricna energija koja je pokretala masinu?

Pa nije otisla nigde, još uvrek se nalai u izvoru odakle je posuđena da obavi posao. Koliko god puta ukljucimo masinu, ista snaga ponovo pokrece istu masinu. Tako slično je i sa DUHOM. Posle odvajanja od tela on ostaje u Izvoru sile kojom Bog raspolaze. On ne odlazi nigde. On nije svestan svoga postojanja, kao sto to ni struja nije.

Pprilikom vaskrsenja,Bog ponovo sastavlja DUH zivotni sa PRAHOM (telom) i pojavice se ponovo ona ista dusa.

Svima želim sve najbolje

According to Scripture, the soul leaves the body at death. The Gospels tell us that at the moment of his death, Jesus prayed, „Father, into your hands I commit my spirit!” and then „he yielded up his spirit” (Luke 23:46; Mt 27:50). This text makes clear that Jesus’ soul did not remain in his dead body, but went into his Father’s hands. The first Christian martyr (after Jesus) was Stephen. Acts 7:59-60 describes his death: „And as they were stoning Stephen, he called out, ”Lord Jesus, receive my spirit.„ And falling to his knees he cried out with a loud voice, ”Lord, do not hold this sin against them.„ And when he had said this, he fell asleep.” Ecclesiastes 12:7 describes death in these terms: „and the dust returns to the earth as it was, and the spirit returns to God who gave it.” Notice, that according to this definition, the body has one destination and the spirit/soul has another.

The Bible also teaches that the souls of believers go to another place after death. They go to be with the Lord in Paradise.

The Apostle Paul speaks of this joyous event in his second letter to the Corinthians. „Therefore we are always confident and know that as long as we are at home in the body we are away from the Lord. 7 We live by faith, not by sight. 8 We are confident, I say, and would prefer to be away from the body and at home with the Lord” (2 Co 5:6-8; NIV). Paul pointedly states that he and his companions would rather be „away from the body and at home with the Lord.” This „away from the body” can’t mean Paul’s being in heaven after Judgment Day. For after Judgment Day all Christians will not be away from their bodies, but will have resurrected bodies. What can being „away from the body and at home with the Lord” mean but that when a Christian dies their soul leaves their body and goes to a new home with the Lord himself? Thus, this passage is a conclusive argument against soul sleep.

Brate Hugenote,
zašto dajes komentare na stranom jeziku,ja te razumem, ali ima onih koji te ne mogu razumeti. Popravi se.

hugenot1
(Profesor)
30. septembar 2009. u 20.39
Immortality of the Soul (more correctly, of the spirit).
The Bible declares however that we are spirit, soul and body (1 Thessalonians 5:23) and that, for a Christian, to be absent from the body is to be present with the Lord (2 Corinthians 5:8.

Hugo,
izvini, ali ni jedan od navedenih stihova ne govori o besmrtnosti duse. Kad Pavle kaže „Celi vas duh dusa i telo da se sacuva za dolazak Gospoda Isusa Hriasta” to znaci ceo covek da bude gotov sa susret sa Bogom. Nema veze sa odvojenom dusom od tela.

Kad Pavle kaže: „Mnogo volim otici od tela, i ići ka Gopspodu”, svakako ne misli da će mu se dusa odvojiti i otici Bogu.
On je to objasnio u 1. Solunjanima 4,17:
„A potom mi živi koji smo ostali bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo.” ON ovde govori o tome šta će se desiti prilikom Hristovog dolaska.

Evo o kom odlasku iz tela on govori:
„i mi ćemo se pretvoriti. Jer ovo raspadljivo treba da se obuce u neraspadljivo i ovo smrtno da se obuce u besmrtno.” 1. Korincanima 15,52.53.
Dakle, on ukazuje na dolazak Gospodnj i tada na odlasak ka Bogu.
--------------

In Philippians 1:23 Paul says he had a desire to depart and be with Christ, which is far better. He did not say that he had a desire to die and be non-existent until the resurrection.

Odgovor.
Potpuno se slazem sa tobom. Pavle uopste nije mislio da cre umreti pre nego sto će Hristos toci. Zato on i kaže:
„A potom MI ZIVI KOPJI SMO OTALI, zajedno s njima bićemo uzeti na oblake.” 1. Solunjanima 4,17
Ali ovo nema veze sa nekim odlaskom duse Bogu.

Sve najbolje

Hugenotte,
dobar text, sa kojim se slazem!

A uporedo svega toga i danas imamo ljude (mnozina, iz razlicitih krajeva sveta, razlicitih pripadnosti religija, ili ne pripadnici), koje napustaju za kratko vreme njihova tela, ali opet se vracaju (DUH). Eto i primer gore na post „da li je greh”, jedan ucesnik isto o tome piše o nekoj Baki iz Krajne.
A potvrdjuje i samo Sveto Pismo, zašto znaci nešto da izmislimo, to naravno vazi za one koji veruju, za ostale smo smesni.. :)) mala shala.