Jedina urbana sredina u BiH!? Banjaluka je moj rodni grad, moj najdraži grad i to se nikad neće promijeniti. Zatvarati oci pred svim što se Banjaluci dešava nije znak ljubavi prema njoj. To je samo znak da si slijep pored očiju, da ti je nacionalnost pomračila um. Sinoć vidim da su skinuli sa ograde oko Palasa one transparente sa idejnim rješenjem. Valjda da se ljudi ne bi suviše brinuli unaprijed. Gužve u saobracaju su mučne čak i za mene kome je to svakodnevnica u Parizu. Zelenila u BL danas ima manje nego u sivom, kamenom, asfaltnom Parizu. Uredjenje obale Vrbasa polako prelazi fazu iz dobre ideje u pretjerivanje. Ogromne kamene klupe i isti takvi stolovi su katastrofalno rješenje. Od izgradnje dajak pristaništa pa do betoniranja korita je izgleda samo korak dva. Koja osoba može reći da voli Banjaluku i Vrbas ako te neki ludjaci namjeravaju pretvoriti u Miljacku?
Dakle, pretjeruješ doTure kao i obično. Lično, samo čekanje od tri sata na granici meni zgadi cijeli odmor i postavljam si pitanje koji mi klinac to treba. Bolje bi bilo da sam sestri i zetu poslao avionske karte i da smo otisli negdje u Francuskoj na desetak dana odmora. Ali, kako rekoh, meni je BL najdraži grad na planeti pa makar ga morao dijeliti sa tobom ;-)

@nonima

Meni je u suštini smiješno koliko te puca potpuno neosnovan kompleks vise vrijednosti. Gradovi se ne grade mimo volje stanovnika, osim kad se to radi stihijski, bez dogovora, bez znanja i protivno interesu stanovnika. A o nazovi hiljadugodisnjoj istoriji bilo koga grada u Bosni i Hercegovini pa i u regionu iluzorno je i pričati. Istorija same Banjaluke ne ide dalje od nekoliko vijekova.
Ja samo želim reći da divlja gradnja nikoga neće usrećiti i to bi bilo to.

@nonima

I ti si ubijedjen da ja nikad nisam pročitao ovaj sažetak o istoriji grada? I jednako si ubijedjen da to nešto mijenja ono sto sam rekao o prošlosti grada od nekoliko vijekova?
Danas mi kćerka kaže u autu da najzad priznaje da je Banjaluka grad jer smo proveli oko sat vremena u saobraćajnom kolapsu od Delte do Zelenog mosta. To je bilo prvenstveno u šaljivom tonu jer je ona meni uvijek nabijala na nos da je moja Banjaluka kasaba spram njenom Parizu. Ja sam to ipak doživio drugačije … nešto kao znak da je možda moja ideja o sretnoj i rasterećenoj penziji u BL malo kompromitirana.

@nonima

U Austriji snijeg …. zdraaavo!

@nonima

DoTur je genije nedokazani. Kad ti neko može reci enormnu glupost stila:

„...градови живе своје хиљадугодишње животе мимо нас у неком свом временском ритму. Расту, развијају се, граде се мимо наших жеља.”

i povrh toga te poljuvati kao nedovoljno inteligentnog da shvatis tu ociglednost ... šta reci?! Možda da povjerujemo da je sve to što se desava sa Banjalukom normalno i posljedica neke unutarnje zelje grada da se uljepsa tako što će sa sebe zbaciti zadnji kvadratni metar ogavnog zelenila, sto će poletiti u visinu sa onim Palas tornjem od sto i kusur metara, sto će ukrotiti taj divlji Vrbas u lijepi betonski kanal.

A kad pomislis da se to desava jer desetak bizMismena, sljegotica sa Manjace, sa osam razreda osnovne skole (svi skupa naravno) pere pare gradeci desetine zgrada, što se isti u otimacini oko nekada narodne imovine ne ustrucavaju ni od čega, a najmanje od nagrdjivanja grada koji svakako niti je bio niti će biti njihov jer oni u sustini mrze i grad i gradjane ... e onda si neinteligentni balija antisrbin koji paradira svojom nazovi ljubavlju prema Banjaluci. Sad, sto vecina Srba sa kojima sam rastao u Banjaluci misli manje vise isto kao i ja, to je već za razmatranje u emisiji o paranormalnim aktivnostima.

@nonima

A kad smo kod autentičnih primjera bošnjačke gospode iz Banjaluke, pad mi na pamet jedan od potomaka bega Dzinica, čini mi se da se zvao Osman i njegove žene Bisere. Taj raskuceni bogataš je u to vrijeme radio kao nastavnik i živio kao podstanar kod jedne moje komsinice. Za njega je tata govorio da je kao dijete jeo iz zlatne kasike … i uvijek dodavao „ali bukvalno iz zlatne kasike, a vidi sada”. On se rodio i živio u Dzinica palati pa ih je socijalistička vlast prvo smjestila u mali stan u toj palati pa su nakon rušenja završili kao podstanari. Tako je i moj dido ostao bez prodavnice i magaza a sve zarad borbe protiv burzoazije. To, sto mu je pola porodice nestalo u Jasenovcu, sto su mu dva sina bila u partizanima (jedan je iz rata izašao kao dvadesetjednogodišnji kapetan), sto je bio potpisnik čuvene deklaracije banjalučkih muslimana ), … to nije puno pomoglo. I dida po očevoj strani nije bolje prošao, on je izgubio zdravlje još u prvom svjetskom ratu, u drugom su ga ustaše dotukle a nakon rata je čak i obućarska radnja bila previše buržoaski fazon pa su do tatinog punoljetstva i zaposlenja živjeli od prodavanja bakinih dukata i poljoprivrede na nekih dva duluma okućnice. Mamin najstariji brat po kome sam dobio ime je takodjer obolio od nepravde koju je njegova porodica doživjela i umro prije četrdesete godine života. Did moje žene, predratni komunista, žrtva ustaškog mučenja, prvoborac i ratni invalid je izbačen iz KPJ jer ga je neki „drug” prijavio da je bio prisutan na majčinoj dzenazi. Eto doTure, to su ti silne privilegije koje su uživali pripadnici banjalučke muslimanske gospode.

@nonima

Jadno doTure, jadno.

@nonima