Diskusije : Kućni ljubimci

 Komentar
Moj pas ima agresivni tumor
mimozaaa
(posmatrac)
07. septembar 2011. u 14.41
Danas smo čuli najtstrasniju dijagnozu da mi pas ima agrsivni tumor koji se brzinom siri. Prije dva mjeseca je poceo sepati za zadnju sapu. Ima 12 godina pa je veterinarka rekla da je artritis. Dobivao injekcije i tablete protiv bolova. Ona ga je snimala i rekla da on nije za operaciju jer operacija vjerovatno nebi uspjela a i godine su u pitanju. Htjela nam je međuredovima da kaže da je to ono najgore ali mi nismo svatili. Odveli smo ga kod ortopeda snimljen skenerom i sve se vidi tumor veliki na unutarnjoj strani noge potjerao kosti koljena pa se jedna kost na koljenu odvojila i otisla na vise. Kost mu suplja na nekim mjestima čak i nema ivice kostiju. Kaže da je vjerovatno otisao i dalje da je metastazirao. Ako mu amputiramo nogu morao bi ići na kemoterapije koje traju mjesecima a zbog metastaza i njegovih godina da on to nebi preporucio. Predvidio je najviše još 4 mjeseca zivota. Ja sam u očaj, placem ovo me je dotuko. Moj Golden retriver koji mi je 12 godina uljepsao zivot treba da ode na onaj svijet. Najteze mi je sto je on psihicki dobar, pun zivota još uvjek se veseli, ima zelju da trci pa poskakuje kao zeko na tri noge. Bojim se onih teskih muka, da će se patiti a najgore mi je onaj dan kad ga budemo morali odvesti na tu zadnju injekciju. Boze ako te ima daj mom Lackyu ljepu smrt, da zaspe i da u snu ode na onaj svijet. Moja ljubav će me uskoro napustiti a toga sam se bojala najviše.
Morala sam isprazniti dusu, hoću da puknem od tuge. Imam još jednu kujicu retrivera staru 10 godina koju sam uzela prošle godine iz azila. I ona je svako malo bolesljiva sve neke infekcije tako da me nebi iznenadilo da i za nju uskoro čujemo nešto loše. Bas sam očajna, oprostite sto sam ovo napisala ali negdje sam morala da se ispraznim.
PERISTERI
(NEMAM MOTO)
07. septembar 2011. u 15.33

Uh,bas je tuzno. Apsolutno te razumem,sve sam to prošla sa nasom macom.Najodvratnija i najpodmuklija bolest. Teško da te bilo šta može utesiti,sada je najbitnije da kuca ne oseti vasu tugu i strah.Ulepsajte mu zadnje mesece njegovog zivota i olaksajte poslednje momente.Nemoj razmišljati o hemoterapiji,od toga će mu biti još gore.Slobodno pisi,tako ćeš lakse podneti svoju tugu.
baxuz
(φεμμινα™)
07. septembar 2011. u 15.39
mimozo meni je jako zao tvog psa i situacije u kojoj se nalazis...
nemam neki pametan savet da ti dam, ali mogu da ti kažem šta bih ja uradila...

ne bi maltretirala psa nikakvim operacijama, hemoterapijama i ostalim stvarima već bi ga pustila da živi zivot dokle god on ne postane mucan...

posto kažeš da je pas veseo, da ne pokazuje znake teske bolesti, uzivajte sa njim u njegovim na zalost poslednjim danima...

nemoj ga posmatrati kao neko ko lagano umire, već kao biće koje vam je toliko godina pravilo drustvo, ulepsavalo zivot i bilo uz vas... pruzila si mu najbolje sto si mogla i uzvratio vam je nesebičnom ljubavlju...

pseci zivot je kratak, dodju, budu sa nama, žive za nas, cine zivot lepsim a onda dodje dan kada moraju da nas napuste...

nemoj da si tuzna, koliko god to bilo nemoguće, ali tvoj pas je uz tebe imao lep zivot kao i ti pored njega...

kada dodje momenat, uspavaj ga da se ne muci a posle će vreme učiniti svoje i zaleciti bol zbog gubitka...

još jednom, zao mi je, ali sve nas koji imamo kucne ljubimce isto ceka...
avlijanerka
07. septembar 2011. u 22.58
Jao mimoza, bas si me rastuzila. Koliko god da smo svesni da će kraj doći, nikada nismo spremni da se rastanemo od naših drugara. Ceskaj ga i igraj se sa njim i nemoj da ga pustis da ode sam onda kada mu dodje vreme za put sa druge strane duge...
mimozaaa
(posmatrac)
08. septembar 2011. u 04.23
Ortoped je iskreno rekao da su mu sanse nikakve ako bi se odlucili na amputaciju i kemoterapiju. Nebih to prihvatila i da je to precutao. Rekao nam je da najduže sto će pozivjeti je još 4 mjeseca. Mi smo u soku, ludi, placemo. Sad mi je pomalo i krivo sto smo isli kod ortopeda i čuli ovu strasnu istinu. Sad ga zivog oplakujemo a da to nismo čuli nebi ni znali i desilo bi se to svakako. Najgore mi je sto razmišljam o tom danu i toj injekciji za uspavljivanje. Srce mi neće izdrzati da to gledam, ni muž to ne moze a želim da budem u tim trenutcima s njim. OHHHH djeco draga kao da se rastajem sa svojim djetetom. Stara sam žena s godinama nakrnjeno zdravlje te se bojim da će nama nešto biti. Kcerke su mi u očaju placu. Mladja živi u istom gradu a starija u Australiji. Jutros me zove starija kci, place kao kisna godina, kaže dolazi iduce sedmice da bude s njim da ga vidi,bila je prošle godine. Ja joj govorim da je preskupo da dolazi na kratko još kartu kad kupujes odmah dodje te skuplje ali ona ne želi da to cuje hoće da bude s njim da ga vidi dok je ziv. Bojim se i za njeno zdravlje ima problema sa stitnom. Razmišljala da li da joj javim ali kako precutati kad će doći kraj i svakako joj to moram reci.
Ma uzas, mi smo toliko vezani za njega, slavili smo mu svaki rođendan kao djetetu, dobijao svake godine paket iz AU za rođendan, svi nas smatraju ludim kad vide kako se ponasamo. Imam još jednu retrivericu koju sam prošle godine usvojila iz azila stara 10 godina. I ona nešto bolesljiva, svako malo smo kod veterinara. Jako osjetljiv i vezana sad za njega, nas. Neće vani da izadje bez njega. Od juče ona je toliko tuzna a i on je nešto tuzan valjda nas vidi uplakane. Treba mi par dana da prihvatim ovu cinjenicu i da se saberem. Misli samo naviru izlaza ne vidim. Govorim sebi da moram ali me strah bolova i tog samog kraja. Molim se da ne mora doći do toga da ako bas mora, da se desi u snu jer bi to bilo lakse i njemu i nama. Ne mogu da vjerujem da je ostalo tako malo. Mazim ga, pricam, ljubim pokusavam da ne placem ali suze klizeeeee. Zašto bas njemu ta teska bolest, on je andjeo od psa, zašto bas on da pati. Ne znam kako ću nastaviti zivot bez njega, on mi je bio u zivotu sve. Toliko ljubavi mi je pruzio da to ne mogu opisati. Moja ljuba, moja dusa zar te moram izgubiti i još gledati kako iz dana u dan polako kpnis. Duhom veseo, zivahan ali zadnji dio se susi, suzio se, noga kao slagirana. Najgore je sto su mu kosti skroz suplje i na snimku se na mjestima vidi da od kosti ostalo samo jedna nit. sad se bojim da će se to skrsiti dok ga izvodim. Jutros sam ponjela siroki sal da imam ako se desi da mu podvezem ispod stomaka i podignem zadnji kraj da ga dovedem do kuce. Ipak je tezak 30 kg. mogu ga nositi par metara ali ne do kuce. razmišljam da nađemkolica ona za pse. Ma na sve razmišljam, glava će mi puci. veceras ću zvati veterinarku da se s njom posavjetujem. Hvala vam za utjehe, oprostite sto ovdje praznim svoju dusu ali moram negdje jer sam trenutno u očaju.
PERISTERI
(NEMAM MOTO)
08. septembar 2011. u 04.55


