Midrag Kostic upokojio se prije nekoliko dana u 65 godini. Bio je možda najbogatiji srpski tajkun koji se obogatio tokom privatizacije. I među najbogatijim na prostorima bivše YU. Jedni ga kude a drugi hvale.

Prva ozbiljna kupovina bile su mu 3 secerane u Srbiji, svaku je platio po 3 eura... Spisak ostalog bogatstva je kopiran dolje nize u ovom postu.

Poceo je svercujuci robu iz Trsta...

Kontraverzne su procjene njegove ukupne „tezine”, od 500 miliona do skoro 3 milijarde eura.

Ne, nije bio sin generala, sekretara partije ili udbasa. Njegovi roditelji, klasicni pripadnici radnike klase, su dosli iz Crne Gore u Vojvodinu. Majka je bila kuvarica a otac je u mladosti vozio kamion da bi kasnije postao neki komercijalista u fabrici namjestaja.

O svojoj mladosti je imao da kaže ovo (najzanimljivija izjava je da je zavrsio ekonomski fakultet sa najnizom ocjenom u istoriji fakulteta :):

„Rano sam izašao na ulicu i nagledao se svega. Ćale je bio klasičan Crnogorac, strog, neko s kim nema šale. Do 12. godine bio sam đavolasto dijete. Sav polomljen, iscijepan, vječito kopče na glavi. Jednom sam ukrao tati kamion. Prije nego što je postao komercijalista, bio je vozač. Parkirao je kamion ispred kuće a ja, sa osam godina, uzmem ekser umjesto ključa i upalim ga. Tada nisu bili hidraulični volani, a pošto su ulice bile od blata, izgubio sam kontrolu i upao u jarak kamionom s prikolicom. Dobio sam takve batine kaišem da je to bilo strašno.

Ne pijem od 13. godine, jer sam se tada tako ”uradio„ da sam jedva ostao živ. Popio sam dvije litre višnjevače. Bio sam klinički mrtav, jedva su me povratili. Rakiju sam maznuo iz bakinog špajza. Našli su me u komi. Negdje u petom razredu počeo sam da pušim. Na ljetovanju kod bake u Crnoj Gori popušio sam dvije kutije Lovćena bez filtera. Toliko sam se otrovao da sam cijelu noć bio napolju i povraćao. Cigaretu od tada nikad nisam zapalio.

”Otac i majka me nikad nisu jurili da učim. I na fakultetu mi je bio cilj samo da dajem godinu za godinu. Tako sam završio s rekordno niskim prosjekom, najnižim u istoriji fakulteta: 6,2.„

Zapad ga je privukao kad je prvi put s majkom otišao u Trst i vidio čuvene farmerke i crvene džempere koji su se zakopčavali na rajfešlus. Od tada nije prestao da putuje.

”Već tada sam kupio prvi automobil, fijat 132; to je kao danas bentli, opet na neku pozajmicu od roditelja, mada sam rano počeo da se sam izdržavam. Nije mi bilo teško da u petak popodne odem do Minhena ili Trsta, kupim ono što je aktuelno, da li su to bili radio-kasetofoni, televizori ili neka druga roba, i donesem u Vrbas. Tada sam se zabavljao s djevojkom čiji je otac bio nastavnik u školi za naše radnike u Minhenu. Na razne načine sam se dovijao. U početku sam uglavnom fizikalisao. Ima jedno pravilo: za specijalne jedinice se ne biraju veliki, već mali i žilavi, jer su mnogo izdržljiviji. Ti čuveni poslovi su bili super plaćeni. Recimo, hitan istovar cementa u silos u Vrbasu, da se ne bi plaćala ležarina. Jedan drugar i ja, za sedam sati istovarimo 80 tona, tri šlepera. Ali, toliko se te prašine od cementa zadrži u dlačicama u nosu da se one zabetoniraju. Za tri dana takvog rada mogao sam da zaradim cijelu tatinu platu.


2002 - postaje vlasnik šećerana u Baču, Pećincima i Kovačici
2008 - kupuje hotel Grand na Kopaoniku i počinje da se bavi hotelijerstvom
2011 - preuzima industriju mesa Karneks
2016 - kupio je Poljoprivredno-industrijski kombinat Bečej
2015-2017 - kupuje dva hotela u Istri (Slovenija i Hrvatska) i postaje jedan od vlasnika hotelske grupacije Budvanska rivijera i Sveti Stefan u Crnoj Gori
2015-2019 - ulazi u posao sa obnovljivim izvorima energije, zajedno sa kompanijom Fintel i gradi prvi vetropark u Srbiji
2015 - počinje da se bavi i bankarstvom. Preuzima većinski udeo u AIK banci. Do 2019. godine preuzeo je još nekoliko banaka.
2018. otvara hotel Šeraton u Novom Sadu i postaje vlasnik Aerodroma Portorož
Od 2019. godine postaje vlasnik Gorenjske banke u Sloveniji