POGLED U KNJIGU.

Novi svetsko poredak.

Ron Zuskind
JEDAN PROCENAT DOKTRINE
Novinar, dobitnik Pulicerove nagrade i autor bestselera Ron Zuskind uvodi nas u stvarne američke bitke sa nasilnim, nemilosrdnim teroristima – u igru „ubij ili budi ubijen”, koja se vodi od Ovalnog kabineta sve do ulica Karačija.
Možda mislite da znate šta je „rat protiv terorizma”. Međutim, da biste to zaista saznali, morate pročitati ovu knjigu.
Zuskind je napisao knjigu koja će vas pridobiti naracijom uz odsustvo svake fikcije, ispunjenu ekskluzivnim, istorijski znamenitim raskrinkavanjima koja će odjeknuti širom Amerike i širom sveta.
Koji je vodeći princip najmoćnijeg naroda na svetu dok traga za svojim neprijateljima unutar zemlje i po inostranstvu? Jedan procenat doktrine je duboko čuvana tajna, srž američke slikovnice iz stvarnosti: strategija propusta koju je osmislio Dik Čejni, koja odvaja Ameriku od svojih sidrišta i koja je pokrenula sve – od rata u Avganistanu do rata u Iraku, pa sve do globalne potrage za ratnicima džihada.
Priča počinje 12. septembra 2001, onog dana kada je Amerika počela da se sabira kako bi odgovorila na nešto nezamislivo. Konačno, taj odgovor će oblikovati i sam karakter nacije.
Zuskind priča o tome šta se zapravo događalo u naredne tri godine, iznutra, prateći tragove ključnih likova – veoma važnih ličnosti, od predsednika i potpredsednika, do Džordža Teneta i Kondolize Rajs, koji nadzirući pomno „rat protiv terora” izveštavaju svoju anksioznu naciju o napretku; i „nevidljivih” muškaraca i žena iz senke, kojima je prepušteno da improvizuju planove kako bi pobedili novog neprijatelja u iscrpljujućoj trci protiv propasti. Unutrašnje bitke između ovih timova – jednog pod svetlima reflektora i drugog koji bije bitke na terenu – otkrivaju sve ono sa čim se Amerika suočava i šta je postigla u ovom dobu terora.
Ko u stvari vodi spoljnu politiku Sjedinjenih Država? Da li postoji operativna ćelija opremljena oružjem za masovno uništenje unutar Sjedinjenih Država? Da li su neki od najopasnijih terorista na svetu, uključujući i vođe Al Kaide, bili hapšeni, pa nekim slučajem pušteni? Može li Amerika odneti prevagu u borbi nad neprijateljima koji su strpljivi, genijalni, sigurni u sebe i imaju taktičku prednost?
Sa svojim pristupom visokim funkcionerima, i bivšim i sadašnjim, koji niko drugi nema, Ron Zuskind – autor knjige Cena lojalnosti, koja više nego bilo koja druga razotkriva tajne o Bušovoj administraciji – konačno odgovara na pitanja zbog kojih Amerikanci noću ne spavaju.
I u ovoj zapanjujućoj knjizi parafrazirao je rasprave koje uznemiravaju svet.

No coment,kako vas je lepo citati.

HVALA NA UCESCU.

Lepo pozdravce svima.

car_dusan_silni
(srednjovekovni roler ruler)02. jun 2010. u 00.56Knjiga koja je na mene najviše uticala, i posle svih ovih godina smatram da me još uvek gura napred je Galeb Dzonatan Livingston.

Jedini put kad sam se predao i shvatio da sam dosao do svog limita a nisam dosao do cilja je kad sam prestao da sviram gitaru - jednostavno zato što sm posle godina i godina sviranja i vezbanja shvatio i prihvatio cinjenicu da nemam osecaj za ritam a ni sluh. Nije moglo na silu.
************
Da,svi bi mi mnogo šta hteli da radimo,ali,treba da se rodi s nama taj talenat...ako se nije rodio s nama..ništa na silu ne moze..NO.

