Znakovi i simptomi
Pacijenti oboljeli od UK mogu imati različite simptome. U terapijske i prognostičke svrhe, bolest je podijeljena u tri oblika prezentacije: blaga, umjerena i teška. Težina simptoma često je odraz anatomske proširenosti bolesti, što je također važno za liječenje.
Blaga bolest
Kod pacijenata čija je bolest ograničena na rektum (proktitis) ili rektosigmoidni dio (proktosigmoiditis ili distalni kolitis) često se simptomi prezentiraju podmuklo u obliku povremenog krvarenja iz debelog crijeva povezanog sa izbacivanjem sluzi te blažim proljevom s manje od četiri rijetke stolice dnevno. Blaga grčevita bol, lažni nagoni na stolicu i periodi zatvora također su česti, dok se jaka trbušna bol, obilno krvarenje, vrućica i gubitak tjelesne mase u ovom stadiju rijetko viđaju.
Srednje teška bolest
Bolest obično zahvaća veći dio debelog crijeva, ne samo njegove krajnje dijelove, a upalni proces zahvaća gotovo cijelu lijevu stranu debelog crijeva. Klinička slika obilježena je učestalim proljevastim krvavim stolicama (do deset stolica dnevno), blagom anemijom koja ne zahtijeva transfuzije, trbušnim bolovima koji nisu prejaki te blagom vrućicom. Odgovarajuća prehrana obično je održana.
Teška bolest
Pacijenti s teškim (fulminantnim) oblikom bolesti često imaju opsežno zahvaćeno debelo crijevo te upala često, ali ne i obavezno, zahvaća slijepo crijevo (pankolitis). Pacijenti tipično imaju učestale proljevaste stolice (više od deset dnevno) s jakim grčevitim bolovima, nerijetko vrućicu od 39.5 °C te obilna krvarenja iz debelog crijeva zbog kojih znaju biti nužne transfuzije. Pacijenti znaju brzo gubiti tjelesnu masu te biti neuhranjeni.
Kod teških oblika upalni se proces širi iz sluznice debelog crijeva u njegov mišićni sloj zbog čega se remeti pokretljivost, crijevo se širi, pokreti crijeva su rjeđi te prijeti nastanak toksičnog megakolona. Ako se proces proširi na vanjski vezivni sloj debelog crijeva, prijeti njegovo pucanje i smrt.
Početni simptomi
Simptomi se u početku obično pojavljuju postupno, a nekad im prethodi krvarenje iz debelog crijeva koje se pojavilo tjednima ili mjesecima ranije. Početna je epizoda ograničena na rektum ili veći dio krajnjeg debelog crijeva kod trećine pacijenata, na lijevi kolon kod druge trećine, a kod preostale trećine odmah u početku pojave simptoma zahvaćeno je cijelo debelo crijevo. Manje od desetine bolesnika odmah se javlja s teškim oblikom bolesti. Kad se pacijenti prvi put jave liječniku, pregledom vanjskog tijela ne moraju se uočiti nikakvi poremećaji. Mogu se uočiti bljedilo, znakovi gubitka tjelesne mase, trbuh bolan na dodir te nalaz krvi u debelom crijevu tijekom pregleda prstom (digitorektalni pregled).
Dijagnoza
UK se prepoznaje temeljem karakteristične povijesti bolesti, tipičnog izgleda debelog crijeva za vrijeme endoskopske pretrage i rezultata analize tkiva. Rentgenska pretraga pomoću barijeve kaše može potvrditi dijagnozu, ali obično nije nužna. CT može prikazati značajno zadebljanje zida debelog crijeva, ali ovaj nalaz se ne nalazi isključivo kod UK. U dijagnostičkom postupku je značajna informacija o postojanju UK kod članova ovitelji i prvih rođaka.
Fleksibilna sigmoidoskopija - je pretraga završnog dijela debelog crijeva (rektuma i sigme) pomoću savitljivog (fleksibilnog) optičkog instrumenta sigmoidoskopa. Sličan aparat, ali duži, služi za pregled cijelog debelog crijeva i naziva se kolonoskop. Totalna kolonoskopija obično nije nužna u početnom dijagnostičkom postupku, osim ako je dijagnoza upitna. Kolonoskopija, dapače, može dovesti do nastanka megakolona ili pucanja crijeva u teško bolesnih pacijenata s opsežnom bolešću.
