Izgubio si ljubav. Probaj da je pronadjes pored onih koji još uvek vole sve sto im zivot donosi, i rado je dele sa drugima..

Slazem se 100%. Ljubav, najmocnija energija.

Upravo sam namjeravao da napisem nešto na ovu temu, kad me ovaj Q, kako vidim pretekao. Druže, kao da sam ja postavio temu, a da se ne sjecam.

Da onda dodam stagod...

Nekada sam imao zelje i snove. Bio sam u stanju da ostvarim nešto sto me interesuje uprkos realnim, prakticnim poteskocama, neslaganju okoline, nedostatku sredstava itd. Nisu to nikada bili neki veliki poduhvati, već sitni projekti vezani uglavnom za razonodu.

Sjecam se tih dogadjaja, ali nikako ne mogu da se sjetim emocija koje su ih pratile. Logicki pamtim, ali ne uspijevam da prizovem onaj osjecaj koji te obuzme kada pomislis na nešto sto strasno želiš.

Da bi nešto želio, ono mora nekako da te privlaci, da ti se dopada, da volis nešto. To je moj rezon. Dakle, ako me ništa ne privlaci, znači da ništa ne volim. A ne voljeti ništa može da znaci samo da covjek ne voli sebe. Grijesim?

Svi mi oduvijek govore da sam bio i ostao ogroman potencijal u mnogocemu. I osjetim ja to iz daleka, imam nešto sto privlaci ljude i uliva nadu, nešto sto obecava velika djela. Neko mi je nedavno rekao da nisam svjestan sebe, koliko vrijedim, za šta sam sve sposoban, šta li... Ljudi me vole, uglavnom. I žene... Ali istovremeno imam strasan problem s tim. Kad god osjetim da me neko pravo gotivi, ja ga na jedan ili drugi način odgurujem od sebe. Kao da mi je krivo sto sam nekom drag, kao da ih prezirem zbog toga sto oni vide u meni nešto sto ja sam ne vidim.

Definitivno osjecam pomalo bolesno zadovoljstvo u uskracivanju sebe drugima, u nekoristenju svojih kapaciteta. Naročito me zabavlja da uletim u kompleksnu diskusiju na temu politike ili slično sa nekim ko ima akademsko obrazovanje, pa kad me pitaju nakon 2 sata price šta imam od skole, ja kažem 'srednju (highschool), a po zanimanju sam moler' (sto je tačno). Ljudi se preneraze, razocaraju se maltene, a ja se nasladjujem njihovom razocarenju. Kao da hoću da kažem 'eto vam sad, bas sam vas zezn'o!' Kao da ne dam nikome da uziva u mom prisustvu i mojim djelima, u mom 'potencijalu', jer ja ne mogu da uzivam u istom.

Zadnju vezu sam prekinuo iz istog razloga, sad shvatam. Odbio sam ženu koja me je jako puno voljela zato što nisam mogao u tu njenu ljubav da povjerujem. Shvatio sam njeno ponasanje prema meni kao zelju da se skrasi s nekim dok je još vrijeme, da ne ostane stara cura. Nikad nije dolazilo u obzir objašnjenje da hoće sa mnom zato što me voli. Ne kažem, nije ni ona bas na cistu sama sa sobom u vezi mnogih stvari, ali sad vjerujem da me iskreno voljela. To je ona karmicka veza koju neko spomenu iznad, zivot te upari tačno s onim ko ti je potreban da spoznas nešto.

Ambicije nikad nisam imao. Nikada me nije radovala pomisao na svoj stan ili kucu, na novo auto, da osnujem porodicu, da imam neki dobar posao koji volim, da priustim sebi putovanje za godisnji odmor, da se lijepo obucem... Pri pomisli na takve stvari kao da nešto u meni kaže 'to je za neke tamo druge ljude, ozbiljne i odrasle, nije to za mene'. Logicki znam da bih sve to mogao da postignem, nisam ni glup ni nesposoban, ali negdje u potsvijesti je neko ubjedjenje koje me sprjecava. Uprkos vrlo intenzivnim iskustvima u vidu lošeg financijskog stanja (dakle, već sam se 'opekao'), jednostavno nisam motivisan da se borim za nešto 'bolje', da ne dodjem opet do prosjackog stapa.

Zamislim sebe ponekad kao beskucnika kako grijem ruke iznad vatre u metalnom buretu i mrmljam sebi u bradu 'eto vam potencijal, ye6o vas potencijal, sad sam vas sve zaye6o!'

Naravno da se to neće desiti, ali vam dajem tu sliku ne bi li stvari bile malo jasnije.

Pomagajte! :)

„Logicki pamtim, ali ne uspijevam da prizovem onaj osjecaj koji te obuzme kada pomislis na nešto sto strasno želiš.”
I ja. Osjecaj je energija.
Energija je pokretac. Bez pokretaca, ti si smrznut u protoku vremena.

Mi smo energija.
Energija se usmjerava mislima.

Tvoj neispunjeni potencijal (velika energija) je odraz negativnih misli koje ne daju energiji da izadje na povrsinu i stvori nešto.

Zašto je to tako?
Neko je bio maliciozan i nije ti dao da raširish krila kad si bio mali?

U pravu si. Svjet izvan tebe je odraz samog tebe.
Ne voljeti sebe znaci ne voljeti (ljubav=najznaznija energija) svijet i one u njemu.

Tebi se to manifestiralo u obliku ne postizanja dometa.
A meni u obliku serije stravicno fizicki i mentalno loshih veza.

Ja jesam se ostvarila materijalno. But that means shit.

Ja se izvlachim kroz putovanje iznutra, ucenja voljenja sebe, a prijet toga ucenje o sebi (da cisto znam šta volim)

Samoljublje je vjerovao ili ne jedna od najtezih karmickih lekcija.
Have a great journey. Bon Voyage.

Ninka

„Nisam siguran da najbolje razumijem zadnju recenicu. Kako to da prisjecanjem na neke neprijatne dogadjaje prozivljavam ista osjecanja, nekad čak intenzivnije nego kada se dogadjaj zapravo odigrao, a pri evociranju prijatnih uspomena ne? ”

U smislu spiritualnog poimanja koje je meni blisko, važno je samo Ovdje i Sada.
Konektirati se sa samim sobom Sada, je portal unutrasnjeg mira.
Juče, smo imali neki drugi nivo svjesti, a kako će biti sutra zavisi od Sada.
Energija koje se sjecash i osjecash je, bi nekako trebala da dodje do Sada te da ti da vjetar u ledja za sutra.

Meni je isto to problem, sanjarim o juche, ne konektujem se sa sobom Sada, i prolaze mi dani, ali radim na tome

Postavila sam temu Wind of Chage..imaš neki komentar?
glad you're feeling better
N

Q,
Krecio si stan!!! Bravo korisno koristenje novostecene energije!!!
Osim toga, nove boje daju josh extra poleta, koju boju si izabrao..

npr...zuta me iritira do neba kao i bijela...zelenkaste su mi divne

N

Pa Q koju si izabrao na kraju?
Kod nas spiritualnih nema lost in translation, mi sve znamo i na daljinu..

I ja imam podstanara i za njega sam izabrala
bolju zemlje...a neko drugi je farbao :) mislim se ako nije spiritualan i ako mu se ne svidja onda nek mi i ne živi pod istim krovom i nesiri loshe vibre

pozzdrav
N