II DIO

Ovo bi bio drugi dio obecane price, rasprava o stvarnosti, odnosno metafizci.

Opet definicija ima mnogo, npr.: „Ova nauka se bavi onim što je najviše, samom suštinom stvari, nju ne interesuju pojedinačnosti, svojstva i osobenosti svekolikog čulnog sveta... Ova nauka istražuje prve i najviše principe prirode i saznanja.”..
Po meni su stvari ovdje ipak jednostavnije ili je moguće da sam ja samo „jednostavan”-prost :)
Ovo bi bile osnove oko pitanja metafizike, postoje tri pristupa pitanju prirode stvarnosti!

.
Prvi bi bio: recimo radikalni skepticizam (opet ima vise naziva), koji otprilike tvrdi da je stvarnost san. Iluzija. Da ništa ne postoji osim vaseg mozga i da je sve ostalo teatar iluzija. Sve van naše svijesti je nestvarno ili lažno predstavljeno od strane neke spoljasnje sile.

Drugi bi bio: neka vrsta spoja prvog i još nepomenutog treceg pristupa ili tumacenja -Platonski ili donekle religiozni pristup. U ovom pristupu opipljiva, materijalna stvarnost postoji i podaci koje dobijamo culima jesu u nekoj mjeri ispravni, ali ograniceno ispravni. Veoma ograniceni ne samo u smislu sadrzaja već i vrijednosti. Te je onda ta materijalna stvarnost od manje vrijednosti.
Dakle postoji i visi nivo stvarnosti koji nije moguće percipirati culima, opet sa mnogo oblika ili naziva, ali prema svakom od njih ta visa stvarnost je mocnija, cudesnija, vaznija, benignija, plemenitija, bolja, superiornija vrsta stvarnosti koja postoji u neempirijskom, neculnom prostoru i ljudi koji zagovaraju ovo ne nazivaju ga nelogicnim, već prostorom vise logike, univerzalnog duha, svetog duha.. I treba reći da je ovo najcesci i najdominantniji pogled u filozofiji.
I u istom tonu postoje i dva glavna „sistema razmišljanja” koja se protive ovom upravo navedenom. Jedna od njih je naucni metod, a drugi bi bio slobodno trziste (trgovanje bez apsolutno imalo upotrebe prisile-apsolutno slobodno trziste).

.
I treci pristup bi bio: ono što se generalno prihvata kao naucni metod - sto je: dokazi čula i fizicke, „opipljive” stvarnosti, jesu sve sto postoji. Nema viseg nivoa ideala, nema alternativnog univerzuma, gdje ideje imaju zivot, gdje svijest može da postoji bez materijalnog oblika.. i sve vrste ovakvih stvari.
Materija postoji, energija postoji i mjerljive su.

Znaci postoje tri mišljenja:
1.) Ništa ne postoji van nas.
2.) Stvari su realne ali manje bitne, postoji visi svijet prosvecenosti koji treba da se postigne.
3.) Ništa ne postoji osim materije i energije (recimo radikalni materijalizam)

Logicno postavlja se pitanje, u filozofiji, koji od ova tri pogleda jeste ispravna, ako niti jedan nije, koji novi bi bio ispravan?!

ODGOVORI:

1.) Argumenti protiv ove ideje su: Zanimljivo, postoje brojne premise koje moras prihvatiti da bi branio ovaj stav;
[Tako, na primer, ako vam kažem da sam sanjao nešto, recimo casu, sinoć, postoji li i jedan način objektivne potvrde istinitosti ove tvrdnje? Ja bih rekao nema. Ne postoji način da se tvrdnja potvrdi. Mozete mi vjerovati ili ne, na osnovu vaseg mišljenja o mom karaktera ili sl. imam li istoriju laganja (a u podrucju vaseg znanja o istoriji moje istinitosti konkretno kada se radi o mojim snovima, nemate niti jedan objektivan podatak, mogu da budem potpuno iskren u svemu ostalom, ali imam fetis da lažem o snovima, npr.:) - znaci u ovom primjeru ne postoji mogućnost istinite ili lazne tvrdnje. Na osnovu sporednih, provjerljivih podataka, kriterija (tipa moje licnosti) mozete pretpostaviti, ne sa apsolutnom sigurnoscu i racionalnoscu, ali dobrom dozom iste, pretpostaviti vjerovatnocu tacnosti tvrdnje – termini (vjerovatnocaa i td.) koji kasnije dolaze na razmatranje. (Npr. ako sam kod psihologa i pricam mu o snovima i placam za tretman, vjerovatnoca je da ne lažem..).] -- Znaci, ako ćete raspravljati sa nekim, trebate uzeti u obzir par stvari kao sustinski dio debate. Debata zahtjeva par aksioma, jer bez njih, kao što se vidi, sama debata ne bi imala smisla (da mi sada kažeš: ne nisi sanjao casu, ja kažem jesam, ti kažeš nisi.. i sve tako, kao Monti Pajtonovci:). Mislim da je ovo razumljivo i razumno.
Dakel, vezano za prvi stav (1.)), sve je iluzija - pitanje je, da li je sve iluzija za tebe(*) ili sve je iluzija za sve nas(**)?
U prvom slučaju, (*) iluzija za tebe samo, povlaci da je debatiranje sa ostalima suludo. Razgovaranje bi u potpunosti bilo neracionalno. (Kao slučaj sizofrenija, ..gledali ste svi Blistavi um - Beautiful mind, znate pred kraj filma kada mu dolaze ponuditi Nobelovu nagradu, on pita ucenicu koja izlazi iz ucionice, vidis li ga ti?? -Jer u suprotnom razgovor je suvisan.) - ovo je ocigledan logicki problem i vezan je na neki način sa dokazom čula. Ovo su neka osnovna pitanja. Kao kada bih ja sada vama rekao: POdaci vasih ociju, informacije koje njima primate nisu ispravni. Dakle koristim te iste vase oci da bih vam prenio informaciju da vase oci nisu ispravno čulo. Ili kao kada bih vam rekao hajde sada ću da te provozam mojim autom da ti dokazem da automobili ne postoje!
Dakle pretpostavljam suprotno od onoga sto zastupam (od naše akcije). Cesta, veoma česta, bazicna greška koja se ljudima potkrada.
Dakle ubjedjivati nekoga da svjedocanstvo (informacija) čula nije ispravna je kontradiktorna jer koristimo isto to svjedocanstvo čula da bismo dokazali da ono nije ispravno.