Bukvar...pod broj jedan:)

Ko je po vama napisao NAJLEPSHU KNJIGU svih vremena i na osnovu čega ste...?
A najchitanija knjiga je koliko ja znam Ptice umiru pevajuci...?

Hvala Vam na poseti, i lepim komentarima,prilozima.

Pogled u knjigu...

Gej Hendriks i Filip Džonkok
KNJIGA ŽIVOTA

Knjiga Života predstavlja novu interpretaciju jedne od najuticajnijih i najrevolucionarnijih knjiga u istoriji čovečanstva. Prvobitno sakupljena od strane Epiktetovih učenika, koji je najpoznatiji rimski učitelj promišljenog življenja iz prvog veka nove ere, ova knjiga predstavlja sjajnu i jednostavnu formulu za rešavanje najsloženijih problema psihološkog i duhovnog razvoja. Jasan cilj Epiktetovih predavanja je da onome koji traga pruže pouzdani način da iskusi sreću pored svih uspona i padova koje nosi ljudski život.
Suština knjige sadržana je u prvoj rečenici i ona se pronosi kroz čitavu knjigu: Nevolja nastaje zbog pokušaja da se kontrolišu stvari koje ne možete da kontrolišete, a sreća nastaje tako što na pravi način usmeravate svoju pažnju na stvari koje možete da kontrolišete. Iako je kroz vekove bilo puno verzija ovog vrhunskog dela, ova najnovija interpretacija teži ka nečem novom: iskustvenom, potpunom shvatanju kako bi čitalac mogao kako da oseti tako i da promišlja o njenoj mudrosti.

Obozavam mudrosti:)

pozzz

ZABORAVLJENA BAJKA...

Evo najkraće i najlepše bajke
koju ste ikada čuli:
Nekada davno živela je devojčica
koja je svog mladića pitala hoće li je oženiti.
Mladić je odgovorio: NE!!
Od toga dana devojčica je
živela srećno do kraja života,
nikome nije prala, kuvala, peglala,
zabavljala se s prijateljicama,
radila je i trošila svoj novac na šta je htela.

* KRAJ *
Problem je da nama kada smo bile male
tu bajku nisu ispričali, nego su nas za*ebali
s onim idiotom na belom konju!!!

?
:)

Krstana-i-dalje
07. jun 2010. u 08.20
Ja jesam zagovornik teze da postoje knjige koje vam mogu promeniti život. Neće ga verovatno bukvalno promeniti, ali će donekle promeniti vas - nateraće vas na razmišljanje, na postavljanje pitanja koja do sada niste postavili sebi...
************************

Podpisujem...tachno tako.

pozzzz

Mostar,hvala na preporuci...

koji deo mostara si...?

pozzzz

Dobro jutro dragi posetioco.

prosjaci..
Obrazi studeni, crven nos,
na glavi kapa stara..
Rukavice šuplje, na kartonu bos,
u limenci nešto sitnih para..

U ovom životu svi smo mi prosjaci..
neko gladan hleba, neko ljubavi..
Pružimo bar kapljicu nežnosti i mira,
jer bol tuđa u svako dobro srce dira..

Mostar,hvala,hvala na odgovoru,ma ja sam zaboravko bre,ima još jedan nick Mostar,i to me zbunilo,pa sam proverio:)
Ja okolina bazena...

Da,bas tako,tamo nam nije mesto...pitam se why? Nebitno.

lepo pozdravche.

:)

Tok reke tiho je prelazio. Preko svih njih,nas mladih i starih. U sushtini, ne može ništa da nam promeni zivot, možemo samo da se prepoznamo u nechemu...?

Pozzz

..yes.
Decak i devojcica:
Books Robert Gros, Robert Girs. Jedna vrlo važna,lepa knjiga za sve koji su zaljubljeni ili se od ljubavi lece:)

pozz

Ovog chasa razmishljam,o cemu,pa o svemu.

