Masnocu ne možeš trajno skinuti sa nekom terapijom. Za povisenu masnocu, kao i secer moras restriktivno promijeniti način ishrane i način zivota, baz ovoga nema trajnog uspjeha. Znaci „od sada pa zauvijek” promijeniti način ishrane: jednostavno neke stvari totalno izbaciti iz ishrane a druge uvesti i to zauvijek. Isto tako kretanje, ako neko ne voli i nije sklon striktno drzati se redovno treninga ili kucnih vjezbi, onda se mora uvesti bar redovno kretanje.
Ja nisam tip za neko striktno pridržavanje i nisam pristalica nekih pomoćnih sredstava u obliko tableta, kapi ili sl. Ali sam definitivno promijenila pristup hrani ne bas preko noćiali sam postepeno promijenila 100% način ishrane i dnevna setnja ( i po kisi i snijegu i vjetru) su postale obavezne. Ne idem ja uvijek smišljeno u stenju, ali npr. ne koristim lift ni kuci ni na poslu (stepenice su cudo!), poslije posla prosetam do metroa (ca. 1 km) umjesto da koristim tramvaj i sl. A i smišljane setnja, ne po ravnom, mi je postala aktivnost u slobodno vrijeme.
U početku su rezultati u nalazima (kod mene je secer bio veci problem od masnoce) bili stabilni, tak nakon 1,5 godine su se vrijednosti popravljale na bolje i sada su, već vise od godine u sasvim normaknim granicama a i ja se fizicki i psihicki osjecam mnogo bolje.
Promijeniti ishranu, znaci bukvalno zaboravitit da neki proizvodi postoje: grickalice uz TV (vrijeme pored TV je zanatno radukovano), redovni obroci i eventualno uzina (jabuka, krastavac, paprika, mrkva, orasi kestenje i sl.), bijeli hljeb ni u snu, kuham skoro na vodi sa minimalno masnoce (max. jedna kasicica ulja ili masti)...nemasni sir (sir inače mnogo volim), jako malo (izabranog) mesa, salame i kobasice nikada radije ponekad komadic prirodne slanine. Akcent je da hranu u prirodnom obliku i raznovrsnosti treba uzimati.
Kad se covjek na sve ovo nauci, prejaka hrana postaje, čak i kad je uzimas neukusna i izgubi se zelja za istom. Kad sam negdje u gostima meni je (i kod najbolje domaćica) sve przacinjeno, premasno i zato konsumiram iste jako malo (prije polaska redovno gladujem, da bih ipak nešto jela). Meni je moje zdravlje i taj osjecaj „dobro mi je” postalo mnogo bitno.
A ona narodna: prestani jesti kad ti je najsladje je zlata vrijedna.