Drugi slučaj, (**), postoje sve ove silne svijesti za koje postoji iluzija. (Matriks fazon). I ovo odmah radja probleme, ako smo svi odvojene svijesti, (mozgovi u tegli), a sve oko nas je iluzija, onda ne postoji način konstantne, nekontradiktorne komunikacije između nas i tako je svaki razgovor besmislen, jer je sam po sebi iluzija. Znaci kratko i jasno objašnjenje.

III DIO (a)

Znanje

(Epistemologija def.- „proucavanje znanja”; oblast filozofije koja istražuje mogućnosti, prirodu, korijene nastanka i krajnje domete ljudskog saznanja.
- istrazivanje porijekla, prirode i ogranicanja ljudskog znanja. Istorijski važna pitanja u epistemologiji su: Da li je znanje, bilo koje vrste, moguće? I ako jeste, koje vrste!? Da li je neko ljudsko znanje urođeno, tj. prisutno, u nekom smislu, već pri rođenju; Ili je zapravo svo bitno znanje prikupljeno kroz iskustvo?
Da li je znanje nasledno „mentalno stanje”; Da li je sigurnost u nešto, oblik znanja; I da li je primarni zadatak epistemologije da pruzi obrazlozenje/opravadanje za siroke kategorije „tvrdnji” znanja ili samo opisivanje koje vrste stvari su znane i kako je to znanje dobijeno?)

.
Ocigledno ova tema je povezana sa pricom koju smo imali oko metafzike. Naime da li je znanje u bilo kom obliku moguće, te smo imali znanje koje je pretpostavljeno i znanje koje je objektivno (Primjer snova - ako vam pricam o svoijm snovima to se može smatrati ljudskim znanjem ali je svkako neprovjerljivo i sigurno vas ne obavezuje ni u kom pogledu, ne morate se sa tim „znanjem” slagati.
Postoje i druge vrste znanja, koje, ako je empirizam u stvari ispravan, ako svijet postoji, nezavisno od naše svijesti i ako smo mi dvije svijesti koje pokusavaju da komuniciraju (mada je za sada sve jednosmijerno:) ..postoje odredjene vrste znanja koje bi bile u nekoj mjeri obavezujuce za sve! O tome ćemo raspravljati dalje.

Opet vezano za metafiziku, sve razlicite tvrdnje o prirodi stvarnosti (kao npr. da smo „mozgovi u tegli”) , logicno, radjaju razlicite epistemologije.
Uzevsi isti pristup, da ako već diskutujete sa nekim, ako postavljate koliko toliko koherentne argumente, odmah i pretpostavljate mnogo-oslanjate se na postojanje poprilično mnogo stvari (i ovo je istinito i za metafiziku i za epistemologiju i ono do čega ćemo kasnije doći, sistema etike koji će nadam se biti koherentan i razuman, logican..). Dakle ako ću već razgovarati sa nekim, pretpostavljam da razumije jezik, da postoji svijet,prostor, između nas u nekom objektivistickom pogledu, te se rijeci i slova koja kuckam ne pretvaraju nekim cudom u totalno suprotno znacenje. Isto tako da nemate strukturu jezika u svojim umovima koji obradjuje ovo sto vidite u totalno suprotno onome sto ja govorim (mada se po nekada i zapitam:).
Znaci svako ko raspravlja metafiziku u tako fundamentalnom obliku ili epistemologiju, ne može praviti tvrdnje suprotne procesu koji prolazi, proces argumentacije. Ne mozete postaviti epistemolosku tvrdnju da ljudi ne dijele(nemaju) jezik, jer da bi to tvrdili morate koristiti jezik.