Cijev optičkog instrumenta uvodi se u debelo crijevo koje prenosi sliku na TV monitor. Normalna sluznica debelog crijeva ima dobro ograničene krvne žile te je blijeda i sjajna. Kod UK se uočavaju slijedeće promjene:
- krvne žile se ne uočavaju jasno zbog promjena sluznice
- mogu biti prisutna točkasta krvarenja (petehije), izljevi tekućine, krhkost na dodir i vidljiva krvarenja
- teži slučajevi povezani su s opsežnim promjenama sluznice, obilnim krvarenjima i izljevima tekućine
- sluznica je ravnomjerno zahvaćena u pogođenom dijelu crijeva, za razliku od Crohnove bolesti kod koje su zdrava područja izmješana s bolesnima
- lažni polipi, nastali kao reakcija na prijašnju upalu, znak su dugotrajne bolesti
Biopsija, odnosno uzimanje komadića tkiva za analizu pod mikroskopom, radi se kako bi se postavila ili potvrdila dijagnoza. Osobito je korisna ako nalazi sigmoidoskopije nisu dovoljni za dijagnozu UK. Biopsija kod UK karakteristično otkriva nakupine gnoja (apscese) u udubinama sluznice, kronične promjene oblika sluznice, atrofiju žlijezda te gubitak sluzi u vrčastim stanicama. Ovakav nalaz razlikuje Uk od drugih procesa, primjerice akutnog, samo-ograničavajućeg upalnog procesa.
Rentgensko snimanje pomoću barijeve kaše rijetko se koristi za dijagnozu UK. Nalaz može biti uredan kod blagih slučajeva bolesti. Pretraga se treba izbjegavati kod teško bolesnih osoba jer može dovesti do nastanka zastoja crijevnog sadržaja (ileus) ili toksičnog megakolona.
Ultrazvuk se koristi za procjenu opsega bolesti u nekim centrima, osobito u Europi.

Diferencijalna dijagnoza
Simptomi UK nisu specifični isključivo za ovu bolest i mogu se naći kod niza drugih bolesti uključujući Crohnovu bolest, radijacijski kolitis (upala debelog crijeva kao posljedica zračenja), ishemijski kolitis (upala debelog crijeva zbog nedovoljne prokrvljenosti), niz upalnih procesa i upalu debelog crijeva uzrokovanu lijekovima.
U početku bolesti je osobito važno isključiti zarazne bolesti, osobito infekcije mikroorganizmima Salmonella, Shigella, Campylobacter, Aeromonas i Escherichia coli 0157:H7. Prethodna terapija antibioticima može dovesti do upale debelog crijeva mikroorganizmom Clostridium difficile. Ovo stanje imitira UK, iako vidljivo krvarenje iz debelog crijeva nije često.
Druge bolesti koje treba uzeti u obzir ovise o dodatnim čimbenicima:
- Kod bolesnika s poremećajem imunološkog sustava, citomegalovirus infekcija i Kaposijev sarkom mogu nalikovati UK.
- Određeni lijekovi mogu izazvati slične simptome, osobito nesteroidni antiupalni lijekovi (NSAIL). NSAIL također mogu pogoršati simptome postojećeg UK, iako ih neki pacijenti dobro podnose. Drugi potencijalni lijekovi koji mogu izazvati slične poremećaje su retinoidi, soli zlata, možda oralni kontraceptivi. U literaturi se mogu naći proturječni rezultati o utjecaju oralne kontracepcije na UK i prekid njihova uzimanja kod žena kojima se otkrije upalna bolest crijeva nije uvijek opravdan. Ako se simptomi UK jave neposredno nakon početka uzimanja oralne kontracepcije i bolest ne odgovara na standardne terapijske postupke, potrebno je razmotriti prekid njihova uzimanja. Krvarenje i upala debelog crijeva u rijetkim slučajevima mogu biti uzrokovani i penicilinom. Simptomi se tipično javljaju tri dana nakon početka uzimanja penicilina, a prestaju dva dana nakon prestanka njegova uzimanja.
- Alergijske promjene.

Liječenje
UK se još uvijek ne može izliječiti, ali postoje učinkoviti lijekovi koji potiskuju upalni proces i omogućuju kvalitetan život pacijentu. Lijekovi koji nam stoje na raspolaganju potiskivanjem upale omogućuju zacjeljivanje debelog crijeva te otklanjaju simptome. Početni terapijski pristup ovisi o stupnju i težini bolesti.