Vidi se da si u očaju i ,kao sto i sama kažeš,trebace ti nekoliko dana da dodjes sebi i da krenes racionalnije da razmišljas. Već sam rekla da on nikako ne treba da vidi vase suze,tugu a kamoli očaj. Oni jako dobro shvataju,i zbog njega i zbog vas trebali bi sto pre da dodjete sebi. Ima 12 godina,čak i da se nije tako teško razboleo ne bi pred sobom imao još mnogo zivota.Zivot je takav,sve je u programu,prosto na sve moramo biti spremni. Najbitnije je,a možda i najteze, u takvim momentima ne biti sebican.Biće vam teško ali morate podneti zato što ga volite i zato što vam pruza ogromnu ljubav.A to znači da, bez razmišljanja,morati biti sa njim kada dodje dan za injekciju. Nemojte cekati da umre u snu jer će to znaciti da je do tada trpeo neverovatne bolove,morate to uraditi ranije.Posmatrajte ga i znacete kada je pravi momenat. Kada sam ja vodila nasu macu da ga uspavaju,veterinarka mi je rekla da sacuvam suze za posle da mi mogao miran i spokojan da ode.Imacete dovoljno vremena da prihvatite i verujem da ćete uspeti da sakupite snagu i hrabrost. Ipak,sa druge strane,ako ti je zdravlje ozbiljno naruseno,razmisli dobro ko bi mogao da te zameni. Strasno je da umre sam okruzen neznancima a ne ljudima kojima je posvetio ceo zivot.
bestmama
(svasta nesto)
08. septembar 2011. u 11.31
mimozo,bas si me rasplakala.zao mi je za tvog ljubimca iz dna duse jer sam i ja mog micana Marka na taj način izgubila pre 6 meseci,još uvek tugujem,još uvek placem,dusa i srce me bole za mojom bebom i ne znam ni sama koliko dugo će još tako biti.najteza odluka u zivotu mi je bila ta prokleta injekcija,ali sam znala da je dosao trenutak da mu prekratim muke i bol,izljubila sam ga kao i uvek,usporeno me cusnuo po nosu svojom malenom slatkom njuskicom,tako mi je inače davao poljupcice, ali mu je pogled bio pun bola.9 god smo se voleli,igrali,mazili i bili vezani jedno za drugo,zvao me „mama” cisto i razgovetno,imao je svoju stranu na maminom krevetu,uvece kada dolazim s posla docekivale su me najlepse okice na svetu,pune radosti sto me vidi, a sada mi je kuca pusta i prazna,ali mi njegove slike i secanje na lepe i radosne zajednicke trenutke daju snagu da i dalje funkcionisem.strasne su te zivotinjice,toliko ljubavi i sreće pruze coveku,toliko razumevanja, da sam puno puta dolazila do zakljukca da nam one pruzaju iskreniju ljubav od jednog ljudskog bica.skupi snagu i zbog sebe i zbog njega da mu ne pokazujes svoja bolna osecanja jer on oseca tvoju tugu,učini mu te zadnje dane zivota srećnijim.i cuvaj se,vodi racuna o svom zdravlju,imaš decu kojoj si još potrebna...meni su moji sinovi bili velika podrska,izmišljali su sve i svasta da me otrgnu od stalnog razmišljanja,međutim desavalo se da smo u restoranu i samo odjednom pocnem plakati,ili u kupovini...vremenom sam pocela prihvatati istinu mada je jako teško.mazi ga i voli dok je još s vama,uzivajte skupa u ljubavi koju delite i nemoj dozvoliti da pati a po njegovim okicama ćeš osetiti kada je pravi momenat.budi hrabra i zbog sebe a prvenstveno zbog njega.
mimozaaa
(posmatrac)
08. septembar 2011. u 11.48
Hvala vam na podrsci. Moram da se saberem, moram prihvatiti istinu. Sad bi najradije da ne moram ići na posao kako bi sto vise bila s njim. Nazalost moram raditi a ako dodje dotle da bude slab, uzet ću bolovanje. Ljubavi ima a sad još vise. Još uvjek se kreće, pije tablete protiv bolova a evo sad je muž otisao po još neke veterinarka zvala da dodje. Pokusatcemo mu pomoći da pozivi još, nabaviti i specijalna kolica za kretanje da se on ne umrara, sve ću učiniti za njega. Neću dozvoliti da se pati u bolovima po cjenu da meni bude loše, idemo na tu zadnju oprostajnu injekciju. Imam puno njegovih slika, ma ustvari on je na svim slikama a nas nigdje nema. Cekam da kci doputuje pa ćemo uzeti fotografa da nam napravi profi slike zajednice i njegove, tako da imamo za uspomenu. Odlucila sam da ću ga kremirati i njegovu urnu drzati u stanu uz njegovu sliku. Tako će biti stalno sa nama. Nadam se da će moja ljubav pozivjeti još bez velikih bolova. Danas manje placem ali sam onako sva bezvoljna. Još je to sve frisko treba vremena da sve to prihvatis. Samo da mi kci doputije pa i ova mladja da se smiri pa da mu pruzimo ljubav u kompletnom sastavu. Znam da će tada biti najsretniji kad nas bude vidjeo na okupu.
avlijanerka
14. septembar 2011. u 23.35
Mimoza, da li se sada malo bolje osecas?
mimozaaa
(posmatrac)
15. septembar 2011. u 04.08
Malo bolje, ne placem ali sam jako tuzna i neraspolozena. Nabavila sam kolica za psa tako da mu skratim hodanje a da ipak ide u park i obavi sve sto treba. zastitila sve da se ne penje na sofu kako nebi skocio s nje i polomio nogu. Poredala otvorene kisobrane koji stoje i danju i nocu. Sve sam učinila da ga sacuvam. On je dobro, veseo, pije tablete protiv bolova, ne cvili ali teško hoda. Samo se bojim da ne polomi nogu jer bi tada morao ići na uspavljivanje. Bili kod veterinara kaže da neće još dugo, pita kad mi kci dolaz, učinilo mi se kao da nas pozuruje. On se sav tresao od straha, ja ga ne mogu odvesti na uspavljivanje sada kad je on ovakav, kad još može hodati, kad se veseli zivotu, kad ne cvili od bolova. Ne mogu da me grize savjest da sam ga uspavala a on je mogao pozivjeti još koji mjesec ili sedmicu. Ne mogu ga odvesti kad se boji veterinarke, kao da zna šta mu se sprema. Ako dodje do toga da mu se skrsi noga onda će biti u bolovoma i vjerovatno neće u toj muci registrovati veterinarku i šta mu se sprema. Do tada ćemo da se vozamo u kolicima i da ga cuvamo. Ja se veselim svakom danu s njim, nocu loše spavam sve razmišljam o tom danu koji nas ceka jednom. Svjesna sam da to mora doći ali djabaaaa. Kci mi dolazi u ponedeljak a i on kao da ju ceaka. Teško je, ali moram nositi ovu bol, moram sve izdrzati. Kad mi dodje kci stavit ću slike moje ljubavi kako sretan sjedi u kolicima, kako ide u park. Svatio je da mu kolica puno znace pa ulazi u njih bez problema a kolica kao kabriolet s otvorom na krovu pa mu glava gore i sav važan sjedi i gleda dok se voza. Obavi sto treba u parku i ljepo dodje do kolica udje u njih i sjedne i gleda, uziva u ovo malo zivota sto mu je ostalo.
baxuz
(φεμμινα™)
16. septembar 2011. u 05.16
mimoza, kako vreme prolazi covek se navikava na taj zadnji momenat i bude mu nekako lakse nego da se sve desilo iznenada...

secam se kad mi je pudla umirala od srcanih tegoba, a nismo mogli ništa, od na početku totalne sludjenosti dodjes na kraju do nekog unutrasnjeg zadovoljstva...

naravno da te tuga ne napusta i da ti je zao, sve misleci da je mogla još koju godinu, ali na posletku kad saberes utiske shvatis da si imao divnog psa koji je preko 10 godina bio sa tobom, tvoj verni pratilac i u dobru i u zlu, koji je delio sa tobom i dobro i loše i bio ti veran do poslednjeh daha...

tvoj pas još uziva u zivotu i neka ga, cuvate ga dobro i cinite da to traje sto duže...

sutra kad ode na onaj svet, bićeš mirna jer znaš da si dala sve od sebe i da je on stvarno imao lep zivot uz vas i vi uz njega...

a to je bila njegova misija...

posle će opet doći jedna nova zivuljka koja će ti izvlaciti osmeh na lice :))

Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
16. septembar 2011. u 07.27
Uh tek sam sada procitala ovu temu :(
I meni su suze krenule. Uvek se rastuzim kad čujem tako nešto. Ali baksuz ima pravo ,treba mu dati ljubav do kraja i prihvatiti to kao neminovnost. Šta ćemo oni žive manje od nas i svi to pre ili kasnije dozivimo.
Evo ja imam bebu ali već sada mi se kosa dize na glavi kad pomislim tako nešto.

Mimozooo želim ti sve najbolje od sveg srca, i tebi i tvojoj Golden kuci. Ti si divna osoba koja ima predivne pse. A to se uvek rimuje.
Možda mu i bude bolje, nikad se ne zna.
Ljubi vas Kaja oboje :)
avlijanerka
16. septembar 2011. u 09.22
Mimoza, znam kako se osecas, pa ti se mali vole kao rođena deca. Na kraju, kada ti prođe taj prvi sok, samo se secas da si tom psu pruzila sve najbolje sto si mogla i da je imao veoma lep zivot i to ti donese smirenje.
Mazi kucu i ljubi ga dok god imate to vreme, a kada pocne da ga boli onda ćeš opet da mu pomognes.
mimozaaa
(posmatrac)
16. septembar 2011. u 15.22
Hvala vam na ljepim rjecima. Puno mi znaci kad imam rjeci utjehe, kad me neko razumije u kakvoj sam tuzi.
avlijanerka
16. septembar 2011. u 15.53
Razumemo mi te svi ovde, sve nas to ceka ili smo prošli kroz to i veruj da placemo zajedno sa tobom zbog tvog Lakija. Ja tako nešto tuzno procitam, pa onda otrcim da izljubim mog Bubu i lakse mi je kada znam da je sada veseo, sit i zdrav, a poceo je zivot bolestan i na hladnoj ulici. Tako i ti, nemoj da ovo vreme koje još imate zajedno provedes u tuzi, već se secaj svih lepih trenutaka kada si mu omogućila jedan divan i srećan zivot, a on će osetiti takve pozitivne emocije i biće i njemu srećno njegovo malo srce, a kada ti je srce puno ništa ne boli. Kraj nas sve ceka, ali nije tako strasan kada odlazis okruzen ljubavlju i paznjom.

I treba da budemo sa njima kada im dodje vreme za ono drugo putovanje, treba im pomoći da ih sto manje boli, a ko zna, možda se opet sretnemo i jurcamo po nekim drugim stazama sa one strane duge.
Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
19. septembar 2011. u 07.33
Mimozaaa samo da pitam kako je danas tvoje pile malo, Lakica?

Ljubim ga i ceskam po stomacetu.

Kaja
Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
20. septembar 2011. u 04.48
Poljubac u sapice mile, ljubi Kaja Lakicu, da nam ozdravi:)

Daj nam novosti Mimozice :)
baxuz
(φεμμινα™)
27. septembar 2011. u 04.09
mimozo kako ti je pas?
mimozaaa
(posmatrac)
27. septembar 2011. u 08.33
Još je ziv, setamo s kolicima a i on sepajuci polako obavi svoje u parku. Dajem mu sad tri tablete protiv bolova na dan. Ne cvili ali kad primjetim da puno dahce ja mu dam još jednu tabletu. veseo je, mazi se, jede dobro tako da još ne razmišljamo o uspavljivanju. Znam da se ubrzo blizi taj dan jer ovaj tumor se siri nevjerovatnom brzinom. Ne mogu ga odvesti kad je raspoložan, veseo, mase repom, mazi se s nama i sve dok je takav pit će tablete i uzivati u ostatku zivota. Kci mi je još tu do četvrtka navece. On je sretan sto smo svi skupa, možda ga to drzi tako veselog? ne znam, vidjt ću kad kci otputuje. Hvala vam sto brinete, pitate. Javljat ću vam kako je stanje.
Puno pozdrava.
baxuz
(φεμμινα™)
27. septembar 2011. u 11.43
mimozo dok se ne muci, dok je veseo i dobro jede, uzivajte i uopste ne razmišljaj o uspavljivanju...

bas mi je drago da fino gurate napred...
AkaoAndromeda
27. septembar 2011. u 23.24
Negde sam procitala da treba obolelom psu davati kasu od sveze samlevenog ili istucanog lanenog semena(vitamin K17 kao i u kosticama od kajsija i svakom semenu). Znaci ova dijeta daje nade.