Sledeća stvar bi bila: predlog koji se ponekad postavlja jeste da „ništa nije sigurno!”, u ništa ne mozete biti sigurni.
To bi bilo zanimljivo pitanje ako hocete da saznate granice ljudskog znanja.
Kada se radi o takvim tvrdnjama bitno je istaci paradoks koji se ovdje javlja. Ono sto vam ovim govore jeste da su sigurni da ništa nije sigurno!
Dakle javlja se jasan paradoks koji ne može biti rijesen. Takve tvrdnje ne dodaju ništa znanju, niti objašnjavaju, niti doprinose produktivnoj diskusiji.
Sada bi se nametnulo pitanje, zašto bi paradoksalne ili kontradiktorne tvrdnje bile nevazece? Npr., zašto pravougaoni krug, ili kvadratni krugne ne bi postojao? Znaci u principu da li je logika validna?!?
..
.
Tako dolazimo do fundamentalnog pitanja šta je zapravo istina??
Istina bi trebala biti nešto barem malo drugacije od mišljenja. Nije isto reći da je neka vrsta muzike dobra, AC/DC npr. To nije podjednako sa izjavom da 2+2 jeste 4! Dva plus dva jeste četiri teoretski, i docicemo zašto je ovo tako, i trebalo bi biti obavezujuce i za vas. A cinjenica da ja volim određeni bend nema nikakve veze sa vasim ukusom i time da li bi vi trebali ili ne bi trebali slusati i voljeti isti bend.
Ništa ne znaci ako imam mišljenje, ne znaci u smislu obavezivanja ili istinitosti - Znaci ako postavim logicki predlog, trebao bi biti u odredjenoj mjeri obavezujuci za vas za razliku prostog mog mišljenja, kao, „ja volim plavo”!

Prvo pitanje koje moramo postaviti jeste koja je razlika izmenju istine i mišljenja i zašto je logika u opste umjesana u podrucju istine!? Ne bi takve stvari mogao uzeti zdravo za gotovo jer postoje mnogi koji tvrde da postoje alternativni oblici pronalazenja istine pored logike.
Dakle, zašto je logika vezana za istinu, odakle logika dolazi??
Pa, po meni je jasno da je razlog taj sto je istina nešto sto nije samo definsano u nasem mozgu. Istina je kongruencija, podudaranje ili sličnost naših „mentalnih predloga” i spoljasnjeg svijeta.
Znaci, ako ću iznijeti tvrdnju da je ovo olovka (uzmite olovku u ruku:), onda je to nešto što se može potvrditi u spoljasnjem svijetu za razliku i na način na koji se izjava, sinoć sam sanjao casu, - ne može potvrditi, ne postoji način da se ovo, san, potvrdi u spoljasnjem svijetu, nema nulte hipoteze, ne postoji način da se opovrgne, te time nema nikakvu istinitost (ocjena istinitosti) ili neistinitost. To je samo izjava.

Dakle, kada pocnete da dajete tvrdnje koje su vezane za spoljasnju, opipljvu stvarnost, onda pocinjete da se bavie istinom. Koja potrebuje spoljasnju potvrdu vasih ideja.
Kada pocnemo da shvatamo da je istinitost tvrdnje u njenoj podudarnosti, koleraciji sa onim što opisuje u spoljasnjem svijetu (ovo je olovka) onda dobijamo razlog zašto je logika bitna kada se radi o istinitosti. Jer logika nije nešto sto smo samo izmislili, nismo dosli u neko maglovito nistavilo, vakum, i samo izmislili ideje logike; a postoje tri osnovna zakona logike (mozete ih potraziti, definisao ih je Aristotel)... No materijalna stvarnost je logicna! Materija, atomi i energija, su konzistentni i logicni. Fizicki zakoni izgledaju logicni, konzistentni, djeluju neizbjezni. Znaci razlog sto imamo logiku je postojanje olovke :) Razlog sto imamo logiku jeste taj sto je ponasanje materije i en. u stvarnom svijetu logicno, konzistentno. To je olovka, neće sutra biti ogrda, niti je olovka i Dambo-leteci slon u isto vrijeme itd..
Materija i en. imaju stabilne, predvidive, objektivne vrste osobina, te odatle znamo da tvrdnje koje dajemo o spoljasnjem svijetu moraju biti konzistentne i logicne i ne smiju biti kontradiktorne isto kao sto fizicka, materijalna, objektivna spoljasnja stvarnost koju poimamo kroz čula mora biti logicna i konzistentna kao fizicka materija i en.
Naravno to je ono na cemu je čitav naucni proces baziran, na ideji da materija stabilna i konzistentna i podlozna univerzalnim zakonima itd. - te znate da naucna teorija nije ispravna kada kazete svo kamenje pada na zemlju, samo oko moje kuce, samo od sebe, lebdi... Dakle nekonzistentnost postoji u stvarnom, fizickom, senzualnom materijalnom svijetu (i mozete pricati koliko hocete o kvantnoj fizici, string teoriji... one ne govore da će se olovka pretvoriti u pticu, OK). To je ono sto pomenuh, kako znamo razliku između snova i stvarnosti, snovi su konzistentni.

