SRBIJO „MILA MATI”

Oj Srbijo „mila mati”
trebala si prije znati
Ko izdaje svoga brata
sve zbog boje žuta zlata
da to blago nije sveto
bratskom suzom jest ukleto
Kad ti đavo obraz uze
ti ne viđe bratske suze
Kad se narod iz Krajine kreto
i ostavljo svoje mjesto sveto
mjesto sveto našu nam Krajinu
što je otac ostavljao sinu,
Ostavljao te ga preklinjao
da je ne bi kom dušmanu dao
Nema zemlje kao sto je ova
đe su kosti vaši prađedova
Niti Sunce iđe vako grije
kano ovo što je nad Krajine
al Krajišnik oca slušo nije
već posluša „brata” iz Srbije
od Srbije nikad vjere nije
nit hrabrosti da boj ljuti bije
Naše kuće Latinu prodala
Krajišnika u okrilje zvala
sa parolu onu bjednu
„svi srbi oce i moraju u državu jednu”
Ta će tuga ostati do groba
što ostade bez ognjišta svoga
neb'je lako jadnom srcu mome
gledajući dugačke kolone
Sve traktora a i prikolica
samo vidiš uplakana lica
Bol i palač čuo se do Boga
kune raja izdajnika svoga
Jedan mu zavežljaj u ruci
ka novoj se jeste kreto muci
u glavi je svako misli ima
da Srbija doro želi svima
Kad dođoše u majčino krilo
Tad zaplaka malo i veliko
Jer njegovom ne vjeruju jadu
I zavežljaj oce da ukradu
u zavžljaju misle da su pare
a u njemu samo slike stare
sto će biti kao uspomena
o za neka buduća vremena
Kad Kraisnici u nevolji bise
Srbijanci noz u ledja zabise
Pa od tada do danasnjeg dana
Krajisniku ne zaraste rana
ne zarasa već ga jače boli
Srbijanac u nju trpa soli
Srbijanac u muci brata svoga
krik ranjenog čuo se do Boga
Pavelic je na po puta stao
Srbijanac Anti obecao
kada svanu neki dani sreće
u Hrvatskoj Srbin ostat neće!
Oj srbijo mutava se pravis
imaš razlog ti danas da slavis
Hrvatske si ispunila zelje
u Zagrebu imaš prijatelje