Kod ljudi se gladovanje pokazalo kao uspesno, ali ne znam kako bi to bilo izvodljivo kod kuceta.
Zatim u vodu koju pije staviti malo sode bikarbone.
Sve najbolje!


mimozaaa
(posmatrac)
28. septembar 2011. u 06.24
Nazalost moj pas ima osterosarkom koji je metastazirao. Problem je što se ova vrsta raka ne može na vrijeme otkriti. Kad primjetis da ti pas sepa tad je već metastazirao. Moja ljubav je sepao i ranije zbog artritisa pa je to prolazilo tj. bile su faze kad ne sepa pa onda opet sepucka ali su bile u pitanju i prednje i zadnje sape. Sad kad je poceo sepati na zadnju sapu prvo nasta se posumnjalo je artritis, dobio injekciju i tablete. Pošto nije popustilo nakon par dana veterinarka mu je izmjerila centimetrom nogu i tad je vidjela da je 5 cm deblja od druge. tad je posumnjala na ovu opaku bolest, meni nije rekla ali je rekla mojoj kcerki koja je to precutala tj. nije mi prenjela. Uradjen mu je rendgen noge na kojoj se nije vidjeo tumor i kosti se vide kao i artritis. Tad nam je rekla da je mladji moglo bi se to operisati ali posto je star OP bi bila rizicna za njegovo srce i upitno je da li bi uspjela OP. Odlucili smo ići u privatnu kliniku kod ortopeda da čujemo šta bi on preporucio ali zbog godisnjeg morali smo sacekati mjesec dana. Kad smo ga odveli i kad mu je uradjen snimak na magnetnoj rezonansi vidjelo se da je rak pojeo skoro cjelu kost od koljena na dolje. Odmah je rekao da je to agrisivni tumor koji se brzinski siri i da je kod njega metastaza te da nema svrhe da amputiramo nogu te da ide na kemoterapije jer je to samo mucenje psa jer će i tako brzo umrijeti. Ostalo nam je da ga pazimo i mazimo te da mu uljepsamo ovo malo zivota. rekao je da mu je ostalo još par sedmica. Snimljen je 7.9. a mjesec dana prije na rendgenu su se vidjele kosti kojih kasnije nije bilo. Evo danas on sepa ali idemo u par kolicima, izadje obavi sto treba, čak bi i da trci pa poskakuje kao kengur ali mu ne dam. Bojim se da će mu se noga polomiti i jedino to će mu ubrzati smrt. Pije tablete protiv bolova, ne cijuce, veseo je, jede dobro ima apetit i volje za igru. Posmatram ga svaki dan i primjecujem da se juče i neki dan zakasljao. Pretpostavljam da je otislo na pluca. Ne kaslje stalno nego se jednom onako lagano zakaslje. Sve bi mu dala da ga izlijecim ali od ovoga nema sansi da ga izlijecim. Nebi da ga izgladnjujem jer mu je i tako malo ostalo od zivota. Sad mu dajem vise hrane nego do sada. Vodili smo racuna da se ne deblja zbog kostiju i njegovih godina ali sad mu dajemo da uziva u hrani s tim sto sam mu već duzi period svaki dan davala frizak sir radi kalcijuma a sad mu svako jutro daje vise sira. Inače oboma dajem ulje od crnog kima u kapsulama koji podize imunitet. Ne znam kako bi mu soda bikarbona djelovala ako mu stavim u vodu? Bojim se da mu ne naskodi stomaku. Ako je neko imao iskustva sa ovim voljela bi da mi napise jer bi mu i to davala ako ne skodi.
PERISTERI
(NEMAM MOTO)
29. septembar 2011. u 06.25


Postoji teorija koja kaže da je izazivac karcinoma gljivica CANDIDA.Po toj teoriji lecenje karcinoma je lako,leci se sodom bikarbonom.Ali to se radi ubrizgavanjem rastvora,ispiranjem,unosenjem...To zvanicna medicina ne priznaje i niko ti psa tako ne bi lecio. U fazi u kojoj je on teško da bi mu pomoglo da pije vodu sa sodom i vrlo teško da bi on pristao na to.Takođe i terapija izgladnjivanjem teško da bi sada uspela a i za to je neophodan nadzor lekara.Cekacemo mi još dugo da odluce da nam daju lek protiv te „neizlecive” bolesti.
Jako mi je zao vase kuce,zao mi je i vas i želim da vam sto bezbolnije prođe ovaj tezak period.
mimozaaa
(posmatrac)
29. septembar 2011. u 17.12
Hvala ti na utjesnim rjecima. Teško nam je a veceras mi je bilo jako teško. Kci upravo otputovala za Sidnej a njen rastanak s Lakijem je bio toliko tuzan da smo se svi isplakali. Ona se nije mogla od njega odvojiti toliko je jecala i ljubila ga a on tuzno gleda u nju. Cjelo vrijeme je preplakala do aerodroma i sve dok nije otisla s one strane stakla. Ma uzas, ja kao ranjena ptica. Placem za njom, placem zbog Lakija. Odkako smo čuli za ovu dijagnozu Osjetim bolove s desne strane a bol se samo povecava. dal je zuc ili jetra, pojma nemam. Pijem tablete za smirenje ali one kao da prodju pored mene, nikakvog učinka. Pokusavam da se smirim ali me ova posjeta i ovaj rastanak izbacio. Trebat će mi vise dana da se smirim. samo da ja ne zavrsim u bolnici jer ko će mi Lakija paziti. Moram biti dobro ne može muž od posla da stigne paziti na pse. Mladja kci radi po cjeli dan tako da ja moram biti dobro za svog Lakija a i Deu koja isto trazi paznju. I ona je nešto tuzna. Jutros sam je vodila veterinaru jer sam primjetila da joj je uho bilo cudno izmazano s unutarnje strane. Ima upalu uha i ima neke crne piknice po kozi na sapicama tako da su joj uzeli bris da vidimo da li je alergija, ili neka kozna bolest. Ima i visok holesterol pa je na tabletama ijako je bila na dijetalnoj hrani a danas smo joj uzeli specijalnu hranu zbog holesterola. Teško je ali moram izdrzati te pokusati sebe sacuvati jer svima trebam i psima i svojoj familiji.
AkaoAndromeda
30. septembar 2011. u 08.21
Ne razumem šta vas sprečava da pokusate?

Mislim da sam to kod Ivone Zivkovic(izbor) procitala, to sa mladim sirom i sveze mleveno laneno oseme.
Mnogi su se vratili sa ivice.
Gladovanje bi bilo uspesno, samo uz ispiranje creva.

Sodu bikarbonu bi trebali da mu daju kao infuziju, direktno u venu, umesto hemoterapije.

Ja bih mom psu davala, ako ne mogu da nađemlekara, ja lično.

Ipak to daje nadu, a mozete da ga i izlecite.

Mislite na njega, on se muci i umreće u strasnim bolovima, ako mu ne pomognete.
AkaoAndromeda
30. septembar 2011. u 08.56
avlijanerka
30. septembar 2011. u 09.16
AkaoAndromeda, ne lupaj. Jel' ti znaš šta je karcinom?

Mimoza, ne muci psa. Ne izgladnjuj ga, ne spricaj mu kojesta u stomak i vene. Ljubi ga i uzivaj u njegovim poslednjim danima. Daj mu da jede šta hoće i koliko hoće.
Laki ima 12 godina i čak da je zdrav, ne bi živeo duže od godinu-dve. Smiri se zeno, tvoja reakcija je sada zaista malo cudna. Jel' vidis da svi u kuci reaguju kao ogledalo na tvoje ponasanje? Svima sleduje putovanje na neko drugo mesto i to je normalno. Ja sam izgubila i oca i babe i dede i ujaka, strica, 3 tetke, najdrazeg psa na svetu. Neki su otisli kada im je vreme, neki prerano. Vecina u teskim bolovima. Za naše ljubimce barem imamo tu mogućnost da im pomognemo da se ne muce, da svoj zivot zavrse bez bola i okruzeni ljubavlju. I budi sigurna da bol prolazi i ako ste imali lepe i srećne godine zajedno, to je jedino čega ćeš se secati.
mimozaaa
(posmatrac)
30. septembar 2011. u 10.30
Hvala na linku i informacijama. Teško je ovo izvesti jer mu ja ne mogu davati injekcije direktno u venu sa sodom bikarbonom a da tražim od veterinara nema sanse da će to uraditi, još će me proglasiti ludom. Isto tako pregledala sam sve apoteke i ni jedna ne prodaje Leatril. Jedino mi preostaje da narucim i pitanje je da li će mi carina oduzeti tj. vratiti natrag porudjbinu. Mom psu je otkriven rak kad je jako uznepredova tj. kost na nozi je skoro sva pojedena. Ne znam koliko bi mu pomoglo da mu dajem ove tablete kad je sada kod njega najveca opasnost od lomljenja kosti koja je trenutno tanka kao dlaka. Čim dodje do loma, doći će do strasnih bolova i tad ga moram uspavati. Ovaj lijek mu ne može nadomjestiti kost ali da sam znala da će oboljeti, da sam mu davala ovo ranije, možda nebi doslo do obolenja? teško je psa izgladnjivati, teško ga je staviti na neku ishranu dijetalnu koje ljudi jedu jer oni ne jedu svo povrce. Nešto mi ga zao da ga izgladnjujem da mi umre gladan i zeljan hrane. Ne mogu mu to uraditi jer je i tako bio na dijetalnoj psecoj hrani zbog godina i zastite da se ne udeblja a time ne pogorsa stanje zglobova. sad mu dajem vise hrane nego sto je inače jeo tj. porcije sam mu povecala. I tako su mu dani odbrojani pa nek uziva u hrani kad ju toliko voli. jeste da jede i dalje dijetalnu suvu hranu ali duplo vise od prije i sad nema ogranicenja na grickalice koje je obozavao. Sad mu sve dajem ali ne primjecujem da se ugojio ijako se jako malo kreće tj. samo toliko da obavi svoje potrebe a ostatak je voznja u kolicima. Nazalost ništa od ovoga ne mogu ovdje kupiti.
Anka
30. septembar 2011. u 11.00
Imam 2 psa, brata i sestru koje obozavam. Veliki su mi teret ali i sreća, kad mi svi brodovi potonu oni me vrate u zivot. Znam da ti je teško, ali mislim da malo preterujes. Nemoj da me pogresno shvatis, imam u familiji mladog decka koji se bori sa rakom i kome su dani odbrojani. Tvoj pas je ocigledno živeo u ljubavi, neka tako ostane i ovih par meseci koliko mu je još ostalo, a ti nemoj očajavati jel si mu pruzila sve od sebe da mu zivot bude lep. Svi koji vole svoje ljubimce moraju kad tad da se suoce i sa njihovom bolescu, ali neka su ti deca ziva i zdrava, pas ti neće ništa zameriti, uzivaj još malo pored njega i ne placi.
Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
01. oktobar 2011. u 19.27
zašto neki od vas, koji su kao veliki ljubitelji zivotinja, moraju da upoređuju zivot psa sa zivotom coveka? to je tipicno naski. zivot psa po vama je manje važan od zivota coveka?
za mene je ZIVOT , ZIVOT.
znate, vi , tamo neki, da pas može da da mnogo vise ljubavi i to one BEZUSLOVNE od jednog coveka. nema tu diskriminacije u bolu!!!

i pustite mimozu, ona je divno biće , koje voli i zivotinje i ljude ali onom PRAVOM ne egoistickom ljubavi, zato i zna da pati iskreno kao malo ko ovde za koga je PAS ili druga zivotinja samo razonoda za sebe ili za malu decu u slobodnim trenucima.

vi takvi ne sudite!!! cutite i postujte barem neciju bol bez obzira koliko se to kosilo sa vasim egoistickim shvatanjima.