**Dakle, jer materijalna stvarnost, ono sto iskusimo kroz nasa čula, jeste logicno i konzistentno, sve sto govori o materijalnom takođe mora biti logicno i konzistentno! Tako u osnovi znamo da je logika vezana sa istinom. Istina su tvrdnje koje dajete o stvarnom svijetu. Ne tvrdnje koje dajete o svom nevidljivom prijatelju, niti tvrdnje koje dajete o svojim snovima, niti tvrdnje koje govore o vasim ličnim preferencama, već samo tvrdnje koje dajete o stvarnom svijetu. To je razlika između iznosenja potencijalnih cinjenica i nečega sto je samo vase mišljenje.**

Zaista se svodi na tako jednostavnu stvar. U suprotnom, ne postoji mogućnost provjere, odnosno opovrgavanja, te je onda samo izjava koja nema nikakvu vrijednost, istinitost.

Kada govorimo o ljudskom znanju ne možemo govoriti o subjektivnim stvarima, o prostoru gdje se sve može.

Kada govorimo o ljudskom znanju i istini, bitno je shvatiti da je istina mjera podudaranja onoga sto kazete i stvarnog svijeta, a ne subjektivna izjava koju izmislimo.
Govoreci o epistemologiji, bitna stvar je da je ona proucavanje znanja, a znanje koje ćemo dobiti, a koje nam je od najveceg značaja, primarne vrijednosti (moramo jesti, piti, disati...naći zaklon...) , znanje koje ćemo prvo dobiti jeste o spoljasnjem svijetu. I zbog te korelacije naših tvrdnji i spoljasnjeg svijeta, možemo testirati istinitost, imati naucni metod, imati i slobodno trziste na kraju krajeva kao vrijednost (sto bi trebalo doći skroz na kraju).

Iz te osnove možemo da postavimo temelje stvarima kao sto su etika, politika, ekonomija, ljudski odnosi... A prva i fundamentalna stvar da se shvati jeste da je filozofija tu da se smanji razdor između idealnog i onog sto je iskustveno (kao sto je nutricionizam tu da se priblizimo zdravom) , da vam pomogne da se priblizite idealnom, koje nije ocigledno, jer da jeste filozofija ne bi ni postojala (o ovome ćemo malo kasnije) i da u podrucju metafizike, jedini način na koji mozete doći do istinskih tvrdnji, onih koje je zaista moguće potvrditi, (koje drugi ljudi mogu potvrditi, koje zaista imaju istinitost, za razliku od pukog mog mišljenja i vaseg mišljenja) jeste da se uzme treci (3.) od metafizickih pristupa koje smo razmatrali gore. Treci pristup koji govori da samo materija i energija postoje, da jedina stvar o kojoj istinite tvrdnje možemo davati jeste eksterno (eksterni za nasu puku svijest ) potvrdivo.

Nadam se da je ovo od pomoći, ovo da je logika način kojim organizujemo naše misli da bi bile u skladu sa stvarnim svijetom. Te tako i uporedjujemo naše misli, koristeci logiku, u odnosu na ono što se desava u stvarnom svijetu. Isto tako da su principi po kojima organizujemo naše misli izvedeni iz toga kako se stvari ponasaju ustvarnom svijetu (iz logicih svojstava materije).

Pokusacu sada da zavrsim ovu temu, dok još imamo sve tu.

III DIO (c)

Da bismo presli sa epistemologije na etiku, potrebno je da objasnimo prirodu koncepta.
Prakticno za sada samo pricamo o „Šta?”, ne govorimo još o „Zašto?” u smislu komplikovanja stvari (jer mislim da komplikovanje obično dolazi od ljudi koji žele nešto da sakriju. Iz raznih razloga, jer ako želite nešto da objasnite, potrudicete se da bude sto jednostavnije i razumljivije).

Pocecemo sa konceptima, u podrucju ljudskog znanja, te ćemo onda moći da predjemo na definisanje onoga sto svari nisu - u odnosu na etiku i šta je ispravno ili loše, ili preferirano ponasanje za ljude.

Pa da pocnemo. Uzmimo za primjer hrpu banana, grozd banana.
Sjetite se da istinitos jeste odnos ili podudarnost ili tacnost sa kojom ideje opisuju atome i energiju u stvarnom svijetu. Razlog za to je sto nam je potreban objektivnan kriterijum da bismo imali nešto kao sto je istina, tako znamo da je istina razlicita od mišljenja. Te ne može biti mjerilo pukih ideja jednih prema drugima. Da bismo imali istinu, dakle, treba nam potvrdivost.