Ponoc je davno prošla, a ceo dan razmišljam o tome šta neke ljude čini srećnim...?
Ljudi koji i subotom bazaju po gradu jureci za ko zna chim..? Kupuju, trguju, prodaju, vrte se i krug i misle da su uspesno proveli dan.

Ne izbija mi iz glave starica koja mi prilazi, drhtavim glasom i ispruzene ruke govori:''nemam od čega da živim''. Posle skupljene sice prilazi i kupuje sendvich. Guzva papirnu kesu nervozno, jedva se suzdržavajuci da ga ne pojede u istom momentu...pomislim, kako je zivot nepravedan, zašto nekome deli i sakom i kapom, kao sto su neki imenovani fudbaleri Intera koje je prokomentariao moj prijatelj gledajuci sinoćhnu utakmicu. Ponovio sam tiho cifru, koju sam već zaboravio al sudeci po tome da sam se cudio pet minuta, verovatno je bila velika, i pitao sam ga: Šta ljudi rade sa tolikom novcem? Nije znao ni on da mi odgovori. Pitao sam ga, koliko oni para mogu da daju za patike svojoj deci? Pa kupuju najskuplje, al kaže nema skuplje od 100 evra. Koliko jadna baka može sendvica da pojede za sto evra...?

Zao mi je sto u 21 veku ima gladnih! Da svakog meseca svako od nas odvoji po sto dinara,evra,ili $ k'o sto smo spremni da udelimo kada smo zateceni da neko nema za sendvic, možda bi ih bilo manje..a oni srećniji...i sitiji!

Da li mora uvek da vazi ona ''sit gladnom ne veruje''...?

http://www.cathol.lu/Ilka-Piepgras-Meine-Freundin-die.html

Dobra knjiga za sve one koji razumejau nemački.

Moster..hvala...evo nešto za odmor...:)

http://www.youtube.com/watch?v=sT9ynLLiWAg&feature=player_embedded#!

pozzz

Zemlja i njeni (ne)vjerni upravitelji
May 29th, 2010
Naftna mrlja koja se već više od mjesec dana širi Meksičkim zalivom, već je odavno poprimila razmjere ekološke katastrofe. U Meksički zaliv, do sada, procijenjuje se da je iscurilo između 75 i 150 miliona litara nafte.

Prema posljednjim podacima naftna mrlja u zalivu veća je od 10 hiljada kvadratnih kilometara. Što je poređenja radi, otprilike jednako ukupnoj površini pokrajine Kosovo i Metohija.

„Pokvareni dio opreme kriv je za izlijevanje nafte u Meskički zaliv”, izjavio je jedan od čelnika naftne kompanije British Petroleum. U razgovoru za američku televizijsku mrežu ABC Lamar McKay je izjavio kako ne može reći kada bi izvor iz kojeg se nafta izlijeva mogao biti zatvoren, ali predviđa da bi operacija mogla potrajati. „Možete zamisliti kakav je to posao: to je kao da radite operaciju na otvorenom srcu na dubini od 1500 metara, u mraku, sa podmornicama koje kontrolišu roboti”, rekao je McKay.

Za ovo ljeto predviđa se sezona jakih uragana. „Problem je što je ovo eksperiment izazvan ljudskom greškom. Svi želimo da do ovog nije došlo”, rekla je Jenni Evans, profesor meteorologije na Penn State Univerzitetu.

Većina vode izmiješane s naftom leži uz obale Luizijane. Naftna mrlja uticala je i na okolne močvare kao i životinje koje tu žive. Sve je to imalo direktan uticaj i na lokalnu industriju, koja ovisi o ribarima i turistima.

Evans kaže da dolazeće oluje mogu da pomjeraju naftu po površini vode, ali izazvati da se nafta pomiješa s vodom i potone. „Ako će se naftna mrlja pomicati horizontalno, čitava obala će biti zagađena. Ako će se pomjerati vertikalno, imaće efekta na podvodni život”, dodaje Evans.