Mimozaaa ja te razumem draga moja, i znam kako ti je teško. Mila moja, samo polako, daj mu svu ljubav sveta sada, on i onako mora da ide...znaš, svi mi imamo SVOJ MOMENAT kao i Lakica!
njegov si Andjeo sada a kasnije će on biti tvoj. najvaznije je da je srećan i da ne pati , srce malo i mmilo! ljubi Kaja sapice i tebe draga. ne brini SVETLOST je tu i neće nikada otici samo će promeniti oblik...
Anka
02. oktobar 2011. u 11.11
E Kajo, Kajo. Divno je sto volis zivotinje, ali izvini zivot coveka jeste vazniji od zivota zivotinje. Naravno to ne znači da njihov zivot nije važan. Uzmemo ih u svoju kucu i u svoje srce, zavolimo do besvesti i naravno patimo kad dodje dan da se rastanemo. Secam se kad sam morala da uspavam moju macu koju sam imala 14 godina, koliko suza smo prolili svi u kuci zbog nje. Mimoza jeste divna osoba koja je pruzila svom ljubimcu ljubav i paznju i ostaje joj jedino da mu skrati muke kad za to dodje vreme.
mimozaaa
(posmatrac)
03. oktobar 2011. u 05.57
Ovo je diskusija o kucnim ljubimcima tako da je suvisno pricati o ljudima. Meni je zao sviju ali zivotinje neznaju da govore, da kažu na vrijeme šta ih muci, tako da dok primjetis simptome za neke bolesti bude kasno. Trenutno moj Lakac je isto, ništa gore niti bolje. Sepa, veseli se izlazcima, mazi se, dobro jede ali imamo problem s liftom. Sinoć kad smo posli vani lift ne radi. Nema struje u njemu ja se uznervozila, šta sad da radim? Komsinica kaže da će zvati hausmajstora. Vratim pse u kucu da sacekamo neko vrijeme. Pogledam, lift i dalje stoji, nema struje. Problem je sto mi se oba psa boje klizavih povrsina a stepenice od mermera. Mi na drugom spratu plus rizemlje. Muž odluci da nosi Lakca. Lakas se boji i kad ga nosis, otima se a ne možeš ga dobro ni uzeti jer ga boli noga koja je natecena i tvrda kao kamen. Nekako ga je uzeo u naramak, on se koprca, muž mora da ga za dlaku vrata cvrsto drzi da mu ne ispadne i jedva nekako snese ga do prizemlja. Ja pored pokusavam da prdržavam Dea tvrdoglava stoji kao figura pred liftom i ne mari sto ju zovem da krene niz steoenice. I ona se boji stepenica i klizavih povrsina. Nekako smo sisli pa se vratim po deu koja i dalje s nosem zabijenim u rub vrata lifta stoji. Nema sanse da i nju nosimo jer Laki ima 30 kg a Dea 29. Zakacim joj lajnu i povedem je niz stepenice, bunila se, vukla unazad ali na kraju se spustila vise klizeci niz stepenice. Ma preznojili se oboje ja i muž. Kud je muž operisao meniskus pa i tako jedva hoda a tek stepenice, da ne pricam. Isli smo u park s kolicima, obavili su sto je trebalo i natrag. U stubistu dok sam dei skidala lajnu Lakac krne sam uz stepenice, valjda strah ili bol od nosenja pa je krenu sam a ja u tom trenu nisam vidjela i prospe se po stepenicama. Prednjim sapama grabi ali zadnje tj. na jednu se oslanja ne ide i tako se slozi da je ostao lezeci. Ja u soku, pomislila sam da mu je noga pukla, ma uzas, ne znam kako mi se desilo da mi krene a ja u tom trenu da ne vidim. Muž stigao jer je kolica ostavljao u prostorija za bicikla, uzeo ga u naramak, Lakac se opet zgica i nekako 2 sprat. U kuci Laki opasno sepa, bas sam bila zabrinuta. Ne cvili. sepa i muž ali meni je Laki u prvom planu jer muž i tako sepa a znamo zbog čega te da je to normalno. Javljaju nam da lift neće raditi do utorka jer je ponedeljak praznik a sluzba za lift je dolazila i kvar je na struji koja nema veze s njima. Nazalost ta sluzba ne radi. Jutros pokusavamo Lakca staviti u deku pa ga oboje nositi drzeci krajeve. krenemo u hodniku, stavim deku on sjedne mi uzmemo krajeve i samo sto pocnemo dizati on ustaje i prednjim sapama iskace a zadnji kraj ostaje u deci. Djaba govoriti, moliti ga da legne, strah je jači, on se boji. Uzmem svoj siroki sal prosjecem dvije rupe za noge provucem mu zadnje noge i sal uhvatim gore za krajeve i krenemo ali on niz stepenice neće, boji se, ne ide. Opet ga moramo nositi ali ćemo oboje. Muž napred oko vrata ja uhvatila oko pasa preko stomaka i nekako ga spustimo. Ne smijem oko nogu jer je to bolno mjesto. Dea tvrdoglava opet ostala buljeci u vrata lifta. Vratim se po nju i naredim joj da krene ljutito i ona ide ali guzicom svaki stepenik obrise i spusti se sprat nize i gura glavom u stan isti kao nas. Jedva je natjeram da sidje do dolje. Obavimo u parku i u povratku Lakca stavim tako da sam samo podvukla sal pod stomak ispred zadnjih sapa i rekla mu da krene i isao je na gore prednjim sapama a ja digla zadnje u zrak. Ide uz stepenice uz pomoć sala ali neće na dolje, valjda sjaji mermer a i drugaciji je osjecaj tezine na dolje kad se uzdigne zadnji kraj. Ma nas izalazak je trenutno toliko naporan da se moramo istusirati jer se u vodu pretvorimo od napora. Ostaje nam da se još mucimo do sutra. Ovo je prvi put da lift ne radi duže od 2 sata. rijetko se kvari i obično se odmah popravi ali sad vikend, praznik i neki ozbiljni kvar sa strujom. Pitam se šta bi da smo na 5 spratu?
Eto uz sve probleme sad i ovaj. Sva sreća da jutros Lakac bolje hoda nije mu sinoćnji pad naskodio.
mimozaaa
(posmatrac)
03. oktobar 2011. u 06.05
Zaboravih pitati imate li vi neku pametnu ideju kako bi ga snjela dole? napisala sam šta smo pokusali, možda vi imate neki prakticniji savjet?
zyprexa
03. oktobar 2011. u 08.02
Ko smo mi da kažemo da je zivot coveka vazniji od zivota zivotinje? Covek je Bog ili šta?
Ja samo znam da zivotinja ne nanosi psihicki bol. Znam i to da će na ljubav da uzvrati ljubavlju i to kakvom. A znam i to da covek od zivotinje pravi zivotinju. Ako ćemo o divljim zivotinjama, i tu ne vidim da će neka zivotinja da ubije drugu iz nekog sporta za trofej.
A covek. Eh kakva pokvarena zver. Na ljubav često uzvrati batinama. Nanosi psihicku bol. Voli da se igra sa drugim jer mu se može. Covek je sam od sebe zivotinja. Da ne nabrajam dalje...
Pa zašto je covekov zivot vazniji od zivotinjskog?
Ali kao sto rece mimoza ovo je forum o kucnim ljubimcima :)

Mimoza, zaista mi je zao zbog svih problema koji vam se desavaju. Vasi zlatnici vam vracaju dobro dobrim pa i kad odu jednom, biće uz vas. Vi ste blagoslovljeni ljudi. Hvala vam za vasu dobrotu.
Nadam se da će lift da proradi uskoro i da ćete još mnogo godina u setnju sa tim slatkim bebama :)
mimozaaa
(posmatrac)
03. oktobar 2011. u 10.15
Ahhh ziprexa bas si me rasplakao. Iz tvojih usta u Bozije usi.
bela
03. oktobar 2011. u 12.28
PA ništa Mimoza, možda neki carsaf sa 4 rupe za noge i jednom za glavu. Krajeve vas dvoje uhvatite cvrsto da se ne otima...valjda taj lift proradi...huh.
avlijanerka
03. oktobar 2011. u 15.40
Dona-Kaja, veoma ti je neumesan komentar. To kako svako od nas na ovoj diskusiji pati, ti ne znaš i nemoj da komentarises tudju patnju i nazivas ljude egoistima zbog toga sto su ostali bez nekih dragih bica u zivotu (dvonoznih ili cetvoronoznih). Imam pravo da poredim smrt svog oca ili bilo koga drugog meni dragog sa odlaskom bilo kog kucnog ljubimca, niko od njih mi nikada nije sluzio za razonodu, svasta...

Smrt je deo zivota i voljena bica nam odlaze. Kada odu u miru i ljubavi, to je iako neminovan - srećan ishod, to je bila cela poenta moje price. Moj je otac od trodona vidjao sismise po plafonu sobe i ti ćeš da mi kažeš da sam ja egoista?! Razumem mimozu bolje nego sto možeš da pretpostavis, kroz sve sam to prošla nekoliko puta, na zalost...

Mimozi i Lakiju želim sve najbolje i ako već do kraja mora da dodje, samo se molim da taj kraj bude za sve njih sto laksi. I najvaznije - Lakiju bezbolan.
avlijanerka
03. oktobar 2011. u 15.43
Mimoza, a da probate da ga snesete u kolicima? Svako uhvati za jednu stranu. Tako bi podelili teret, a možda bi se i Laki manje otimao, jer je na kolica već navikao.
mimozaaa
(posmatrac)
04. oktobar 2011. u 00.45
Kolica su sira 3 cm od stoka vrata tako da ih držimo u prostoriji za bicikla pored zgrade. Nazalost ne može, a i sama kolica su teska 20 kg. Jutros smo rano ustali jer muž rano ide na posao i snjeli ga skupa a vratila sam se sama uz pomoć sala kojeg sam mu podvukla pod stomak i podigla zadnji kraj tako da ide odozdo na gore bez nekih problema ali u obrnutom smjeru neće. Vljda će uspjeti popraviti danas kvar da ga više ne mucimo ovako nosajuci. Palo mi je na pamet boks za transport s ruckama to bi još najbolje bilo ali ga nemam. Sinoć kad smo ih izvodili dok smo njega nosili kujica je opet zastajkivala i ja ju zovem da ide i čujem neku vrisku. Spustimo Lakca uztrcim uz stepenice a ona sisla sprat nize i usla ljudima u stan ispod mog. Oni su arapi boje se pasa, a neko otvorio vrata i ostavio otvorena, ona sisla sprat nize i ljepo usla u stan. Oni svi vriste u kuci kao da im le lav usao. Dreknem na nju da izlazi i ona izadje a divljaci onda zalupise vrata stana. Ma tako im i treba kad po cjeli dan drže otvorena vrata i luftaj stan na taj način umesto da otvore prozore i balkon.
Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
04. oktobar 2011. u 04.34
E Mimozaaa nasmeja me od srca hahahahaha
A vala arapi su specjalna sorta hahahah... Takvi su izgleda svuda na zemaljskoj kugli. Vriste kad vide psa i luftiraju stan otvarajuci ulazna vrata hahahaha
Kad je moja Goldenka bila još manja, beba, a sretnem arape sa decom,samo vidis ona lica izvitoperena od straha i vristanje dece i majki. Uzas!!! Kod njih zivotinja = KLOPA.
Zamisli ljude koji se boje zivotinja, šta reci??? Valjda se zato i ponasaju kako se ponasaju u svetu. Samo neko krvoprolice oko njih. Lako dizu ruku na coveka

Avlijanerka, ja tebe ne sudim jer nisi tako interesantna ali imaš neku prikrivenu agresivnost u sebi a i brate mesas babe i zabe. Ne želim da se osecas povredjenom, zbog „egoizma” , nisam tebi rekla direktno ali si se osetila prozvanom,to je tvoja stvar.

