Diskusije : Kućni ljubimci

 Komentar
Preselila sam ih...
Larami
11. jun 2011. u 15.11
Selim se iz Nairobija u Mombasu.
Sa 1850 metara na 0.
Moja tri psa koja već znate...zatim papagaj i kornjaca iz galapagosa.

Odmah mi veterinar kaže da kornjacu zaboravim jer je zasticena vrsta pa ne mogu ni da je imam a kamoli transportujem,odmah me uhapse.
Tu je glatko poklonim prijateljima koji imaju već 6 komada,pa nek se zabavlja i pari.Odvratna zivotinja.
Za Papagaja nije imalo problema.

Za 3 psa mora specijalna dozvola za trasport!U istoj zemlji,novi zakon zastitre zivotinja.
Dobro i to.

Plus inecija za crve koji jedu srce od pasa u tropikalnoj zoni,i naravno umru brzo.

Obavim sve.

Transport?

Nude mi muversi servis transport pasa, ali ja uz savete veterinara ne verujem i odlucim da ću ih ja voziti u autu 500km Nairobi-Mombasa.
Oni nude servis uz osobu da ja platim koja će da im daje vaduh(?) i hranu.Zaboravi!
Larami
11. jun 2011. u 15.34
Pola sata pre putovanja sam dala psima tablete za spavanje.
Malog Reksa sam stavila pod noge na prvom sedistu.Moja cerka vozila prvu tapu.
Beni „ulicni pas”,pozadi na podu.
Nero ogromni 70 kg na sedistu pozadi.
Nisu bas spavali ali su bili polumrtvi.
Ah zaboravih da kažem da sam već ugovorila „luksuzni hotel za pse” isto vece kad stignem jer kuca je tek sutraujutru.

Ali bio je jedan stravican momenat!

Nešto smo zakocili jer kamion bi nas ubio ako ne...
I Nero,onako drogiran od 70kg.padne na malog psa.

Stanemo odmah.

20 minuta smo plakale i vukle malog psa ispod velikog moja cerka i ja u sred savane!
Gusi se,umire i još spava jer pod tabletama,kao i onaj iznad njega.
Strasno!
Uspele smo ne znam kako.
Još se zaustavi jedan kamion vozac kaže treba pomoć?
Ne vise, dajem vestacko disanje psu!

Ostatak puta mali ulicni pas je bio u mom krilu.
Larami
11. jun 2011. u 15.50
I najzad vozeci po mraku u Africi stigosmo do famoznog veterinara Dr.Alfia.
Koji nas je cekao sa celom ekipom ljubitelja zivotinja.
Voda, hrana, i ljubav.
Ulazis na kapiju i 10 ljudi te cekaju da prihvate tvoje pse.

Tu noc moji psi su morali da spavaju tamo..

Taj veterinar koga niko ovde neće nikad poznati je genijalac, jer stvarno voli zivotinje.
Dao mi je savete pre nego sto sam posla iz Nairobija.
Bio je uz mene i moje pse.

Naplatio mi je neku nistavnu sumu.

Dosao mi je u susret.

I kada sam dosla da uzmem pse,nije zaboravio ništa.
Kao lek za crve srca koji unistavaju pse ovde.


Pate verucinu moji psi u ovom momentu.

Pate promenu,malo su konfuzni.

Ali, uzajamna ljubav će da sredi sve.

Zadovoljna sam da sam ih dovela na sigurno,ništa drugo mi nije važno.
appassionata
12. jun 2011. u 22.35
Afrikanka, uvek me odusevi sa koliko ljubavi pišes o svojim ljubimcima:)
Srećno:)
Larami
13. jun 2011. u 05.06
Hvala Strastvena:)
MobiWalker
(Alepholog)
14. jun 2011. u 00.02
Meni je fenomenalna ta energija koja izbija iz napisanih reči. Skoro kao da sam lično bio prisutan kada uspavani psi padaju jedan na drugoga, pa borba za tog malenog...:)
Piši malo više i češće, lepo je deliti sa tobom takve doživljaje. Pozdrav.
Larami
14. jun 2011. u 00.56
Pisaću kad se malo srdim i nadam se o lepim dogadjajima:)

Ne daj Boze vise o ovom (i sl.)dramaticnom dogadjaju.Bilo je strasno, ne smem ni da se secam.

Mali ulicni pas „podivljao” nacisto.Taman se bio malo smirio kad ovo putovanje i promena ga vratila unazad.
Ništa ne slusa,radi šta on hoće.Da ga ovoliko ne volim rado bih mu lupila sljagu ponekad.
Sve zivo iscepa na verandi.I jastuke pocepao,cvece unistio.
Mislila sam da zasadim buganvile sve oko ograde,i već sam ih narucila...ali sad moram da cekam da se on malo uozbilji jer već znam da će da sve razbuca.
Veliki pas samo drema,nekako mi je sav usporen.Možda mu nedostaje prostora.Od baste od jednog akra(4000 m.sq)pao je na 1000.Možda se još navikava na klimu.
Ljubimac broj 1 je jedini kao i uvek,nema promena.Bezobrazno drzi svoju teritoriju kucu.Ostala dva su na verandi i u basti.Kao sto je biloi pre.
Tako.
appassionata
22. jun 2011. u 10.23
Slazem se sa MobiWalker-om - divno pišes i zahvalna publika bi još citala čim ti to bude moguće. A malom ulicnom psu možda treba da posvetis vise paznje dok mu prođe rusilacka faza.
Larami
26. jun 2011. u 08.51
E moja Strastvena, ništa drugo i ne radim nego im posvecujem paznju.Kažem IM jer ih je troje,pa svakom moram podjednako.