Proktitis - pacijenti s ulceroznim proktitisom imaju bolest ograničenu na zadnjih dvanaest centimetara debelog crijeva. Ovakav početak bolesti nalazi se kod trećine pacijenata, a kasnije se bolest može proširiti. U ovakvim slučajevima primjenjuju se lokalno 5-aminosalicilati (5-ASA) ili steroidi. 5-ASA čepići imaju prednost nad steroidima jer je dokazana njihova učinkovitost tijekom dugotrajne primjene. Liječenje može započeti čepićima mesalamina koji se primjenjuju dvaput dnevno, a terapijski učinak se viđa nakon tri tjedna. Propisana doza se nastavlja dok pacijent potpuno ne uđe u remisiju (povlačenje simptoma).
Terapija održavanja ne preporučuje se bolesnicima u prvoj epizodi bolesti ako odmah odgovaraju na liječenje. Mnogi takvi pacijenti dugo vremena nemaju relaps simptoma, a ako se i pojavi, obično izvrsno odgovara na liječenje. Drugi bolesnicima potrebna je terapija održavanja. Iako neki nastavljaju s čepićima dvaput dnevno, objavljeno je kako postupno smnajenje do jednog čepića svake treće noći može također biti učinkovito.
Steroidne pjene mogu se koristiti na sličan način tijekom pojave simptoma; primjenjuju se noću ili dvaput dnevno s postupnim smanjenjem doze dok se ne pojavi remisija. Za razliku od 5-ASA nema dokaza za učinkovitost terapije održavanja u prevenciji relapsa simptoma.
Nelagoda ili nadražaj čmara zbog korištenja čepića u nekim slučajevima ne dozvoljava primjenu lokalnih lijekova. Oralni lijekovi (uzeti na usta) poput sulfasalazina i različitih oralnih 5-ASA preparata mogu se dati u ovim slučajevima. Simptomatsko poboljšanje obišno se viđa nakon tri do četiri tjedna. Kad se uspostavi remisija, doza lijeka se može postupno smanjivati do doze održavanja ili potpunog ukidanja. Sistemsa terapija sterodima (poput prednizona) rijetko je potrebna kod pacijenata s ulceroznim proktitisom. Oni se trebaju koristiti jedino kod bolesnika s teškom i tvrdokornom bolešću.
Lijevostrani kolitis - često odgovara samo na lokalne lijekove. Liječenje se razlikuje ovisno o težini stanja. Terapija blage do umjerene bolesti može se početi s 5-ASA ili ispiranjem crijeva klizmama hidrokortizona. Terapijski odgovor se viđa obično nakon četiri do šest tjedana. Ako nakon tog perioda nema odgovora, potrebna je dodatna jutarnja terapija istim lijekom. Kao i kod proktitisa, kad se postigne terapijski odgovor i pacijent uđe u remisiju, doza se može smanjiti i lijek uzimati svako treći dan u svrhu održavanja. Pacijenti koji ne odgovaraju na lokalnu terapiju liječe se oralnim 5-ASA preparatima koji su učinkovita alternativa. Kombinacija oralnih 5-ASA lijekova s 5-ASA klizmama može biti učinkovitija od terapije samo jednim od njih. Sulfasalazin, mesalamin, olsalazin i belsalazid dokazano su učinkoviti kod aktivnog UK. Česta greška u liječenju je prihvaćanje terapijskog neuspjeha ovim lijekovima iako se sulfasalazin i 5-ASA nisu propisivali u maksimalnim podnošljivim dozama. Kod aktivne bolesti doza ovih lijekova se može postupno povećavati do maksimalne podnošljive doze. Ovim je lijekovima obično potrebno tri do šest tjedana za maksimalan učinak. Kad se postigne remisija, doza se postupno smanjuje do doze održavanja. Ako se simptomi ponovo pojave usprkos uzimanju terapije održavanja, često su potrebne veće doze lijeka za sprječavanje njihova ponovnog javljanja. Nadoknada folne kiseline preporučuje se pacijentima koji su na dugotrajnoj terapiji sulfasalazinom jer ovaj lijek može spriječiti upijanje folata iz hrane.
Prednizon je steroid koji se daje u odabranim slučajevima pacijentima s težim oblikom bolesti ili ako ne odgovaraju na opisano liječenje. Početna doza ovisi o masi bolesnika i težini simptoma. Početna doza se nakon deset do četrnaest dana postupno smanjuje. Nema dokaza o učinkovitosti terapije steroidima u obliku terapije održavanja. Stoga je cilj postupno msnajiti dozu steroida i kao terapiju održavanja propisati prije opisane lijekove.