Izvini, ako sam te povredila, nije mi bila namera samo ostavi uporedjivanje sa ljudima kad već ne razumes da si ovde na KUCNIM LJUBIMCIMA,zato i postuj one koji ih(mislim zivotinje) ZAISTA vole jer možeš zestoko da povredis nekog od nas. Za nas ovde ZIVOT je ZIVOT. Što se tvog tate tiče , zao mi je i razumem te kao covek, ali nije mesto tome ovde. Idi na brak i porodicu ili nešto drugo. I , please, ne minimiziraj ljubav prema zivotinji pricajuci o ocu,majci bratu sestri... To može mnoge da pogodi ovde, jer mi jednostavno VOLIMO i ne stavljamo granicu na glagol VOLETI.
Mislim ipak da ti volis zivotinje ali one na lancu, jer sam tovoj nik to kaže.Zato sam i rekla „tipicno naski” ono u fazonu, valja imati macku jer hvata miseve a psa da laje da niko ne može u avliju. Isto tako, pas i macka su dobri za imati ali NE U KUCU.

Eto zato nemoj da upoređuješ vise ljude i zivotinje jer ko voli zivotinje voli i ljude, zapamti.
Dakle, ja , mimozaaa ili neko drugi ovde isto tako volimo i ljude i ne treba nam lekcije u primerima. :)
Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
04. oktobar 2011. u 04.39
Ziprexa, hvala na predivnom komentaru!!! :)

pozdrav
avlijanerka
04. oktobar 2011. u 05.59
Danas je utorak, valjda vam je lift popravljen. Jedino sto mi pada na pamet je neka velika korpa, ali se nadam da vam to uopste neće trebati. Što se komsija tiče, izgleda da se svuda u svetu isto ponasaju. Svoje obicaje iz sela ponesu gde god da idu, imamo i mi ovde Arape i Filipince koji luftiraju stanove kroz hodnike.
Da li još uvek sepa?
mimozaaa
(posmatrac)
04. oktobar 2011. u 12.08
Popravljen je lift. Jutros smo ga nosili ali poslijepodne kad je muž dosao lift je radio. Odahnuli smo jer koliko god pazimo gdje ga uhvatimo njega ipak to boli. Sepa on i dalje, čak i vise. Ne ocekujem da će bolje hodati jer znamo kako je noga izgledala prije tri sedmice a sad je još gora. On se ponekad osloni na tu nogu, zaboravi se pa dok zapisava drvo okrene se tako da digne zdravu nogu a ostane na bolesnoj. Ja ga pratim u stopu i čim vidim da se namjesta priskocim i uhvatim ga za rep kako bi ga sacuvala da ne padne. I dok hoda nekad se osloni na nogu pa podje da padne, otkaze mu noga a nekad se to ne desi. Inače poskakuje kao zeko na tri noge. u parku se samo ja čujem kako mu govorim polako, ne trcati. On bi da trci i krene ali i poslusa kad mu govorim. Jedina opasnost je od loma kosti i to bi bio njegov kraj. Inače on je dobro, vese, raspoložen, mazi se, veseli se ići u park. Od sutra pocinje piti neke treće tablete protiv bolova jer je veterinarka rekla da se organizam navikne na tablete pa više ne djeluju, zato mu mjenja. Ne cvili i po njemu nebi rekao da je bolestan dok ne pocne hodati.
A kujica ima vok holesterol tj. trigliceride tako da i ona pije tablete za masnocu. Eh kad ostaris onda se sve promjeni kao i kod ljudi. I njoj ću nalaze raditi iduce sedmice da vidimo da li se smanjila masnoca? Pitat ću veterinarku da li joj smijem davati po malo bjelog luka da joj s tim skidam masnocu ako to ima efekta?
Hvala vam što se brinete i pitate za nas.
baxuz
(φεμμινα™)
04. oktobar 2011. u 14.01
mimozo, odavno nije bila ovako dirljiva prica na ovim stranicama i iz tog razloga te svi „pratimo” i upijamo svaku tvoju reč... :)))
zyprexa
05. oktobar 2011. u 02.36
Srećkici mali :) Samo razmišljajte pozitivno i ne panicite mnogo, jer se onda i oni uplase. Dobro je lift je proradio, a sad idemo na ono sto vam pozeleh sledeće, a to je mnogo godina setnje. Pazite se tog belog luka, jer vece kolicine mogu da budu otrovne za kucice. Manje kolicine bi trebalo da budu stimulativne za stomak i organizam uopste, ali ipak pitajte veterinara o tom belom luku.
Sve najlepse
Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
05. oktobar 2011. u 07.47
Mimozaaa pridruzujem se ovome sto je rekla Baxuz:)

Hvala ti na beskrajnoj dobroti i volji da sa nama delis svoja prozivljavanja. To niko ne ume kao ti:)
Ti si pravi andjeo, veruj mi.

Nastavi samo da im dajes pozitivnu energiju i ljubav i sve će biti još mnogo bolje. A ti to umes!!!

veliki pozdrav za tebe a kucama ljubi Kaja sapice :))
mimozaaa
(posmatrac)
08. oktobar 2011. u 05.27
Evo mene opet imam problema sad sa drugim psom. Kujica je usvojena prošle godine. Stara 10 godina. >Čim smo je doveli nakon par dana sam primjetila crvene fleke na obrazima, otisli veterinaru i ustanovljeno da ima demomikozu (grinje). Krenule su muke s borbom ovih bestija. Sirilo se to a ovdje ne daju tekucinu s kojom se ta mjesta mazu jer kažu da je to otrov. Ishrana joj je dobra jede Royal Canin dijetalni jer je stari pas, pila je i tablete za podizanje imuniteta, ukapavali svakih 7 dana advokat kapsule u kozu i trajalo je to pola godine. U međuvremenu sam procitala o ulju crnog kima hladno presano iz Egipta i kupim to te je pocnem tim mazati i stavljati tog ulja u hranu po par kapi. Pocela se bolest povlaciti, kuca sva masna, fleke na sve strane, svi se klizemo po plocicama. Njoj stavljala carapice na sapice pa navlacila moje majice ali sve djaba kad se i to zamasti a ona svugdje legne te je sve zivo bilo zamasceno. Nema veze, nek ona nama ozdravi sve će se to rjesiti.
Konacno zaustavili bolest, ocistili podove ali njoj ta mjesta ostala nekako tamna- crna. Narasle su dlake ali i dalje prorijedjene. Nalaze smo joj u startu radili i pokazalo se da joj nalaz stitne nije bas najbolji. Kod ove bolesti u starijih pasa obično se to desi. Trudili smo se da joj podignemo imunitet jer je od toga krenulo sve. Ona osjetljivog stomaka svako malo ima proliv. od prvog dana kako je stigla svaki drugi dan dobije proliv. Izluđivalo me je to, a nisam mogla naći uzrok. Veterinarka je to ignorirala jer joj je prva stvar bila da se rijesimo grinja. Kad smo vidjeli da je sa demomikoziom stanje stabilno, ne siri se onda na moje uporno insistiranje da se nešto vidi oko ucestalih proliva, da snimimo stomak ili bilo koji nalaz jer je ovo previse, ona joj uradi nalaz stolice i utvrdi se da ima gljivice. Dobila neki gel koji je u debeloj sprici pa joj u usta strcnemo odredjenu kolicinu. Moja dea ko luda za gelom, to joj kao sladoled. kad vidi kutiju da vadimo spricu trci kao blesava i otvori usta da joj strcnemo. Rijesili se proliva ali ona trci kad god vidi da neko uzima neku kremu. Uzmemo joj još jednu turu tog gela nek uziva gad ga voli, neće joj skoditi.
Ipak me brinu te tamne fleke koje svaki puta veterinarki napominjem ona ih pogleda i kaže nije to ništa, to joj je od stresa. Prije par sedmica smo joj radili nalaze jer joj dlaka smrdi a i iz usta joj smrdi i ima visoke trigliceride te opet stitna radi smanjeno, dobila tablete za masnocu. Fleke se sire te je opet prošle sedmice vodimo da trazimo da se to da na analizu i dobijemo nalaz gljivice dermatomycose. Juče dobili dvije flasice neke tiknkture koju ću dva puta da joj natapkam na ta mjesta. sinoć jednu flasicu pomjesam u 1/2 litre tople vode, rukavice na ruke i natapkam sva ta mjesta, stavim joj onu kragnu da ne može lizati dok se ne osusi. Kasnije joj skinem okovratnik. Za četiri dana ponoviti ovo mazanje. Nešto malo sam nasla i procitala ali opet sve se svodi na losu ishranu i kao problem treba rjesavati iznutra jer će se gljvice vracati. sad se pitam kako da joj rjesim problem iznutra kad ona jede kvalitetnu hranu i ne mogu da joj dajem bas sve jer ima osjetljiv stomak i na svaku jacu hranu dobije proliv. Ima masnocu, sad je na specijalnoj hrani gastro intestinal low fat.
Davat ću joj probijotski jogurt, dajem joj ulje crnog kima u kapsulama, šta još bi trebala da joj dajem kako bi joj podigla imunitet?
Pišite ako znate nešto više o ovim gljivicama kako da ih se zauvjek rjesimo.
Mi nismo dobili gljivice ijako se mogu prenjeti. Moj Lakac isto nema gljivice sto mi govori da je problem kod dee u njenom losem organizmu da joj još uvjek nismo podogli imunitet i moguće je da će se od gljivica smjenjivati demomikoza i tako sve u krug.
Meni je svega dosta, vise nemam snage da se borim jer me sve ovo ubija. Moj lakac je sve losije, na nogu se skoro više ne može osloniti. Skakuce na tri noge. Veseli se ići u park ali i ono malo sto je setao sad se svelo u par metara gdje obavi sto treba i ostalo voznja u kolicima. U kuci samo lezi, jede fino, pije vodu, mazi se ali nema vise onog veselja kao prije da pusta svoje zvuke. Još na njemu ne vidim da ima velike bolove. I dalje je na tabletama protiv bolova. Ne vodim ga na uspavljivanje sve dok na njemu to ne vidim. Svi su mi rekli da ću to vidjeti na njemu kad dodje vrijeme za to.
Eto uz sve ovo sad imam problem i sa Deom. Bas smo neki baksuzi pa nam se nikako neda. Nisam vise pametna šta da radim, pa vas pitam znate li vi vise o ovim gljivicama i kako ih se rjesiti?
Hvala vam svima na savjetima.
PERISTERI
(NEMAM MOTO)
08. oktobar 2011. u 17.33