Što se tiče banana, ako otkinemo jednu od onog grozda, moramo da shvatimo da jedna banana postoji. Nju cine materija i energija... zute je kore, blago zakrivljena, imaja okus, miris... Ako uzmemo dvije banane i stavimo ih jednu pored druge, vidimo njihove sličnosti... ali one ne mogu proćijedna kroz drugu, ne mogu se stopiti. Znaci imamo dvije instance jedne te iste stvari.
Vratimo se na grozd, to bi bile zasebne banane koje su jednim dijelom spojene u grozd. Sada, grozd banana je i dalje samo opis materije i energije.. ako razdvojimo sve te banane, otkinemo ih, dobijemo zasebne banane. Ako ih priblizimo jedne drugima, ili ih opet spoimo na mjestu gdje smo ih otkinuli, one ne mijenjaju svoja fizicka svojstva. Dakle grupisanjem cinjenicna priroda zasebnih jedinica se ne mijenja. (ne pocinju da se odbijaju jedna od druge, ne postaju leptiri i odlete i sl.)
Znam da je sve ovo ocigledno, ali iznenadjujuce je koliko ljudi zaboravlja ovo kad pocnemo pricati o etici politici itd.
Mozete i sami napraviti mali eksperiment (da bi dokazali ujedno i ono o cemu sam pisao u proslom komentaru), uzmite jednu od tih banana, zatvorite oci i usmjerite svu vasu snagu volje, ideja.. na to da se banana pretvori u narandzu!...
..
.

I?
Pretpostavljam da smo svi dobili isti rezultat (ako je nekome uspjelo, odmah neka mi se javi, znam kako ćemo rijesiti glad u svijetu i sve ratove!)
Znaci šta se ovdje desilo, jeste da ideje koje smo imali u glavi (koje nisu tačan opis onoga sto je u stvarnosti) nisu nadjacale stvarnost i konstantnost materije.
Jasno je da ovo zvuci malo bezveze i dosadno, ali bicete iznenadjeni kada shvatite koliko puta u stvari mislite (u filozofiji, etici, politici...) kada priblizimo banan jedne drugima u hrpu, da se nešto cudesno dogodi svakoj pojedinacnoj banani! I takođe, bicete iznenadjeni kada uvidite koliko puta pomislite, kada su vam oci zatvorene, da banana postaje narandza.

Sada je bitno da se napravi sok od narandze :)) salim se, ..sledeći korak.
Kada smo shvatili da je ljudski mozak sposoban za grešku. I da kada se pogrijesi, znamo da smo pogrijesili zato što ideje u našim umovima protivrjece ponasanju materije i energije u svijetu van našeg uma, a koje poprimamo dokazima naših čula.
Postoji idealno stanje, istina, tacnost, integritet.., i stanje u kome se trenutno nalazimo (ispunjeno greškama) u smislu naših ideja. Idealno stanje je podudarnost sa objektima koji postoje u stvarnosti (precizno opisani itd.) i isto tako podudarnost sa principima koje izvodimo iz ponasanja materije i energije - sto bi bila logika. Empirijska, racionalna logika... I imamo stanje u kome se nalazimo, te trazimo nacine da se taj razdor, razmak između ovo dvoje smanji. Ne mislim da je lako, inače ne bi bilo potrebe za ovim piskaranjem. Nije lako, ali je sigurno moguće.

Sada ćemo preci na nacine kojima možemo da pocnemo da provjeravamo i ocjenjujemo koncepte.
Npr. DUHOVI!
Ovo je relativno ucestalo vjerovanje među pojedinim grupama ljudi, da duhovi postoje, te postoe odredjene osobine koje opisuju duhove, koje su relativno česte.
Duh bi bio produzetak postojanja duse ili nečije zivotne esencije, nakon smrti.
Pitanje bi bilo kako možemo upotrebiti ideje koje smo razvli, ovdje u polju filozofije, da bismo poceli da shvatamo nešto kao pojam duhova?
Prvo bi rekli, imamo dva kriterija: culne dokaze i logiku.
Upotrebom ova dva pristupa možemo da odredimo mogućnost postojanja nečega kao duh!
1. Najprije, da li postoji neki culni dokaz za postojanje duhova. Da li se pojavljuju u stvarnosti na način da su mjerljivi dokazima čula (uz pomoć i jedne postojece tehnologije i tehnike)?
-Naravno odgovor je ne.
Tu se javlja problem. Nije neophodno da samo zato što ne možemo nešto ni na koji način prevesti u mjerljiv i opipljiv dokaz za nasa čula, trenutno, ..ne znači da takvo nešto neće nikada postojati. [Npr. ako se iza planete Pluton, tj sada zvanicno „patuljaste planete”, nalazi još jedna manja planeta, koja je u odnosu na zemlju uvijek skrivena iza Plutona, te tako ni na koji način moguća za zapaziti, izmjeriti trenutno (znam da bi postojalo mnogo nacina, ali samo zarad argumenta recimo da je neopaziva trenutno) onda ne bismo imali dokaze za postojanje te planete iza Plutona. Ali znamo sigurno da postojanje te planete iza Plutona nikako ne bi prekrsilo postojanje poznatih zakona fizike! Jasno?
A ako bi rekao da iza Plutona postoji planeta elipticno-kockasta (koja je elipsoidna i kockasta u isto vrijeme), te koja je od pare i cvrste materije, koja gori i u isto vrijeme je smrznuta.. E onda biste već imali problem govoriti (dokazati) da ovakva stvar postoji jer ne samo da nemate nikakv dokaz za to, već tvrdite da takva ideja ima kontradiktorna svojstva, protivna zakonima i ponasanju do sada poznate materije i energije.
Znaci direktan culni dokaz nije obavezan za postojanje nečega, ali ako je on odsutan, priroda onoga sto tvrdite mora da odgovara ponassanju materije i en. U suprotnom, vasa tvrdnja nikoga ne obavezuje.