Drugi naučnici smatraju da će uragani biti jači nego ranije jer će sirova nafta brže zagrijavati vodu i time izazvati stvaranje uragana. CNN-ov meteorolog Chad Meyers predviđa i olujni talas zbog neobične kombinacije uragana i nafte.

Ministar unutrašnjih poslova SAD Ken Salazar rekao je da nije poznato kada će prestati izlijevanje nafte. „Riječ je o vrlo crnom scenariju. Moguće je da se tek u roku od 90 dana dođe do nečega što bi se napokon moglo nazvati konačnim rješenjem”.
************
Pismo bijelom čovjeku
Postoji sačuvan zapis u američkoj istoriji, kada je Indijanski poglavica Seattle poslao pismo 1854. godine američkom predsjedniku u Washington, kao reakciju kada je ovaj izrazio želju da kupi velika područja indijanske zemlje. To pismo „bijelom čovjeku” nakon više od 150 godina plijeni izrazom i dubokim osjećajem za prirodu i čovjekovu okolinu, neumanjenom snagom te i danas opominje savremenog čovjeka svojom svevremenskom porukom.

„Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu vazduha i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki insekt – sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kruže kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka.

Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezde. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi su oni naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj porodici.

Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi da kupi našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći da živimo udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate da se sjetite da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja mog naroda. Žubor vode glas je oca, mog oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate da se sjetite i da učite našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.

Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca. On otima zemlju od svoje djece. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što mogu da se kupe, opljačkaju, prodaju kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderaće zemlju i ostaviti samo pustoš.

Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda zato jer je crveni čovjek divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca insekata. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I šta je to život ako čovjek ne može da čuje usamljeni glas divokoze ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.

Vazduh je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednak dah – životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža vazduh koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate da se sjetite da je vazduh skupocjen za nas, da vazduh dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mom djedu dao prvi dah takođe će da prihvati i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći da dođe da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.

Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postaviću jedan uslov: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.

Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam hiljjade raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg voza. Ja sam divljak i ne razumijem kako gvodeni konj koji dimi može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Šta je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će da se dogodi i čovjeku. Sve stvari su povezane.

Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja sa nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom, da je zemlja naša majka. Šta god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje sebi u lice.

To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje porodicu. Sve stvari su povezane.

Šta god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo nit u njemu. Šta god čini tkanini čini i sebi samome.

Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjećemo.

Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana da otkrije – naš Bog je isti Bog. Vi sada možete da mislite da ga vi imate kao što želite da imate našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenog čovjeka kao i za bijelog. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jeste prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli takođe trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušićete se u vlastitom smeću.

Ali u vašoj propasti svijetlićete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni krajevi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je gušter? Otišao je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.”

Upravitelji Zemlje
Knjiga Početka (1. Mojsijeva), konstatuje našu jedinstvenu vezu sa Tvorcem i naš odnos sa svim ostalim što je stvorio. Sam čin stvaranja odvaja ljudska bića od životinjskog i biljnog svijeta. Božji metod stvaranja Adama i Eve bio je poseban i ličan. Čin stvaranja bio je uveden zajedničkom frazom:„Hajde da načinimo” i „po našem obličju”. Množina ovog posebnog stvorenja govori mnogo o Božjoj prirodi i svojstvima, dokazanim u jedinstvenosti čovjeka i žene.

Biblijski spisi dalje opisuju Adama i Evu kao pretke i čuvare svega stvorenog. Bog Adamu i Evi nije poklonio Zemlju već im je povjerio, kao i sva njega stvorenja, na brigu i upravljanje. Bile su iskazane odgovornosti za upotrebu ili zloupotrebu svega stvorenog. Za razliku od egocentričnih vjerovanja hedonizma i humanizma, Bog uzdiže ljudska bića u zajednicu kao svoje lične upravitelje. Flora i fauna su smještene na mjesto koje zaslužuju kao dragocjeni izvori dobara, koji treba da se koriste odgovorno, a ne da im se služi ili da budu obožavani.

