KAD SEVA ZAPJEVA

U mome kraju
Gdje se ravnica sa nebom spaja,
U neka davna vremena
Nisu postojala djecja prava,
Otac je bio jedini diktator u kuci,
Stariji su se postovali,
Seksualna orjentacija se nije birala,
Pubertet nije postojao,
Ali kad seva zapjeva
Ravnica bi ozivjela
Punim zivotom
I disala punim plucima.

Sve se selio u polja
Taj prirodni mozaik
Plodnih oranica,
Ozimih psenica
Zelenih livada
Hrastovih suma
Prepunih ptica
Seva , jarebica
Fazan, golubica...
Cija se pjesma mijesala sa pjesmom djevojaka
Dozivanjem seljaka
Koji su vrijedno radili do Mitrovdana
Kada su se vracali svojim toplim ognjistima
Na zasluženi odmor
Da se griju i piju
Dok seva ponovo ne zapjeva.

Danas seva više ne pjeva
Sve su ih ubili
Mirazi, Rafali, Fantomi, Tajfuni
A mlade su preselili na Zapada
Da tamo rintaju za male pare,
Dok su njihova polja napustena,
Avetinjski pusta
Zarasla u siprazje, trnje, buniku i draču
U kome se legu gusteri i zmije,
Cvrkut ptica se odavno ne cuje
A polja niko ne posjecuje,
Kao da je sve tudje
Jer u ovaj pakao moje ravnice,
Vise niko ne voli da udje.

17. mart 2022.