Da se vratimo na duhove... imamo oba problema. Ne postoje dokazi da duhovi postoje, da nisu ciste halucinacije u našim mozgovima, ...jer ako vjerujete da ste ih opazili na bilo koji način, onda morate biti u stanju da to reprodukujete-ako to ne mozete, mora se uzeti da ste u nečemu pogrijesili. Ako postoje duhovi, ali ni na koji način ne mogu ostaviti podatke na našim culima :) , onda nikako na prvom mjesti i nismo mogli znati da postoje. (nemaju nultu hipotezu)
A ako već ostavljaju neki utisak na nas, nekako ih opazamo, onda moraju da postoje u materijalnom svijetu te ih moramo nekako moći opaziti, izmjeriti, zabiljeziti... i te podatke moramo nekako moći reprodukovati.
A sa druge strane postojenje nečega takvog se protivi svim znanim zakonima fizike.

I, kada se radi o izjavljivanju, tvrdjenje istine - duhovi postoje, onda ne samo da ste podvrgnuti zakonima fizike već i zakonima biologije.
Sada, zakoni biologije su veoma jasni kada se radi o osnovama, a neke od njih su: ne može se zivjeti bez supsance! Svako biće mora da ima i uzima energiju kontinuirano da bi nastavilo postojanje.
Duhovi ne jedu, ne izbacuju fecese.
Znaci kada kazete da duhovi postoje stvarate jedan fundamentalni problem, jer govorite da zivotu ili svijesti može postojati bez materijalne forme (materija i en.). Te čak i ako bi mogli i uspjeli izmjeriti energetsko postojanje nečega, pa rekli duhovi, ne bismo opet mogli reći da postoje jer bi imali ogroman problem dokazivanja postojanja svijesti u odsustvu materije jer nemamo niti jedan mogući primjer postojanja zivota, a kamo li svijesti u odsustvu materije!

Dakle svijest i razum i zivot potrebuju materiju i en. za postojanje.

Dragi Dovlaa, hvala na ovom nečemu, kao podrsci :))

Planiram već neko vrijeme da dopisem još po koju riječ ovdje. Ovi plusici „sto mi daju neku snaagu da nastavim, je li”, još sada ovaj tvoj komentar... ihh :) Nastavicu kada stignem.

Što se tiče tvog kometara, zanimljivo, drago mi je da si se ukljucio. Hajde, nije to toliko strasno, pa da se neko uplasi.
Do Hegela ne držim previse, što se možda i vidi iz onog gore ;)

Logika i filozofija bi trebale da nas rijese gresaka, ako se pridržavamo nekih pravila koje dobijamo bas iz te prirode, svijeta. Nekako mi je nelogicno da je logika nelogicna :D ...ako me razumijes :)
Ne razumijem šta mislis pod tim da svijet nije logican? I zašto bi trebao da ima svrhu ili da bude stvoren sa svrhom... na kraju ono sto isticem jeste da nema namjere u pozadini. U pozadini nema ništa, prakticno.
Kako danas napisah nekome, evo zgodno da se ponovim: Fundamentalno, filozofija je smijeh, logika je radost, vrlina je zanosna...! Dakle ne znam o kakvim je stranputicama riječ, ako ovo imaš na umu.

Mmm... u ovom drugom djielu mi postajes nešto mistican i koristis neke poprilično subjektivne pojmove... Nisam siguran da se slazemo. Ne postoji fundamentalno dobro i zlo, to su koncepti koje mi koristimo da opisemo pojedine stvari, te su tako razliciti za svakoga ponaosob. Šta hoću reci, gravitacija nije sama po sebi niti dobra niti zla..., kao ni sve sto postoji. Ono jednostavno jeste! Na nama je da ih ispitamo, opisemo itd, te upotrebimo.
Jedino je sreća, kako Aristotel kaže, sama po sebi svrha.
Pa ni ovo, „Nema slobode bez patnje i obrnuto”, mi niiije bas potpuno jasno?
I naravno da možemo biti mirni i sretni i zadovoljni i nasmijani i ispunjeni..., bez doticanja vrhunca nekog nemira ili patnje ili straha! Zašto ne bismo mogli!? Evo puta, evo objašnjenja bas ovdje...
Znanje, filozofija, stvarnost, istina, moralnost...
(Sto sve ne price potrebu za trudom, radom ili nekom „žrtvom”, sto bi po meni opet doslo na ovo prvo... niti govori da te nikada ništa nee dotaci... ne govorim ovdje o nekom zen-odvojenosti, otudjenosti.)