Edemski Vrt mora da je oduzimao dah svojom ljepotom, obzirom da je nastao riječju samog Stvoritelja. Međutim, vrt nije bio završen. Bog je pozvao Adama i Evu da mu se pridruže u ulozi stvaraoca i pazitelja time što im je dao odgovornost da se brinu o vrtu i da ga paze. Oni su bili zaposleni kao upravitelji svega stvorenog.

U posljednje vrijeme vode se mnoge političke rasprave o ekologiji, globalnom zagrijavanju, reciklaži, energiji, očuvanju i zaštiti… Bez obzira na nečiju političku orijentaciju, i kao što pismo Indijanskog poglavice kaže, očigledno je da svi imamo Bogom danu odgovornost da se brinemo o svemu stvorenom kao vjerni upravitelji. Edemski Vrt više nije među nama, a i to malo što je ostalo biće uskoro uništeno. Zahvaljući upravo (NE)vjernim upraviteljima Zemlje, čovjeku i ženi.

Adventistički hrišćani u suboti, kao pečatu stvaranja, vide poziv da iskuse Boga kroz njegova stvorenja, da se osvrnu na djelo njegovih ruku, kao iskaz Njegove ljubavi i otkrivenja Njegovog karaktera.

Bez obzira, ko smo i šta smo, sačuvajmo ono što nam je na čuvanje povjereno. Popularišimo ekologiju, među svojim prijateljima, kroz šetnju u prirodi, biciklizam, paraglajding, speleologiju, planinarenje u Americi, Kanadi, Crnoj Gori, Srbiji… gdje god bili.

U Psalmu 24.1 David objavljuje: „Gospodnja je zemlja i što je god u njoj, vasiljena i sve što živi na njoj.”

Posted in Zdravlje i ekologija | No Comments » | Tweet This

mostar,gde me nadje,volim psihologiju,ali,no spik france:)

pozzz

Dobro jutro.

Danas je vikend..nema pitanja..ali ..?
**********
Koje su tri najtanje knjige na svetu?
-Somalijski kuvar,
-Bosanski mudraci,
-Crnogorski uradi sam.

-Šta je brzina svetlosti?
Kada penzioner ugleda slobodno mesto u autobusu.
Čovek koji ne radi greške obično ne radi ništa.

-Osećaš li se dobro?
Ne brini, proći će te..
Kad sve ostalo zakaže, pročitaj upute..
Ako ti neko otme ženu, najbolja će osveta biti da mu je prepustiš.
Sva velika otkrića rezultat je nečije greške.
Ako žene misle da put do muškoga srca ide kroz želudac, ciljaju previsoko.
Na greškama se uči. Evo već spremam doktorat..

pozzz

vrn...yes.

To ne mogu mnogi da shvate i zato je tako stanje na ovoj planeti. „Ja,Isus sam uskrsnuće i život: ko u mene veruje... svoje zablude kao činjenice a bez i najmanjeg argumenta ili temelja!

?

”

