Bolna prepona u užem smislu označava ozljedu ili upalni proces u predjelu mišića primicača noge, ili adduktora kako ih u struci zovemo. Poimence, ovdje mislimo nanjih pet: adductor magnus, adductor brevis, adductor longus, gracilis, te pectineus.Svi ti mišići, naravno, imaju osnovnu zadaću primicanja noge jednu prema drugoj, te u svakodnevici i sportskim aktivnostima igraju glavnu ulogu kod bočnog kretanja, no isto tako izvršavaju cijeli niz drugih funkcija poput stabilizacije kuka pri hodanju, trčanju i stajanju, zatim pomažu glavnim mišićima noge pri penjanju uz i niz stepenice, a u posljednje vrijeme otkrivamo i njihovu ulogu u stabilizaciji donjeg dijela kralježnice. Sve u svemu, izuzetno zaposlena mišićna skupina, što ju izlaže opasnostima od mnogih ozljeda.

Preponski su mišići češće izloženi ozljedama koje uključuju bočna kretanja, česte promjene brzine i smijera, te udarce nogom, poput nogometa, rukometa, košarke, te borilačkih vještina. Rijeđe je ova mišićna skupina u opasnosti kod jednostavnih i jednosmjernih kretnji kao što su trčanje i sprint. No i nesmotren pokret pri hodu, naročito poskliznuće, može izazvati iste probleme nesportašima.

Pri nastupu preponske boli, sportaši obično opisuju samo neposredan pokret ili događaj koji je uzrokovao bolnost, koja češće nastupa naglo, a rijeđe postupno, pojačavajući se od slabe ili umjerene prema jakoj. Ipak, danas smatramo da za većinu nekontaknih mišićnih ozljeda mora postojati prethodno povišen mišićni tonus(napetost u mirovanju). No uzroci povećanja napetosti mogu biti raznoliki, te ih valja razlučiti i ukloniti zajedno sa liječenjem same ozljede. Preponski mišići mogu se oštetiti u tijeku samog mišića, na njegovom prelasku u tetivu, mogu puknuti sama tetivna vlakna, ili dolazi do ozljede hvatišta tetive za kost. Izuzetno rijetko može posve puknuti cijeli mišić ili tetiva. Svako od tih stanja ima ponešto različit režim liječenja, pa je stoga važno precizno odrediti mjesto i veličinu oštećenja, kao i mišić ili mišiće koji su oštećeni. Osim pregleda koji uključuje određivanje točne lokacije bolnosti na palpciju, te testove istezanja i snage, poželjno je učiniti i ultrazvučnu dijagnostiku. Tek tada nastupa liječenje, koje se sastoji od dva dijela (ako nije riječ o potpunom puknuću bilo kojeg mišića, što može zahtjevati operativni zahvat). Prije svega valja smanjiti primarnu bolnost. U prvih nekoliko dana mirovanje je više nego poželjno, nakon čega nastupa fizioterapija u punom obimu u nastojanju da smanji upalu i ubrza cijeljenje tkiva. U isto vrijeme započinje i funkcionalno liječenje specifičnim vježbanjem. U početku ono je usmjereno na povećanje snage i poboljšanje istezljivosti ozljeđene mišićne skupine. Kasnije je važno sanirati i stanje u širjoj regiji, što se, nažalost i danas rijetko čini, a što je i razlogom ponavljanja ozljeda, a potom i stvaranja stanja koje zovemo i kroničnom bolnom preponom. Snaga mišića trbuha, donjeg dijela leđa, butine, te njihov balans i istezljivost, osnovni su preduvjet za konačnu sanaciju ovog neugodnog stanja, te garancija dobro sprovedene prevencije. Isto je tako važno nakon završene rehabilitacije sprovesti punu fizičku pripremu i polagani povratak sportaša u punotrenažno opterećenje, jer se i prebrzim povratkom mogu ponovo pojaviti bolovi, te nove ozljede.

Kronična bolna prepona stanje je koje u podlozi ima djelomično degeneriranu tetivu, a kao posljedicu dugo prisutnog i loše liječenog upalnog procesa. Ono je izuzetno teško za sanaciju, a u konačnici može rezultirati i odustajanjem od sportskih aktivnosti, kao i operativnim zahvatom. Osim svega toga valja naglasiti da se u praksi često vidi i kombinirana ozljeda preponskih i dijela trbušnih mišića, a sve poradi njihove zajedničke funkcije u određenim kretnjama ljudskog tijela u prostoru. Nije neobično da ozljeda trbušnih nastupi kao posljedica ozljede preponskih mišića i obrnuto. U cijelu dramu može se uključiti i gornje hvatište velikog butnog mišića (rectus femorisa), te dodatno zakomplicirati i onako ne baš jednostavno i brzo liječenje. Stoga je vrlo važno ozljedu prepoznati odmah, te isto tako brzo započeti liječenje, a poradi svih mogućih komplikacija izbjegavati samoliječenje, te cijeli postupak oporavka sprovesti pod nadzorom liječnika specijaliste i vodstvom fizioterapeuta.

Preponska se bol može odnositi na bol koja zrači iz genitalija, donjih mišića trbuha, stanja kuka, donjeg dijela kralježnice, zdjelice, bubrega, mjehura, ili debelog crijeva. Može bit znak kile, bubrežnih kamenaca, spolno prenosivih bolesti (STD), raka na genitalijama, sportske hernije (sindrom bolne prepone), osteitis pubis, itd..

Koji su simptomi preponske boli?
Dolazi do pojave boli u gornjem i unutarnjem dijelu natkoljenice. Kod akutnih ozljeda javlja se jaka i iznenadna bol. Kod kroničnih oštećenja dolazi do pojave tupe i nejasne boli koja se vremenom pogoršava, te dolazi do postupnog smanjenja opsega pokreta u zglobu kuka. Prepona može biti natečena i osjetljiva na dodir. U kombinaciji s ostalim simptomima može upućivati na ozbiljnija oboljenja.

Što napraviti?
Preponska se bol, koja je uzrokovana ozljedom, u većini slučajeva tretira neoperativno. Potrebno je mirovati, odnosno smanjiti intenzitet treninga ili potpuno prestati sa sportskom aktivnošću (bočna kretanja i promjene smjera kretanja). U rehabilitacijskom se programu najprije primjenjuju metode za smanjenje boli i upale (led, mirovanje, protuupalni lijekovi). Primjenjuju se kineziterapijske vježbe za povrat opsega pokreta i jačanje aduktora, trbušne muskulature, iliopsoasa, te mišića natkoljenice. Kronična se preponska bol tretira ovisno o njenom uzroku (tendinopatija, entezitis, osteoartritisa). Ako je preponska bol samo simptom neke druge bolesti ili stanja, potrebno je potražiti liječničku pomoć te tretirati dijagnosticirano oboljenje.