Ihhh.. Dovla, Dovla, čemu uzbudjivanje.
Meni se sve čini da ti nisi dobro procitao ni prvi ni drugi put, sve stoji tu, tako da su jedino ova pitanja suvisna.
Ja ne relativizujem stvari, tvoje iskretanje i izrugivanje to rade, odnosno ti svoim komentarom to radis.
Da boga nema, jer j e nelogican i ne postoji niti jedan dokaz za njegovo postojanje.
E sada, ako je to u suprotnosti sa tvoim shvatanjima i zivotom, zao mi je, ali nema potrebe da lično shvatas bilo šta od ovoga. Znam da je tako jer je to iz tvog komentara ocigledno, a maltene je ista priac sa svakim vjernikom ili nekim ko podržava kolektivizam u bilo kom obliku... prica vise nije o temi, cinjenicama, logici, već o tebi! (A zapravo niko ne napada tebe, niti tebi govori da mijenjas svoj zivot, ako ti ne golica sivu mozdanu masu ova vrsta price, nemoj dalje da čitaš, nema potrebe da se svadjamo!)

Naravno da sve nije dozvoljeno, kako već rekoh, postoji objetkivni, racionalni, sekularni moral-etika, isto kao sto postoje zakoni u drugim naukama. Naravno da ga se ne moras pridržavati (zato i jeste moralan, jer je „po izboru”, za razliku od neki drugih „vrsta autoritativnog morala”, koje su otkrivrnr i diktirane!), isto kao što se ne moras pridržavati zakona gravitacije, pa možeš se baciti sa zgrade. Ishodi su podejdnako predvidivi.

Kako rekoh..., ovdje opisana filozofija, logika, nauka, etika-koja je gore barem natuknuta, imaju jasan slijed i provjerljive su. Ako želiš neku drugu definiciju, slobodno izvoli, radi, pisi, možda imaš neki alternativni put! Ja misilm da ćeš se zamajavati zabludama kao i mnogi do sada, no izbor je tvoj ;)

Primjer je ok, samo ne uocavas da nisi u isto vrijeme i presretan i očajan, ono sto ti kažeš jeste da možeš biti presretan i očajan, sto je tačno, nikako oboje u isto vr. (naravno ako si zdrava osoba).
Nihilizam i Nice su mi poznati. Ne vidim šta nihilizam (pa i njegov) imaju sa ovim o cemu pricamo. Da svaki genije mora platiti neku uzasnu cijenu, ocigledno nije acno, stoga...
U osnovi ono sto ti kažeš jeste da ne možeš biti sretan, niti nesretan? Zar ne, jer obrni-okreni, dodje mu na to!

Ha ha, da, da... U malo. Zašto svijet i priroda nisu logicni ako nemaju svrhu? Ako samo postoje?? Ha ha ha, čemu ta pretpostavka?? I vidis ako Zenonove paradokse smatras za ispravne, onda ocigledno negdje grijesis u svojoj „logici”, odnosno pogresno poimas istu. Jednostavno jer nisi konzistentan sa materijom i energijom koja te okruzuje!

Vazi decko.

Recenica je ništa manje pogresna.
Njega ima ili nema nezavisno od onoga sto mi mislimo, ja se potrudih da gore barem navedem na put koji pokazuje da ga realno nema. Napravicu jedan komentar konkretno samo o tome.
Da ti ne kažeš niti da ga ima, niti da ga nema, niti da si agnostik... Ispravno?

Što se tiče sreće: „(Sto sve ne porice potrebu za trudom, radom ili nekom ”žrtvom„, sto bi po meni opet doslo na ovo prvo... niti govori da te nikada ništa neće dotaci... ne govorim ovdje o nekoj zen-odvojenosti, otudjenosti.)”;
„Zakljucak ovog dijela bi bio, postoji neko idealno stanje i uopsteno u filozofiji bi idealno stanje bilo akcije svijeta u stvarnosti koje registrujemo culima i potvrdjujemo racionalnoscu i naučnim principom, zato je bitno da znamo kod kakvih odluka nam može pomoći i zašto je toliko važno da se mišljenja preispituju - da bismo saznali da li su istinita ili ne... ...A prva i fundamentalna stvar da se shvati jeste da je filozofija tu da se smanji razdor između idealnog i onog sto je iskustveno (kao sto je nutricionizam tu da se priblizimo zdravom) , da vam pomogne da se priblizite idealnom, koje nije ocigledno, jer da jeste filozofija ne bi ni postojala (o ovome ćemo malo kasnije) ... Treci pristup koji govori da samo materija i energija postoje, da jedina stvar o kojoj istinite tvrdnje možemo davati jeste eksterno (eksterni za nasu puku svijest) potvrdivo.”
Kako god ti kažeš, poenta je bila „Jednostavno jer nisi konzistentan sa materijom i energijom koja te okruzuje!”, ili nikada nisi vidio kornjacu u svom zivotu, hodao, vidio strelu...

Svakako da smo rascistili, još u prvom komentaru, kako rekoh, ko želi da prihvati može, ko ne želi može da skoci sa zgrade :) Salim se naravno.

Mislim da sam jasno objasnio svoj stav, truda i volje da se iskuse bol i tjeskoba zasigurno nisu potrebni, ako nekom treba podrobnije objašnjenje mogu se potruditi.