Budesonid je glukokortikoid koji se koristi kod niza bolesti koje dobro odgovaraju na steroide i pokazao je sličnu učinkovitost kao konvencionalni steroidi, ali s manje nuspojava. Kontrolirane studije su pokazale učinkovitost klizme s budesonidom u izazivanju remisije lijevostranog UK. Detaljna analiza sedam kontroliranih studija liječenja lijevostranog kolitisa pokazuje kako je lokalna terapija budesonidom slične učinkovitosti kao lokalni steroidi, ali s manjim negativnim posljedicama. Ipak, rektalna primjena 5-ASA imala je značajno bolje rezultate nego lokalna terapija steroidima i stoga je najvjerojatnije učinkovitija od budesonida. Slična opažanja važe za oralni budesoni. O učinkovitosti budesonida u liječenju UK potrebno je više podataka.
Pankolitis - kod blagih i umjerenih slučajeva terapija počinje kombinacijom oralnih 5-ASA ili sulfasalazina i lokalnom terapijom s 5-ASA ili steroidnim klizmama. Dodavanje oralnog prednizona opravdano je kod teških simptoma ili ako bolesnici ne odgovaraju na početnu terapiju.
Kad bolesnik uđe u remisiju potrebno je razmisliti o dugotrajnoj terapiji održavanja sa standardnom dozom održavanja oralnog 5-ASA lijeka.
U ovoj grupi pacijenata mogu biti potrebne dodatne terapijske mjere: nadoknada željeza u svrhu prevencije ili liječenja anemije koja nastaje zbog kroničnog gubitka krvi, lijekovi protiv proljeva (antidijaroici) mogu biti učinkoviti za olakšanje simptoma, ali ih bolesnici ne smiju koristiti u akutnoj fazi zbog opasnosti od razvoja toksičnog megakolona. Osobito su korisni kod bolesnika s trajnim proljevom koji nemaju drugih simptoma, a već se liječe sredstvima za UK. Loperamid je lijek izbora zbog svoje učinkovitosti i relativne neškodljivosti.
Teški ili fulminantni kolitis - bolesnici s teškim UK imaju česte krvave stolice (deset do petnaest dnevno), povezane s gubitkom tjelesne mase, dehidracijom, vrućicom, često značajnom anemijom. Fulminantni kolitis je naziv za akutne, teške toksične simptome uključujući vrućicu, gubitak apetita i jaku trbušnu bol uz krvavi proljev. Ti su pacijenti pod rizikom od nastanka toksičnog megakolona i pucanja crijeva te im je potreban hitan smještaj u bolnicu. U nekim slučajevima ovakvo pogoršanje bolesti podudara se s nedavnim uvođenjem ili povećanjem doze 5-ASA lijeka. Lijek se tada treba povući jer u rijetkim slučajevima neki 5-ASA sastojci mogu uzrokovati egzacerbaciju UK.
U teškim slučajevima terapija se sastoji od odmaranja crijeva, pravilne prehrane i parenteralnih steroida. Nekoliko vrsta steroida (hidrokortizon, prednizolon, metilprednizolon) i doza može se primijeniti sa sličnim uspjehom. Steroidi se daju u infuziji svakih osam sati ili trajnom infuzijom. Kod pacijenata koji u zadnjih trideset dana nisu primali steroide može biti ušinkovita infuzija adrenokortikotropnog hormona (ACTH).
Ako simptomi postoje i nakon dva do tri dana ovakve terapije, dodatak klizmi s 5-ASA ili hidrokortizonom može pomoći. Iako su podaci o primjeni oralnih 5-ASA lijekova zajedno s parenteralnim steroidima oskudni, ova kombinacija bi mogla pomoći nekim bolesnicima.
Uloga antibiotika u liječenju teškog netoskičnog UK nije jasna. Kontrolirana istraživanja dodavanja intravenskog metronidazola ili metronidazola i tobramicina parenteralnim steroidima nije pokazala bolji učinak od terapije samim parenteralnim steroidima. Ipak, ima pacijenata koji ne odgovaraju potpuno na steroide već i dalje imaju lagane vrućice i naznaku infekcije u krvnoj slici. Tada se može razmisliti o antibioticima prije nego se proglasi kako su pacijenti otporni na terapiju. Intravenski ciprofloksacin i metronidazol tada mogu biti lijekovi izbora.
