Uništavanje knjiga prethodi uništavanju ljudi...
-----------
Prvo su spaljene one na cirilici, a onda za svaki slucaj i one na latinici...
----------

U prepunoj velikoj dvorani zagrebačkog Novinarskog doma u četvrtak uveče je promovirana knjiga Ante Lešaje „Knjigocid – uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-tih“.

Autor, umirovljeni sveučilišni profesor, na 600 stranica dokumentirao je uklanjanje i uništavanje knjiga iz školskih, tvorničkih i narodnih knjižnica, iz domova armije i komiteta zbog ideološki nepoćudnog sadržaja, pisma na kojem su tiskane ili zbog etničke ili političke pripadnosti autora.

Sve je počelo u autorovoj rodnoj Korčuli, kada je vidio da je početkom devedesetih iz gradske knjižnice bačeno u kontejner 400 naslova tiskanih na ćirilici ili autora srpskog podrijetla, od toga najviše – čak 19 – Branka Ćopića. Kada je shvatio da to nije izoliran slučaj, umirovljeni sveučilišni profesor Ante Lešaja bacio se tada u istraživanje koje je potrajalo dvije decenije – i ozbiljna knjiga od 600 stranica u izdanju Srpskog narodnog vijeća i izdavačke kuće „Profil“ je tu.

Osnov za uklanjanje i uništavanje knjiga bila je institucija otpisa, ali često se nije držalo ni te forme.

„Sve su to procjene koje se mogu opovrgavati, ali mogu biti i gore od onoga što je rečeno. Radilo se sigurno o preko dva milijuna knjiga, najviše iz školskih biblioteka, ali i iz drugih biblioteka. Ne toliko iz narodnih biblioteka, ali recimo uništavane su knjige iz bivših komiteta SK i Socijalističkog saveza, iz nekih poduzeća, iz domova armije naročito mnogo“, navodi autor Ante Lešaja.

Predstavljanje knjige Ante Lešaje, 12. srpanj 2012.
​​
Lešaja je posebnu zahvalnost iskazao pokojnom političaru i sociologu Stipi Šuvaru na pomoći u istraživanju, i njegovoj udovici Miri, koja je zbog nedostatka novca odustala od tiskanja njegove knjige.

Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac kazao je kako je ušao u izdavanje ove knjige jer se radi o sustavnom radu o devedesetim godinama prošlog stoljeća, o vremenu o kojem se u stvari malo zna.

„Ova knjiga je zbirka dokumenata o tome kako se od 1992. godine sustavno uklanjalo i uništavalo knjige koje ideološki, nacionalno, jezično, na razne načine nisu pripadale ’duhu’. Najčešće se govori o duhu, kada se čita citate iz tog vramena – govori se o ’potrebi obnove duha’,“, navodi Pupovac.

Nekadašnji urednik „Feral Tribunea“ Viktor Ivančić ocijenio je da se radilo o kulturnom zločinu velikih razmjera.

„Nisu to bili slučajni postupci pojedinih bibliotekara, već se to radilo na razini države. Na isti način se tako na primjer kreirao jezični standard u Hrvatskoj – sve se to svodilo na trijebljenje tuđica, dakle na izbacivanje riječi koje su smatrane tuđima iz hrvatskog jezika. Taj isti koncept je bio u knjižnicama“, rekao je Ivančić.

Leksikograf Velimir Visković podsjetio je da se „Enciklopedija Jugoslavije“ jedno vrijeme početkom devedesetih prodavala budzašto, a onda se i sa time prekinulo i preostali primjerci su otpremljeni u reciklažu. Prepričao je slučaj početkom devedesetih kada je držao predavanje u jednoj gradskoj knjižnici.

Po završetku predavanja knjižničari su mu se još jednom ispričali što mu zbog besparice ne mogu dati honorar, na što je on na jednoj polici vidio „Embahade“ Crnjanskog sa naznakom „za otpis“ i predložio da mu to daju mjesto honorara.

„I oni su zapravo bili sretni da mi je mogu dati, jer vidio sam na tim ljudima da baš i ne žele baciti te knjige u kontejner. Uostalom i ova knjiga jako lijepo pokazuje da je zapravo većina bibliotekara imala odnos prema tome da je uništiti knjigu ipak neka vrsta krimena.“

http://gdb.rferl.org/D3AC0330-005C-4AA8-9A6A-5B06BEF46132_w640_r1_s_cx0_cy16_cw0.jpg

------------------- -
Autor ove teme(moja malenkost)ziv sam svedok ovom knjigocidu...Naravno
uz knjigocid tekao je i proces genocida nad istima(Srbima).

Tako je bilo slicno i 1914-1918godine,tako je bilo i JOS gore 1941-1945g. a tako je bilo 1990-1995g i tako se nastavlja ...Mene kao svedoka svega toga ...cudom s enemogu izcuditi hrabrosti intelektualca Ante Lesaja da je reskirao zivot pisuci/promovisuci ovu istinu o knjigocidu /genocidu.

Hmmm nek' se ovaj nesumnjivo ludo hrabar,cestiti intelek. gospodin dobro pripazi...