Bez reci...
Vidim je ,ide ka meni obucena bas onako kao nekad(hipi fazon) kose malo proredjane I snalama priljubljene za teme.
Hoda spustene glave,mrmolji nešto sebi u bradu i pretura po ofucanoj torbici.Za trenutak sam zastala vodjena mišlju da predjem na drugu stranu ulice, da pobegnem.
Da pobegnem od osobe s kojom sam 20 godina delila dragocene trenutke odrastanje ,tinejdzerskih nedoumuca,prvih ljubavi(od kojih su neke bile zajednicke)……..
U tom je trenutku podigla pogled…..ukopala se u vreli asfalt,poklopila lice sakama……..
Sva ljutnja ,razocaranje I bes koje sam osecala u proteklih 15 godina koliko je nisam videla iscezli su.
Stajala je tu predamnom ona ista visprena devojka koja je savrseno svirala klavir,obozavala Hegela,pozoriste,sa kojom sam klinacki proucavala„ Manifest nadrealizna”Andre Bretona I pokusavala da primenim neprimenjivo.
U trenutku je iscezla tvrdoglava klinka koja je u 19 napustila fakultet,udala se I pored protivljena svih za neuglednu ludu bolesnih ideja da je tezak rad I pregalastvo na selu jedini način da se dostojanstveno prozivi zivot.
Iscezla je žena koja je u kratkom periodu izrodila buljuk dece,koja se nikada nije uklopila u sredinu njiva ,svinja,pilica I surovih seljackih podmetanje.
Njen zivot ostvareni horor,protkan nesrecama ,batinama uvredama nervnim slomovima,psihijatriskim lecenjem nastavila je povratkom u rodni grad posle tragicne smrti(samoubistva) te iste lude od coveka sa kojim je probala da deli dobro I zlo.
Zivot kao u ruskim romanima kako je zamišljala da će se odvijati njena seoska gomora vratio je na početak.Bez prijatelja koji su je zaboravili,uz minimalnu skoro nikakvu pomoć porodice pokusava da se iskobelja iz tamnog vilajeta.Njena su deca odrasla sa duboko usadjenim borama……odrasla I krenula da odlaze…
Sve ove godine nisam mogla da joj oprostim pogresan izbor(iz aviona se videlo da se neće zavrsiti po dobru)….. ni dobrovoljnu izolaciju…ni prekid bilo kakve komunikacije….i glupa saznanja da moj I zivot naših prijatelja nije vredan jer jer ne sadimo papriku,luk, ne ustajemo rano sa prvim petlovima da nahranimo stoku….Sve je to govorila gradska devojka puna ideja ciji je zivot mogao da tece u sasvim drugom pravcu…..
Ali nije…
I tu popravke nema..
U tom delicu sekunde dok je pokrivala lice sakama a ja se priblizavala…. U trenutku kad smo se zagrlile I cuteci prevrtele sve godine koje stoje između nas shvatila sam da je ja neću napustiti.
Sedimo I cuteci pijemo kafu…..Jer cemu reci…..Cutimo I nadamo se da će njene rane zaleciti …….

Autor.n

Knjiga ili lepa reč,tj za promenu u zivotu...?

Dovoljan je samo trenutak u zivotu da se oseti istinska sreća... mnogi od nas nisu ni svesni koliko samo jedna sitnica može da promeni zivot, pogled, nezna reč...itd...

...I još nešto.

IGRA ANDJELA od Ljiljane Habjanovic Djurovic je po meni, najbolji srpski roman ikada napisan!

U njemu se preplicu na cudan način istorija, mit, legenda, religija...

Steta sto nije u DANASNJOJ doktrini SPC i zato, pored sve snage knjizevne reci koju nosi u sebi, ne može da zauzme u srpskoj knjizevnosti mesto koje mu sasvim zasluženo pripada.

Toplo bih ga preporucio da ga SVI procitate, jer u njemu ćete otkriti pravu SRPSKU DUSU, ono sto danas gotovo nigde ne može da se vidi i da shvatite koliko se ona razlikuje od ovih nazovi Srba - nacionalista i radikala!

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Nema tog rešenja za koje ja nemam problem!

:)

Pozdrav prijatelju,drago mi te videti ovde.

Srbo,ovde gde sam ja,nema naših knjizara,a znam da kod tebe ima...kažu,ako ne lažu,da ja tvoj grad najveci grad nas SRBENDI...?
A nismo daleko,komsije.

POZZZ

Dobrocinstvo prema roditeljima.

http://www.youtube.com/watch?v=vkQFs-F-VIU

Da li vas je rasplakala neka knjiga?

Koja i zašto...?

Uh mene..Promasena sreća i Ko ste vi gospodjo Bergen...

To su 2 knjige u jednoj..I dve veoma potresne price...