Naprotiv, antibiotici širokog spektra trebaju se dati svim bolesnicima s fulminantnom bolešću koji imaju visoku vrućicu, povišen broj leukocita u krvi te znakove megakolona. Ako se snimanjem dokaže proširenje crijeva, potrebno je staviti nazogastričnu sondu (plastičnu cijev koja se kroz nos uvlači u grlo i dalje kroz jednjak i želudac u crijeva) kako bi se ispraznio sadržaj crijeva i spriječilo njegovo daljnje širenje. Bolesnicima može pomoći i rektalna sonda. Tada bi pacijenti trebali mijenjati položaj svakih nekoliko sati u svrhu promjene položaja plinova. Opis jednog kliničkog slučaja govori o uporabi hiperbaričnog kisika (koji može poboljšati diguzijski gradijent dušika i smanjiti promjer debelog crijeva) kao vrlo učinkovitom, ali takvo liječenje nije svugdje dostupno.
Indikacije za kolektomiju ili ciklosporin - pacijenti s toksičnim megakolonom (kod kojih je debelo crijevo prošireno šest centimetara ili više te imaju toksične simptome) koji ne odgovaraju na terapiju unutar tri dana potencijalni su kandidati za kirurški zahvat odstranjenja debelog crijeva (kolektomija). Savjetovanje s kirurgom u vezi ovakvih slučajeva potrebno je obaviti unutar tog perioda.
Manje teški bolesnici obično odgovaraju na parenteralnu terapiju steroidima unutar sedam do deset dana. Oni kojima se stanje ne poboljša kandidati su za kirurški zahvat ili intravensku terapiju ciklosporinom, lijekom koji potiskuje imunološki odgovor organizma. Ciklosporin može biti osobito koristan u bolesnika otprnih na steroide kad se novodijagnosticirani UK prezentira kao teška ili fulminantna bolest, osobito onda kad bolesnici odbijaju operaciju. Ipak, dugotrajan ishod bolesnika koji su „spasili” debelo crijevo uporabom ciklosporina nije dobro istražen.
Ciklosporin se može dati u obliku trajne infuzije pacijentu s teškim UK kod kojeg steroidi ne djeluju nakon sedam do deset dana. Mogući učinak ciklosporina kao primarne terapije kod teškog UK nije jasan. Tijekom njegove primjene potrebno je praćenje razine ciklosporina u krvi, kao i razina kolesterola u krvnom serumu. Ako se simptomi ne povlače sedam do deset dana nakon početka terapije ciklosporinom preporučuje se obaviti kirurški zahvat. Nuspojave i međudjelovanja s drugim lijekovima česti su kod terapije ciklosporinom, a neke od njih mogu biti po život opasne. Stoga se pacijenti tijekom terapije trebaju pozorno pratiti.

Uloga kirurgije u liječenju ulceroznog kolitisa
Kod četvrtine do trećine oboljelih od UK terapija lijekovima nije posve uspješna ili se pojave komplikacije. U ovim okolnostima se razmatra kirurška terapija. Kirurškim zahvatom odstranjuje se debelo crijevo (kolektomija). Za razliku od Crohnove bolesti koja se nakon operacije može ponovo javiti, ulcerozni kolitis je „izliječen” nakon odstranjenja debelog crijeva.
Ovisno o nizu čimbenika, uključujući opseg bolest, pacijentovu dob te opće zdravstveno stanje, preporučuje se jedan od dva kirurška pristupa. Prvi podrazumijeva uklanjanje cijelog debelog crijeva i stvaranje otvora na trbušnom zidu (stoma) kroz koji se prazni izmet u pričvršćenu kesicu. Novije kirurške tehnike omogućuju odstranjenje cijelog debelog crijeva i izbjegavaju stvaranje stome. Izradom unutarnjeg „džepa” od tankog crijeva i njegovim spajanjem na analni sfinkter (kružni mišić na otvoru debelog crijeva), sačuva se integritet crijeva i otklanja potreba za stomom.

Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest
UK se razlikuje od druge upalne bolest crijeva, Crohnove bolesti. Crohnova bolest može pogoditi bilo koji dio probavnog sustava, uključujući tanko i debelo crijevo. UK, naprotiv, pogađa iskjučivo debelo crijevo. Upalni proces zahvaća cijeli rektum te se kontinuirano širi na ostatak debelog crijeva i nema nezahvaćenih područja između područja upale. CB se odlikuje preskakanjem sluznice pa su bolesna područja izmješana sa zdravima. UK zahvaća samo unutarnji sloj crijevnog zida (sluznicu), dok CB pogađa cijelu debljinu stjenke, odnosno sve slojeve.