U poslednjih 15 godina imala sam tri zivotinje,jednog macora(koga na zalost vise nema)i dva psa(koji su još uvek,hvala bogu,sa nama). Svo troje su prošli gljivice. Prvo je zaradio macor koji je izgrebao jednog psa i tako se zarazio.Ni vlasnik psa nije znao da je njegov ljubimac zarazen dok ga nije odveo kod veterinara da mu pregleda ogrebotine.Onda se zarazila i moja kuca jer je spavala zajedno sa macom.Lecenje je dugo trajalo,gljivice su neverovatno otporne,naročito kod macora.Nisu mi tada preporucivali nikakve preparate za poboljsanje imuniteta.Koristila sam ,takođe, tecnost koja je vrlo toksicna ali i efikasna.Kujici sam,koliko se secam, stavila nekoliko puta tu tecnost a kod macora je islo mnogo teze i morala sam terapiju da ponavljam vise puta.Ali sam im i pored toga svaki dan po dva puta mazala i mast protiv gljivica.Kuca je vrlo brzo bila super,ona je saradjivala i njoj sam mogla vrlo pedantno da namazem kremu na sva zarazena mesta.Kod mace je to islo mnogo teze,nije mi dozvoljavao da mu lepo utrljam tecnost i namazem kremu,verovatno je zato sve dugo i trajalo.Drugi pas je u nasu kucu dosao sa gljivicama,posle nekoliko dana ja sam shvatila da ima problem jer sam vrlo dobro znala kako to izgleda. Na zalost,veterinarka je dugo tvrdila da to nisu gljivice i nije mi davala lek,koji samo kod veterinara može da se uzme.Zbog toga sam kasnila sa terapijom.Pocela sam sama da mu mazem mast ali infekcija se sirila.Ponovo sam otisla kod nje i insistirala da ga bolje pogleda.Dobili smo tecnost i krenuli sa agresivnijom terapijom.Napokon smo se resili te napasti.Jako je bitno da mu celo telo namazes sa tom tecnoscu a onda sa kremom sva zarazena mesta.Te kreme su i za ljudsku upotrebu,tako da se lako nalaze u apotekama.
Što se tiče tvog bolesnog psa,kraj mu se blizi...to je neminovno.Ja sam zalalila, taj dan kada sam vodila macu na uspavljivanje,sto ga nisam odvela makar dan ranije.Ta opaka bolest nas zavara i čini ti se da može još.Drzala sam ga u narucju,ljubila ga i pevala mu,ne bi li mu ikako olaksala te zadnje trenutke i jedva docekala da doktorka dodje.Nisam trebala toliko da cekam :(
mimozaaa
(posmatrac)
08. oktobar 2011. u 19.00
Mi smo dobili tikturu samo za dva natapanja. Jedno sam sinoć uradila i za 4 dana opet. Toga nema puno jer u pola litre vode rastopim tu tinkturu a u pitanju je Zlatni retriver sa dugom i gustom dlakom. da ju svu natopim trebalo bi mi par litara. Da je osisam, dolazi zima, prehladit će se kad je osjetljiva. Kremu nam nisu dali niti su spominjali. Samo ova tinktura i natapkati na sva mjesta gdje ima fleke i to s rukavicama na rukama, peskiric baciti jer na njemu bude puno gljivica, zastiti ju da ne lize dok se dlaka ne osusi i da pokusam ocistiti kucu od gljivica sa parnim usisivacem. Imam taj usisivac ali to je nemoguće ocistiti kad ne mogu ocistiti park gdje je vodim par puta na dan. Sve mi govori da je ona neotporna jer je samo ona obolila dok Lakac sa ovom teskom dijagnozmom nema ništa a stalno su skupa i leze na istom krevetu tj. ima svako svoj ali ona voli da se uvali u njegov. Još jednom ću je natopiti tiktuirom za 4 dana i ako i se ne bude ništa promjenilo onda ću je osisati skroz na kratko i valja ju svu okupati. Procitala sam da ima neki sampon za gljivice e sad ne znam da li ga ima ovdje za kupiti ali ja ću ga nabaviti. Što se Lakca tiče neće se muciti jer neću dozvoliti da se muci. Ako se desi da je nedelja kad veterinarka ne radi ima klinika ali ja njega neću u takvom stanju vuci nego ću pozvati hitnu koja ovdje postoji i dojure odmah tako da se neće muciti. Još on nije u takvim bolovima. Veceras je opet sjeo pored mene i gleda me ne trepce. Ja ga ljubim, on dise kao da prede, tako je i prije radio kad se mazi, ja ga ljubim u glavu a suze mi samo klize niz obraze. Kao da me upija pogledom. ja mu tepam, pricam na uho ali moje suze kapaju na njega. teško je ovo podnjeti ali i pored svega ja se veselim svakom danu provedenom s njim. Znam da je kraj jako blizu a i on kao da to osjeti. I Dea više ne trci i ljubomorno se gura da nju mazim nego pusti da se nas dvoje mazimo i ljubimo, a ona sa strane posmatra.
Daj napisi mi koju si kremu koristio da i to nabavim?
Hvala puno.
PERISTERI
(NEMAM MOTO)
09. oktobar 2011. u 03.15


Da,tačno je da postoji i sampon,i to sam koristila...zaboravila sam,prošlo je dosta vremena od tada.Ne mogu da ti kažem tačno koji je sampon bio,znam da sam ga kupila u veterinarskoj apoteci.Živim u Grckoj i teško da bi ti pomoglo čak i kad bi znala naziv.Ni za kremu nisam sigurna,mislim da je daktarin,idi u bilo koju apoteku i trazi kremu protiv gljivica.Vrlo je teško boriti se protiv gljivica,trazi vreme,upornost a i novac.Ako mu ne namazes celo telo sa tinkturom,veliki broj gljivica će da prezivi i opet ništa nisi uradila.Možda nije loše da ga osisas ako bas vidis da ne ide drugacije,kad izlazi napolje obuci mu nešto.Znam da ti je teško,vise puta sam prolazila kroz takve periode sa svojim ljubimcima.Nadam se da će ti još neko dati dobar savet.
Možda možeš da ga okupas sa rastvorom sode bikarbone,to je baza a gljivice to nikako ne podnose a psu neće smetati.
mimozaaa
(posmatrac)
19. oktobar 2011. u 14.32
Samo da se javim i napisem da je moj Lakac još ziv. Kompijuter mi se pokvario tako da sam sedmicu dana bila odsutna. Lakac loše hoda tj. vise se ne može osloniti na nogu ali skakuce po malo na tri noge. Setnja se iz dana u dan skracuje jer se umori ali onda udje u kolica pa ga vozam po parku pa kad odmori opet izadje i skakuce. Nema bolova, ne pokazje da ih ima, jede dobro, mazi se i veseli nama. Guramo dan po dan.
Pozdrav svima.
baxuz
(φεμμινα™)
19. oktobar 2011. u 17.41
a taman sam htela da pitam kako ti je pas :))
bela
20. oktobar 2011. u 10.02
Ne prođe dan da te se ne setim...to kroz sto sad prolazite...znam da nas sve ceka jednoga dana, da oni žive krace od nas, ali, pitam se, da li sam pre godinu dana, kupovinom svog svrce, usla u emotivnu investiciju za koju ja realno nemam snage...???

Sve najbolje, divno da je još uvek bez bolova!
mimozaaa
(posmatrac)
22. oktobar 2011. u 18.19
Eh, toga se ni mi nismo pitali prije 12 godina. Ipak sam sretna sto ga imam, sto mi je pruzio svu ljubav ovog svijeta, sto me je znao nasmijati i kad nisam raspoložena, sto me je znao utjesiti kad mi je bilo teško, sto mi je znao pokazati koliko nas voli, sto me je izvodio vani jer bi bez njega bila samo u kuci, sto je imao svoje fazone da nas zabavi nekim svojim igrama. Mnogo toga još ima ali i sami znate koliko vas usrecuju vasi ljubimci.
bestmama
(svasta nesto)
27. oktobar 2011. u 12.12
mimoza,pronasla sam ovaj clanak pa rekoh,da ti prosledim,možda može i tvom ljubimcu da pomogne.


LEK KOJI LEČI NEIZLEČIVO!

(11) Četvrtak, 27. Oktobar, 2011.| Autor: Ekipa Kurira

„Antidemo” za dva meseca, koliko je na tržištu, spasao više od 400 pasa od gotovo smrtonosnog demodeksa


BEOGRAD - Vlasnici pasa oduševljeni!
- Iskreno nisam verovala da će pomoći mom psu Akiju jer sam pre upotrebe „antidema” koristila mnoge lekove za koje su mi veterinari garantovali da će dovesti do oporavka od demodeksa, što se nije dogodilo. Međutim, posle 15 dana od primene ovog lekovitog dodatka ishrani primetila sam da su na ogoljenim mestima počele da izrastaju sitne dlačice - kaže za Kurir Jovana Prelević iz Beograda, vlasnica dva zlatna retrivera. Njen pas je samo jedan od preko 400 njih koji su se oporavili od gotovo smrtonosne bolesti čiji je izazivač grinja demodeks kanis, koja psu stvara užasne rane na koži i dovodi do gubitka dlake.

Podsetimo, domaća farmaceutska kompanija „Pejper farm nečerals” proizvela je „antidemo”, preparat u obliku hrane koji jača imunitet, daje izdržljivost i snagu.

- Zahvaljujući izbalansiranoj formuli vitamina, minerala i proteina, popravlja kvalitet dlake, a utvrđeno je da utiče i na ubrzano zarastanje kostiju i mišića - rekli su nam u ovoj kompaniji i dodali da je „antidemo” potpuno prirodan preparat napravljen od 27 vrsta lekovitog bilja.

