Pozdrav svima. Pišem na ovom forumu po prvi put ali čuo sam da ovde dolaze mnogi kompetentni psiholozi, profesionalni i amaterski, čak i nek mega-kompetentni i da ovde covjek može da pronadje rjesenje za vlastite i tudje probleme i dileme. Kakvih sve likova ima u realnom svijetu virtuelni likovi su nevina mala djeca za njih.
Desilo mi se naime da sam prije nepunih mjesec-dva dana pri punom mjesecu upoznao jednu sredovjecnu, dobrodrzecu *single* damu i sve je bilo divno krasno dok mi ona nije saopštila da ima tetovažu. Pa dobro rek`o, rade to ljudi od davnina, te se zainteresovah za temu i lokaciju nadajuci se da je to leptir na guzi ili sl. Međutim, gospodicna zavrnu rukav i na desnoj podlaktici ima ni manje ni vise nego istetoviran lik svoga rođenog oca. E tu me zatekla skroz. Lele maco, pomislih zbunjen, sad me ne bi iznenadilo da imaš još istetoviranu kucu na maci...pa sto bas on? -Eto zato! Pa kad sa ti uradila? -U 27. god. ...
Nakon duže zabezeknutosti poceh lagano da joj pomeram dupe, prvo metaforicki a poslije i bukvalno,bam bum bam
-Pa to ribo nije tvoj Tattoo, to je tvoj Tattaa?
Ne konta na prvu posto je nasha ali je odavno otishla..čini se
-Vi`sho ti se cale lepo iskvarcao!?
..-Izvinite gospodine, moje namjere su casne ali ako bih zatražio ruku vashe kcerke znaci li to da automaski dobijam i vasu glavu??
Vrti se cale, zalece se na mene, prolazi joj kroz kosu, prijeti onom rukom sto mu raste iz glave, pa se sakrije negdje ispod stola? A šta kada se dodiruje dole..ili gore,kada pere wc skoljku, ili ako pushi..a pushi, promjeni li ruku? Stotinu me preplavilo pitanja, ona gleda mene, ja gledam njega, on gleda u ogledalo onako blagotamnoput i bez dlachitza sheretski se osmjehujuci. Totalno neobična, da ne kažem, neprijatna situacija, koju smo opet relativno lako izvrnuli na shalu, ali meni još uvijek nije jasno o kakvom se tu fenomenu radi? I ko to još uopste radi ?