Ulicni divlja i rusi!
Veliki pas pao u depresiju.
Ljubimac br.1 koji nije pas nego persona,ljubomorise.I čak mu se pojavio homoseksualni poriv.Maltretira velikog psa koji ne pristaje i maznuo ga za oko.
Sad se smirio.

Ali mislim da je sada bolje.Navikli se, pa polako ulazi sve u normalu.

Ulicni smatra autoritet jedan crni kais.(onaj za vodanje psa kako li se zove)Iako mu nikad nisam ni pretila a kamoli dirnula njim.Uzmem kais u ruku i on slusa, miran kao bubica.Tako bar imam neku kontrolu nad nijim.Jedino,sad mu je sportska igra da nocu laje na zvezde!Bez ikakvog razloga laje!Silazila sam vise puta da mu svasta kažem...on zacuti malo, pa opet.
Danas su mi doneli 30 sadnica buganvila(hoću oko cele ograde da posadim)Dok su bili na prednjim vratima da mi kažu da su doneli i stavili u bastu,već vidim Ulicnog sa druge strane kuce u basti kako cepa jednu sadnicu u komade!!!Sad smo ih stavili na drvo da ne može da dohvati do sutra kada će da posade.

Veliki pas se povratio iz depresije!Poceo je da se igra i ponasa normalno.I zamisli desilo se isti dan kada sam i ja odspavala malo duže,tj.izasla iz frke.

Ljubimac ponovo nasao svoje mesto na divanu.Malo ga zbunjivalo,raspored drugaciji...

U opste me ne cudi! I meni je teško da se naviknem na novu kucu(čini mi se da sam u hotelu)A kamoli njima.

I znaš šta!Nije ni meni lako, moraju i oni nešto da podnesu,jel` tako:)

Larami
26. jun 2011. u 09.07
p.s.Maltene nisam izasla iz kuce 2 nedelje da ne ostanu sami i da ih ih dodatno ne traumatiziram.
Sada izlazim na kratko...ponasaju se pristojno :)
Takođe da uspostave dobar odnos sa novom kucnom pomoćnicom.Jer imam nameru da odem i na nekoliko dana, jednog lepog dana.I da znaju ko je „gazda” tu kad nas nema.
Ona,Ana se zove,malo se boji velikog psa,ali polako mora da se oslobodi jer ona će da im daje hranu i neguje ih kad mene nema.Sad polako pocinje u mom prisustvu da im daje hranu, da vidi da nema razloga za strah.
Dok bastovan ladno radi svoje poslove u basti.Ne sisha on njih, ni oni njega.On se ne boji i oni to osecaju.
Veliki pas je pao u depresiju jer mu nedostaju ljudi koji su bili oko njega u Nairobiju.Bastiovan i noćnicuvar.Bio je uvek sa njima,vise nego sa nama.Kao da su oni bili njegove gazde.A voleli su ga iskreno i oni.Zvali su me isto vece ne da pitaju kako smo mi i da li smo dobro stigli,nego kako su stigli psi i kako su,naročito njihov ljubimac Nero,veliki pas.
On je osecajan i osetljiv pas.Kad mi je umrla Doga,inače njegov otac,on je isto tako tugovao skoro mesec dana.Sigurno nije znao da mu je otac,ali je znao da mu je bio drug i saputnik u zivotu 8 godina.

Ma sve će biti u redu:)
appassionata
27. jun 2011. u 19.10
Ne sumnjam da će biti sve u redu. Svaka promena se odboluje.
Larami
28. jun 2011. u 10.23
Appassionata :)

Dobro je, napredujemo;)

Ulicni ne laje vise nocu jer mu dam „uzinu” pred (moje) spavanje,oko pola noćiRekoh da probam i uspelo je.

Još da ga odviknem da kopa rupe u basti!Rekla sam mu da ću glavu da mu ovrnem ako vidim još jednu rupu!

Desio se jedan cudan dogadjaj.Nikad čula ni videla.

Tip,inače zove se Hamisi, dosao ujutru da posadi Buganvile.Cucnuo i radi to.Bila sam blizu i odjednom Nero,veliki pas zatrci se na njega od jedno 20 metara razdaljine i od pozadi i zvizne ga njuskom po bubrezima.Ovaj već mrsavko i onako u cucecem polozaju pade.
Ja se oladila od straha,kad ga videh da bez lajanja i rezanja juri na ovoga,rekoh ubice ga.(mada nikada nikoga nije ujeo)
Samo ga je gurnuo njuskom!Kao da je ovan a ne pas.

Šta sad pa to znaci!?Šta mu bi?
Prvo gledam da mu nije otkacio bubreg.Nije,sve u redu.
Nije pas koji se igra sa ljudima, a naročito ne sa nepoznatima.
A ipak ima preko 70 kila da ga je udario svom snagom bilo bi mnogo gore.Znaci bilo je „nezno”,da ga samo obori.

Da li imate neko objašnjenje za ovu akciju?
avlijanerka
30. jun 2011. u 08.37
Možda je samo hteo da se igra, a nije svestan svoje snage. Ih, koliko mi svi modrica imamo od svojh ljubimaca...
Larami
30. jun 2011. u 10.01
I meni je to jedino objašnjenje mada cudno za njega,nije tip da se igra ni sa naam a kamoli sa nepoznatima.
appassionata
30. jun 2011. u 16.29
I ja mislim da se igrao. Ko će ga znati - i oni imaju psihu i razna prezivljavanja kao i mi.
Tebi pored ulicnog ne treba bastovan - rilja li, rilja:))
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Tassel Earrings?
.