Za tebe lično, samo ti znaš kako ovakva ideologija funkcionise i koliko istinitosti sadrzi.

Pozdrav.

@Qubic Nisam siguran da shvatam šta želiš da kažeš? - Možda da energija i materija ne mogu same, odvojeno da postoje, te tako ne mogu sreća i tuga??

Ako je to slučaj mislim da svjetlo ili foton, te apsolutna nula pobijaju prvi dio tvrdnje;
a drugi dio, sto i Vladu shvatam kao, recimo „iskustvenu”, potrebu za jednim (bol, nesrcea), zarad prepoznavanje onoga drugog (sreće), mislim da prva stvar koju beba uradi po rođenju, a to je plac, rjesava ovu dilemu i tako dalje (dakle jednostavno je nemoguće u ovom nasem relanom, stvarnom svijetu izbjeci pojedina iskustva). Nadam se da ćeš ti sada mene uspjeti da shvatis, da sam bio iole razumljiv ;))

Pozdrav, dobrodosao u raspravu.

@Wakan Ne, odnosno znanje kao neka cjelina ili kao nešto materijalno ne postoji, da budemo jasni, te se niti koriguje niti raste, bla bla.. ideje koje imamo, teorije, svaka po na osob, mogu da budu tacne, odnosno da odgovaraju stvarnom, relanom, jedinom postojucem svijetu. Kako ga bilo koje biće, pa i mi dozivljavamo je potpuno nebitno, bitna je konstantnost odnosno dosledno poklapanje sa promjenom materije i energije u stvarnom svijetu oko nas.
Mi nismo mjerilo, svijet koji opazamo na bilo koji način jeste.
Dalje brkas subjektivne pojmove, ličnu percepciju i nešto o gravitaciji, nije mi poenta jasna.
A ovo: „To sto predmeti po mojoj kuci ne lete nije rezultat, posledica teorije gravitacije, već je teorija gravitacije pokusaj da se objasni zašto stvari na lete.” - jeste upravo tako, gravitacija jeste objašnjenje, opis onoga sto je stvarni svijet oko nas. Preciznim opisom se nikako ne udaljavamo od istine (šta god to za tebe bilo), samo opisujemo stvari kakve jesu. Naucna metoda i jeste tu da se „pazljivo posmatra svijet oko nas”, dodao bih i precizno. Ako tebe to plasi i dozivljavas kao zastrasujuce, zao mi je, ali to je samo tvoje subjektivno mišljanje. Sve teorije, znanje su tu da bi se ljudi sluzili njima, prezivjeli na prvom mjestu, onda zivjeli bolje, a nekome samo poznavanje svijeta oko njega predstavlja zadovoljstvo i ispunjava ga.. toliko o tome.

@Qubic :)) mmm, ok, hvala. Biće, biće..

Cemu panika!?

Evo ovako ćemo pokusati, samo pokusati, jer ako vidim da nisi za razgovor... nećemo dalje.
U tvom poslednjem komentaru šta znaci „tačno”? - odnosi se na „ali ne mora i da znači da su tacne”

Drugo, možda jeste kap, ali to je jedina kap koju imamo, drugo, to mastanje o univerzuzmu kao bici ili „bitnosti” je samo mastanje, licna mastarija, ništa drugo.

Treće, kakav vjernik?? O cemu ti??

Na kraju, naravno da mogu, kao i ti na kraju krajeva. To je sve ono sto nas okruzuje. Ona jedina kap koju imamo, za sada je to to! I biće polako dvije, tri, barica, jezerce, more, pa možda i čitav okean.

Mmm.. da, vidis kako malo po malo naginjes ka onome sto želiš u stvari da postignes (bez nekog posebnog arguenta). Krenes sa jednom blagom: mogu, sumnja, možda pa zavrsis na nekoj tvojoj istini i bogu. Kakav bog, šta bulaznis.
Evo šta si ti meni rekao, da niko ne može da zna istinu, ali da ti sigurno znaš da ono sto gre ispisah, odnosno naucni metod nije istina! Malo je nelogicno, u najmanju ruku. Jedino sto ti sa svojom teorijom možeš da pretpostavis jeste da je jedini aksiom da se ne zna ništa te da ti nemas pojma da li je ovo istina ili ne.

Za mikrobe nismo znali, ali smo i te kako vidjeli da ljudi oko nas oboljevaju i umiru!

Šta ja i dalje tvrdim, pa neka svako razluci za sebe, stvari će i dalje u tvojoj sobi padati ka podu odredjenom brzniom, ubrzanjem i kompjuter za kojim sjedis neće se pretvoriti u leptira i odleprsati u suton. Dakle realni svijet oko nas je konstantan, njegovim pracenjem sigurno da se može sticati znanje.

I još jedno je jasno, da nisi procitao ono sto sam gore pisao jer da jesi, ne bi se ja cudio sto postavljas pitanja koja su gore odgovorena. To je u najmanju ruku nekulturno, raspravljas i bunis se ovdje, a lijeno ti je i da vidis o cemu se radi, tako da... shvatam uzaludnost ovih par mojih postova.