Ojema je bolestima zajednički poremećaj imunološkog sustava. Obrambeni, imunološki, sustav tijela sastoji se od različitih stanica i proteina i oni u zdravom organizmu surađuju na niz načina u svrhu zaštite. Imunološki sustav osoba s upalnom bolesti crijeva neprikladno reagira na podražaje i neopravdano pokreće upalni odgovor. Aktivirane imunološke stanice proizvode tvari koje dovode do ulceracija crijevne sluznice i ozljede crijeva. Ovaj proces u određenom stupnju razvoja počinje izazivati simptome.
Niti UK ni CB ne smiju se zamijeniti sa sindromom iritabilnog debelog crijeva (iritabilni kolon), poremećajem koji pogađa pokretljivost crijeva. Ponekad se naziva spastični kolon ili nervozni kolitis, ali nije povezan s upalom. Iritabilni kolon je stoga mnogo manje ozbiljna bolest nego UK i CB. Iritabilni kolon nije direktno povezan s ovim dvjema bolestima.

Emocionalni stres i život s ulceroznim kolitisom
Tijelo i psiha su usko povezani pa nije čudno što emoocionalni stres utječe na tijek UK ili bilo koje druge kronične bolesti. Iako osobe proživljavaju emocionalne stresove prije pojave UK, to ne znači da emocionalni stres uzrokuje bolest. Ne postoji dokaz da su stres, anksioznost ili napetost odgovorni za nastanak UK. Nije uočeno kako određeni tipovi osobnosti češće obolijevaju od UK nego drugi.
Bolesnici često imaju problema prihvatiti svoju kroničnu bolest. Takva bolest predstavlja prijetnju kvaliteti njihova života, funkcioniranju u društvu i samopouzdanju. Osobama oboljelim od UK potrebna je podrška obitelji i liječnika. Iako formalna psihoterapija općenito nije potrebna, nekim bolesnicima značajno pomaže razgovor s psihoterapeutom koji ima iskustva s upalnim bolestima crijeva ili općenito kroničnim bolestima. Također bolesnicima na raspolaganju stoje udruge bolesnika oboljelih od iste bolesti.
Tehnike koje olakšavaju život s UK su višestruke. Strah od proljeva ili vjetrova često ograničava izlaske iz kuće. U takvim slučajevima je potrebno nešto praktičnog planiranja prije odlaska u javnost: potrebno je saznati gdje se nalaze zahodi u kinu, kazalištu, trgovačkim centrima, vlakovima. Kad se planira ostati izvan kuće duže vrijeme preporučljivo je nositi rezervno donje rublje i toaletni papir. Za dalja putovanja se preporučuje savjetovanje s liječnikom. Putni planovi trebaju uključiti dovoljnu količinu lijekova, poznavanje generičkog imena lijeka (u slučaju da se izgubi ili potroši) kako bi se mogao kupiti novi te imena liječnika/zdravstvenih ustanova u području gdje se putuje.
Bolesnici ulcerozni kolitis prihvaćaju s nizom različitih emocija. Neki su ljuti, nesretni, depresivni, a neki osjećaju olakšanje jer su napokon otkrili od čega boluju i to im pruža mogućnost za ciljano djelovanje. Svaki se bolesnik s UK treba „pomiriti” s bolešću na svoj način. Tu ne smije biti osjećaja krivnje, predbacivanja sebi ili drugima. Informacije i potpora svima su na raspolaganju kroz medicinsko osoblje i udruge bolesnika. U svakodnevnom životu potrebno je nastaviti s aktivnostima koje su postojale prije postavljanja dijagnoze. Iznimno je važno slijediti liječnikove upute i imati aktivan odnos prema bolesti.
Iako je ulcerozni kolitis ozbiljna kronična bolest, ne smatra se fatalnom bolešću. Većina osoba s UK može nastaviti voditi koristan i produktivan život, čak i ako je povremeno potreban smještaj u bolnicu. Između pojave simptoma, mnogi se osjećaju sasvim zdravo i dobro. Naravno, svatko je drugačiji te se za svakog individualnog bolesnika određuje posebno kakvo je ponašanje prihvatljivo i kakvo će biti liječenje.

Sve najbolje Galeb