Kako kažu, prvi efekti vidljivi su već posle 10-15 dana od primene, a „antidemo” se može davati i i zdravim psima, naročito u zimskom periodu radi podizanja imuniteta.

mimozaaa
(posmatrac)
27. oktobar 2011. u 17.43
Hvala ti sto mislis na nas. Pokusacu ovo nabaviti a iz teksta vidim da je u Srbiji. Ne vjerujem da mom Lakcu može to pomoći jer je tumor zahvatio dosta toga tako da on polako vene. Gledam veceras dok smo muž i ja izveli pse u park a Lakac u kolicima se vozi do parka i onda ga izvadimo i skakuce na tri noge. U zadnjih par dana par puta je pao na dupe jednostavno mu otkaze zadnja noga na kojoj se drzi. Veceras gledam dok izlazimo iz lifta da mu na toj sapici vidim jastucice na nogama da su vani tj fino se vide a sapa stoji u nekom iskrivljenom polozaju sa noktima na gore. Tako se ponasala i bolesna noga prije dva mjeseca dok ju je koristio. Isto tako se krivila sapica da su se prednji jastucici vidjeli. Poslije je vidno sepao i na kraju porestao da se oslanja na nogu tj. noga kao slagirana-oduzeta. sad me uhvatio strah da mu nije otislo na tu drugu nogu jer onda nema hodanja. Pipam butinu nije tvrda, osjetim ispod koze tkivo dok mu ova bolesna noga je takva kao da si kamen presvukao kozom, otecana-ogromna i jedino sapa i nešto malo iznad nje je normalna i mekana kad pipkam rukom. Moj Laki je ovih par dana izuzetno dobro, veseo, čak pokusava da se popne na krevet da lezi na njemu kao nekad. Pošto otvaram kisobrane i poredam po ugaonoj da se nebi popeo iz sigurnosti jer pri silasku može da polomi nogu, on čim vidi da nema kisobrana doskakuce do sofe. Veceras je krenuo i mi ga podignemo da uziva na krevetu ali on se uzvrpoljio, ne svidja mu se dok smo mi u sobi. On to voli sam dok mi spavamo u drugoj sobi ali ne može jer se bojimo. Kratko je bio i ustao da skoci dolje ali smo ga spustili. otisao je na svoj krevet i tu se izvrnuo na ledja i sve četiri sape u zraku. Slikala sam ga, bas je sladak. po tome vidim da je on dobro, da nema bolova, da je zadovoljan. Obično ga boli kad se vratimo iz setnje i treba mu malo vremena da se odmori i tad prestaje da dahce. Ako uspijem nabaviti ovo davat ću i njemu ijako mislim da je za njega kasno ali bi mojoj Dei pomoglo jer je i ona kilavog zdravlja. Ona ima los imunitet tako da se i za nju trebam boriti. Imala je demomikozu koje smo se rijesili pa su je napale gljivice na tim mjestima gdje je bila demomikoza. Mislim da se nismo rjesili gljivica ijako smo je tretirali tekucinom jer danas vidim na sapici da je lizala jedno mjesto koje je crna flekica i dlaka joj je bila crvena od krvi. Pošto sam krenula na posao brzo sam joj to namazala s kremom za rane, stavila tufer i navukla carapicu da nebi dalje lizala. Evo je hoda sa roza carapicom. Moramo ići veterinaru ali ću potraziti nekog drugog da vidm šta će on predloziti.
U svakom slučaju hvala na ovom tekstu a ja ću pokusati naći nekoga ko putuje za Srbiju da mi ovo nabavi.
Hvala svima koji misle na nas.
mimozaaa
(posmatrac)
30. oktobar 2011. u 08.09
Nema vise moje ljubavi, mog Lakca(((((( Prije dva sata je otisao na onaj svvijet. U nasoj kuci je tuga nevidjena, suze teku kao potoci. Dragi moj Laki, hvala ti sto si bio s nama 12 godina, nek te cuvaju andjeli a mi te nikada nećemo zaboraviti. Moj andjele znaj da te volimmmm.
baxuz
(φεμμινα™)
30. oktobar 2011. u 12.46
nemam reci kojima bih ti opisala koliko mi je zao...
bestmama
(svasta nesto)
31. oktobar 2011. u 00.39
oooooo mimoza,zaista mi je zao za tvog ljubimca,u potpunosti znam kako se osecas i saosecam sa tobom.budi jaka jer imaš i ovu zenkicu kojoj isto treba ljubavi i paznje,pogotovo sada jer je i ona ostala sama.Vas dve pokusajte jedna drugu tesiti a tvog Lakca neka cuvaju andjeli i neka ti bude za utehu da si mu pruzila lep zivot sa puno ljubavi i paznje.
mimozaaa
(posmatrac)
31. oktobar 2011. u 09.26
Ne znam kako smanjiti bol i tugu? Osjecam se bezivotna, grize me savjest, neke misli me proganjaju? Moj laki je od subote u podne poceo povracati a poslijepodne se to toliko pojacalo da je na svakih 5 minuta povracao. Nije imao šta izbaciti nego je zuc sa sluzi izlaziula. Cjedila mu se slina toliko da je ispod njuske uvjek bara od slne pljuvacke. Pio je vodu ali je i izbaci u roku 5 minuta. Tražio je i da jede ali mu nisam davala. Dezurali smo pored njega, grijala sam termoforom stomak, zvali veterinarku kuci da pitam da li mu mogu dati kapi za zaustavljanje povracanja. Potvrdila je da može, dala sam kapi, malo kao da se umirilo sat vremena i opet krenulo. Cjelu noc je povracao i ujutro idemo u kliniku gdje su mu utvrdili dijagnozu. Bila sam ubjedjena da će mu dati infuziju s nekim ljekovima. Prije toga ga izvedem u park, bio je malo iscrpljen jer je par metara skakutao i dva puta malo mokrio. Cudi me da je imao šta izbaciti s obzirom da je toliko povracao. I dalje pije vodu i izbacuje je. Pred polazak je par puta povratio, sve zuc i u kolima jednom. Kad smo ga iznjeli tražio je da ga spustimo na zemlju i tad je skakutao okolo, mokrio, njusio travu i to dugooo čak i obavio veliku nuzdu a nije jeo dan prije. Muž pokupio i kaže da je malo crvena kao krv, nije siguran ali mu se čini. Unesemo ga unutra on je dahtao ali se nije tresao od straha kao sto zna raditi kod veterinara. Onda su nam rekli da s obzirom na dijagnozu trebalo bi ga ostaviti nekoliko dana u bolnici da mu sve snime, vade nalaze da vide da li je metastaza na stomaku i šta je sve napadnuto ali da razmislimo o svemu jer on ima takvu dijagnozu da je njegov kraj blizu možda za 2 sedmice. Ostavili su nas da u miru s porodicom odluimo da li da ga ostavimo da ga bockaju i snimaju ili da ga uspavamo. Muž i kci su cutali i cekali da ja donesem doluku. Tada kad je trebalo donjeti odluku moj Lakac se potpuno umirio samo je lezao i mirno disao. U tih par minuta prošlo mi je sve kroz glavu. Ako ga ostavim u bolnici on će patiti za nama i tugovati, biti izlozen bockanju i kojekakvim snimanjima, da li će na njega paziti kao sto ga ja pazim, kako će s tom oduzetom nogom jer se teško kreće a još u kavezu nema gdje ni nuzdu obaviti a on neće to unutra uraditi. Opet bojala sam se da čujem nalaz metastaza jer sumnjam da se razislo po svim organima i opet nam ostaje ovo zadnje koje ga svakako ceka. Iz njegovih ociju nisam vidjela da on želi otici, nisam vidjela ni tugu. Samo sam ga zagrlila i pocela ga moliti da mi oprosti sto sam odlucila da ode, zahvaljivala sam mu se na sve sto nam je u svom zivotu pruzio. Mom Lakcu su oci bile pune suza a jedna suza mu je kliznula. Brisala sam mu suzu i molila ga da me poljubi, nije to uradio samo je gledao u neku tacku. Plakala sam ljubila ga, svi su ga ljubili a on je bio miran i gledao negdje. Onda je dosla veterinarka i dala mu tu injekciju. Ja sam mu glavu drzala zagrljenu uz moje lice i grudi. On je poceo malo da hropce kao da se bori za zrak i osjetila sam da mu tjelo klone pa sam ga njezno polozila na sto. To je bio kraj mom Lakiju. Tad je iz nas krenula bujica suza, Plakali smo strasno. Ostavili su nas da se isplacemo da se s njim oprastamo koliko želimo. Bilo je tuzno, a meni najteze. Izveli su me vani ja sam se drzala za glavu i na glas molila da mi orposti. Pod tabletama sam ali i dalje suze idu a neke me misli proganjaju. Razmišljam da li sam pogrijesila, možda sam trebala traziti da mu daju infuziju neke ljekove bez snimanja da probamo gurati dalje. Definitivno moj laki nije bio spreman da ode, ja sam to vodjela po njemu. Ne mogu se od toga otrgnuti to me sad grize. Znam da mu je kraj i tako bio blizu ali možda je mogao još koji dan? Luda sam, sad se kajem, nešto mi neda mira. Njegove igracke grlim, on mi nedostaje, tražim ga u kuci, ocekujem da će se pojaviti kao da ga je kci izvela u sertnju. dea od prekjuce samo lezi valjda je predosjetila, ne raduje se a sada je još gora, Djeluje kao bolesna mada jede ali se ne veseli, ne mlati repom, ne trazi da se mazi a po tome je bila neumorna. U kuci je velika tuga i zalost a meni je najgore. Ne mogu ni da jedem, nemam volje nizasta. Jutros sam odvela deu u park, tuzna a tamo svi pitaju gdje je Laki, svi tuzni, raspituju se šta se desilo i naravno kao da su mi noz stavili u ranu, ne mogu da pricam, grcam u suzama. Mrzim park ne želim vise da idem tamo, ne mogu da gledam ostale pse i njihove vlasnike, ne mogu niskim da pricam. želim da svoju tugu odbolujem u sama u kuci. Neka muž izvodio Deu dok se ja ne smirim. Osjecam se bolesna, bez snage, bez imalo zivota. Samo bi lezala sama u sobi. ne javljam se ni na telefon, ne mogu da pricam jer onda krecu suze koje ne mogu zaustaviti. Nisam znala da ću ovo tako teško podnjeti. Najgore od svega mi je to što me grize savjest. Grozno se osjecam, da li će ovo popustiti? Koliko dugo treba vremena da se covjek stabilizuje? Pomozite mi savjetima ako je neko prosao kroz ovaj uzas?
baxuz
(φεμμινα™)
31. oktobar 2011. u 17.10
moj muž je plakao za pokojnom pudlom kao malo dete kad smo je uspavali... bila je srcani bolesnik i jednog dana je kao tvom lakiju samo dosao kraj... nije tu bilo izbora, kao sto ni za tvog lakija nije bilo, bio je star i bolestan i neminovno je dolazio kraj...

nemoj krivicu svaljivati na sebe, nema to smisla, nemoj se ni muciti grizama savesti jer psi velicine lakija, cast izuzetcima, ne žive toliko dugo, a tvoj laki je odavno nadziveo svoj zivotni vek...

vreme leci sve... u ovom momentu ništa ti neće pomoći da ga prebolis i znam da ti kroz glavu prolazi 1000 misli ali veruj mi da si učinila pravu stvar...

i meni je moja pudla nedostajala, svakog momenta sam ocekivala da se pojavi, okretala se i gledala iza sebe da li ide, ujutru kad sam se budila sve sam mislila da ću je zateci na jastuku...

i bila je to agonija, falilo mi je moje kuce koje je sa mnom bilo 11 godina... i resila sam to da prekinem tako što sam jednog dana otisla i kupila prvog psa koji mi se dopao, a da nije pudla...

kupila sam maltezera i to malo cupavo stvorenje pomoglo mi je da nadomestim prazninu koju je ostavila pudla...

ponekad kod nekoga funkcionise, kao kod mene, preusmeravanje paznje na nešto drugo, nešto novo, sto će nas iscupati iz trenutnog bola i stanja u kome se nalazimo kad izgubimo nekog jako dragog...

uz ovu malecku moja tuga je jenjavala i bol je bio sve manji i manji dok nisu ostala samo secanja...

preusmeri paznju na nešto drugo, nemoj nabijati sebi presing i grize savesti, preokreni razmiljanja u lepsem smeru u kome je tvoj laki imao jedan zaista divan zivot uz vas, do poslednjeg trenutka...

a bol će polako proćii doći će opet lepsi dani...

ne znam da tesim ljude, nije mi to jača strana... saosecam u tvom bolu jer sam prošla kroz to i znam da ćeš za koji dan biti mnogo bolje...

cuvaj se...

Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
02. novembar 2011. u 07.01
Uh upravo sam saznala, i mnogo mi je teško, suze mi liju jedva sam procitala...:(((((((

Draga Mimozaa saosecam sa tobom, uhhh i još ne znam šta da kažem ali ću se vratiti i reci za sigurno, moram, nešto me tera:(((((((

God bless your little Angel Lacky.
Blessings...
mimozaaa
(posmatrac)
02. novembar 2011. u 15.08
Dokle vise ljudiiii? Sva sam u boli i tuzi za mojim Lakcem a kod Dee danas prokrvarile prednja i zadnja lijeva sapa. Tu je imala flekice od gljivica ali na prednjoj sapi odozdo između jastucica sve je natecenu i kvrgavo. Taman sam s njom obavila jutarnju setnju i vidim krvave sape i to nateceno odozdo. Uzmem kremu za rane da joj namazem i dok sam mazala to iznutra između jastucica primjetim crnu bubicu kao buva, Uhvatila sam je i ubila. Dea nema buva, bar ne vidim, ne cese se. Odlucila sam je voditi danas poslijepodne veterinarki kad dodjem s posla. Prije 4 dana sam joj napipala kvrzicu velicine manjeg jajeta s boka iznad prednje sape. Mislila sam da je sigurno masno tkivo. Evo bili kod veterinarke i kaže da nije masno tkivo da je nešto ozbiljnije, vrti glavom. Nije htjela da prica jer sam i tako u suzama dosla. Ovo na nogama kaže da je alergija na ujed, da perem samponom za alergije i ukapala sam joj advokat protiv grinja, buva i ostalih bestija. Sve su prilike da će ubrzo i dea morati na operaciju da joj se ta kvrga izvadi te da se vidi da li je maligno? Kako sam vidjela po licu veterinarke sve mi lici da je nešto ozbiljno. Izgleda da ću izgubiti i nju. Bozeeee, dokle? Ova godina će me ubiti. Psihicki sam na samom dnu. Muž 14 ide na operaciju koljena ja imam problema sa misicem na ruci saznat ću iduce sedmice kakav mi je nalaz magnetne rezonance. Idem kao robot, ne registrujem ništa. Na poslu me razumiju, tjese, grle i ne traže ništa od mene čak me salju kuci ako želim. Ja ne znam šta želim? Samo da ostanem normalna jer ovo kako je krenulo teško se može izdrzati.
Hvala vam na suosjecanju, puno mi to znaci.
Dona-Kaja
(Golden one day, Golden everyda)
03. novembar 2011. u 08.16
Draga, draga Mimoza!!!
Reklo bi se da se ovakve stvari desavaju samo dobrim ljudima...
Kako god, eto, desavaju se. Ja bih volela da mogu, da ti pomognem, da bar malo ublazim tvoju bol za Lakicom i sada ovaj stres pred bolescu mile Dee.
Kako to da uradim, ne znam. Znam samo da ću da molim za Lakca i njegovu dusu (sto sam već i još ću), da molim miloga Boga da Dea ne bude jako bolesna, i konacno ...da ti se osecas bolje.
Neki ljudi ovo ne mogu da razumeju i ponekad , ali samo ponekad im zavidim, jer u sustini sam srećna sto nisam jedna od njih.
Moras da „iskopas” pozitivnu energiju jer ovo što se desava preti da te toliko oslabi da zakon stihije će dobiti na moći. Ne daj mu to!!!
Zapali svecu, klekni, zatvori oci, sklopi ruke i zamisli tvog Lakca kako srećno trci cvetnim poljima, bez ikakvog bola i tuge. On je zaista srećan u toj dimenziji iako nama ljudima je to još nejasno.
I onda ga zamoli da zamoli Andjele da pomiluju svojim krilima njegovu sestricu Deu i da ovo ne bude ništa već samo prolazni problem, koje svi kad tad imaju.
Nabaci osmeh na svoje predobro lice i veruj...Cuda se desavaju, to znamo!!!
Mimozo, dozivela sam slično zato i dozvoljavam sebi da te savetujem. Ja sam uspela da zaustavim zakon stihije...
Smej se , prkosi, veruj...to je jedini način...
Ljubi te Kaja :(((
Javi mi se ako želiš da razgovaramo (dacu ti adresu) ja zaista želim da ti budem pri ruci!!! :)
mimozaaa
(posmatrac)
04. novembar 2011. u 16.19
Deini nalazi gotovi. Zvala telefonom i kažu ima smanjen rad stitnjace. Od prošle godine kad sam je iuzela i kad je dobila demomikozu (grine) nalaz je pokazivao malo smanjen rad stitnjace. Inače ovakav nalaz se obično pojavi kod ovog obolenja. Prije mjesec dana smo joj radili nalaze i tad je bio visok holesterol i opet malo smanjen rad stitanjace.Holesterol je bio visok. Jeste da je ona jela 3 sata prije vadnjea nalaza ali veterinarka je rekla da i pored toga nebi smjeo biti toliko holesterol. Dobila je tablete za masnocu koje je pila i sad kad smo je vodili zbog ovih sapica sto krvare, tražili da joj izvadi nalaze i sad je nalaz stitnjace još losiji tj. pao je rad stitnjace vise od prošlog nalaza. Sutra idem kod veterinarke po hormone koje će Dea piti a moguće je da joj sapice krvare zbog toga. Znam da kod hipotireose je propratna pojava da se koza susi, puca, opada dlaka, pojavljuje se masnoca jer se poremeti metabolizam, umor, pospanos. dea je bila aktivan pas, trcala za lopticom kao luda ali to je polako izcezavalo. Pripisivala sam to našim ogranicenim kretanjima zbog bolesti Lakija. Naše setnje su bile sve krace pa sam mislila da ona gubi kondiciju. Sve vise spava a pogotovu sada ali i to sam mislila da tuguje, sto je i istina a moguće da joj je los nalaz zbog stresa jer ona osjeti šta se desilo s lakijem. U svakom slučaju ona će početi sa hormonima a sutra ću vidjeti šta da radimo sa kvrzicom tj. kad to da operisemo? Inače danas je dea pokazala malo interesovanja. U parku je pritrcala jednom psu u zelji da se poigra ali taj pas je nije ni primjetio pa se tuzno vratila meni. Danas je pokazala da se veseli kad sam dosla s posla, mahala je repom ali nije pustala zvuke kao sto ona zna. Inače je ovih dana lezala u krevetu kao ranjenik i kad dolazimo nije se ni dizala nego onako preko volje mlatne jednom repom da nam pokaze da je ziva. Mi se trudimo oko nje mazimo je ali djaba ona osjeti da smo mi u dusi tuzni. Treba vremeni i nama i njoj da tuga malo popusti.
Laki će 11. novembra biti kremiran i onda ćemo ga imati u urni u kuci. Bit će opet tu s nama. Palim svjecu svaki dan a kad laki dodje imat će svoje mjesto gdje će biti urna, njegove slike, igracke i tu će za njega uvjek biti upaljena svijeca.
Za početak uzet će ga kci dok se mi ne stabilizujemo jer imamo i zdravstvenih problema te muž operaciju a kad sve to saniramo onda će on stici kucu i biti s nama.
Bas ti hvala Kajo na ljepim rjecima, voljela bi da budemo u kontaktu.
Svima hvala na podrsci, vi ste mi bili rame za plakanje, kad mi se sve nakupi. I dalje se osjecam nikako ali daleko bolje nego prvi dan jedino sto me sad brine dea i muzevljeva OP. Na sebe i ne mislim.
Pozdrav svima.
avlijanerka
06. novembar 2011. u 09.54
Mimoza, mnogo mi je zao zbog Lakija, evo rasplakala si i mene. Iako je to sve deo normalnog prirodnog procesa, nismo nikada dovoljno spremni. Probaj utehu da nadjes u cinjenici da je Laki imao dug i srećan zivot, za razliku od onih miliona napustenih kucica koji jedu otpatke i spavaju pod mokrim liscem. Meni takve misli pomazu, malo me vrate u normalu, pa se nadam da će i tebe utesiti. A da boli - boli. To je bio clan tvoje porodice i tuga je velika.

Zivotinje imaju osecanja i sigurno i tvoja kuca tuguje. Videces, ona će se oporaviti za nekoliko nedelja i opet će početi da trckara okolo. Ona sada reaguje i na vasa uplakana lica i oseca vasu tugu. Nadam se da će joj se stitna zlezda regulisati, ko zna šta joj se sirotoj sve desavalo pre nego sto je dosla u skloniste. Još jedan razlog vise zašto treba spasavati zivotinje iz sklonista.
bela
08. novembar 2011. u 09.29
Toliko mi je zao...
moana
(...di noia)
09. novembar 2011. u 19.56
Nemam reći da opisem koliko mi je zao..
madonna_bella
23. novembar 2011. u 22.51
Draga moja ronim suze dok čitam vasu pricu:(((
Strasno:(
Ja sam prošla kroz sličnu pricu pre 4 godine ..kada me je napustila moja najdraza Lolica:(
Isto od raka:(
Ja sam moju tugu presekla novim malim kucom iste rase drugog pola..a kasnije i još jednim malim kucom..Imam ih dvojicu i volim ih bezgranicno..
Nazalost zivotu dodje kraj na ovaj ili onaj način..utesnih reci nema ..tuga u srcu ostaje dok postoje i secanja a to je dok ima i nas:(
Nadam se da ćete usreciti još nekog psa jer mnogo ih je na ovom svetu koji su nesretni i nezasticeni..a vi imatemnogo ljubavi u sebi za pse!
Želim vam svako dobro!!
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for PomPom Keychains?
.